Grbavica - osnovna skola "Bratstvo i Jedinstvo"

Nekoliko dana vec "otpuhujem" tj bolujem od sjecanja na naseg Boru. Sve sto napisaste vratilo je sjecanja na to andjeosko stvorenje, pa se onda vrati sjecanje na Jasminu Dedic, Muhameda Seranica i Milenu Gataric. Pa onda sjecanja na nase dane, na nase druzenje u skolskim danima, na nasu mladost, Banja luku.

A onda sve to nestane u surovoj stvarnosti danasnjice. Prosla sam kroz Banja Luku do Bosanske Gradiske privatnim poslom i prespavala u svojoj kuci i bila navece kod Muje (zna se na cevapima).

Onda sretnem neke Banjalucanine u Sarajevu koji kazu da im na pamet ne pada da idu tamo. Na svakom cosku crkva. To slusam vec godinama i onda dodje trenutak kad to vise ne mogu podnijeti. Zato pisem ovaj prilog "o dzamiji na svakom cosku".

U prilogu saljem sliku.

GRBAVICA – OSNOVNA SKOLA “BRATSTVO I JEDINSTVO” (skola oba moja sina.)

Sekretar za Mjesne zajednice Opstine-opcine Novo Sarajevo, donjeo odluku da se pored skole napravi vjestacko brdo za sankanje,

Za djecu iz obliznjih zgrada. Grbavica je ravna a brda podaleko. Zvao se Avdo Pekmez, bio i slikar. Danas zaboravljen covjek. Bio strog ali pravedan.

Brdo je davno sruseno, djecje graje nema, sve utihnulo.

Napravise dzamiju. Pridjem da vidim koje podigao. Pise "sagradjena uz Alahovu pomoc" vjerovatno i narodne pare. Otisla danas da vidim ima li vjernika - petak je. Mozda unutra i ima neko. Promasena investicija. Koliko skola u povratnickim selima se moglo sagraditi. A kazu da i u Kuranu pise da Alah vise voli one koji poducavaju od onih koji grade(tako nekako).

Ja sam skontala da se to radi na obe strane da se utvrde teritorije. Mnogi ne zele ni u snu da stanuju u blizini ni jednog sakralnog objekta koji nije "njegov". A mnogi tvrde da su veliki vjernici i da je Bog jedan. Pa neka im je ako im je tako lijepo.

Zato ovaj prilog zavrsavam zadnjim listom iz Radmiline knjige.

Brigadir proviri kroz prozor.
"Ama drugovi sta je ovo napolju?"
Svi se sjurise do prozora.
Suvonjavi popravi kapu na glavi i izidje.
"Ko ste vi?" upita masu.
Mi smo druze penzioneri iz cjelog Vilajeta. Evo donijeli smo i one sto ne mogu ni hodati, izgladnjele i bolesne”
“Sta radite ovdje”
“Mi smo suznji koje mori glad”
Najstariji istupi.
“Druze nama ne daju ni da pricamo, u blentitetu SRA je jedne godine, kad smo samo izisli da protegnemo noge do tadasnjeg vraca, bilo vise policije nego nas. A od kada napravise onaj toranj stvari su jos gore.
Cuju se povici i komesanja iza.
Suvonjavi se prope na prste.
“Koji ste sad vi?”
“Mi smo ratni vojni invalidi. Rekose da ce sve narod pozlatiti i prevarise nas drugovi. Mi gladujemo. I nasa djeca su gladna.
“A ko su ti iza vas sa koferima?”
“Mladi koji ne znaju sta da rade ovde, nasa mladost, nasa nada, koja bi da otputuje u jednom pravcu, samo kad stignu oni bifokalni, ovaj geometrijski, mislim pirometrijski, to jest biometrijski pasosi... I svi mi sto smo ostali i zaostali.” Oglasi se neko.
Suvonjavi povika koliko ga grlo nosi.
“Hocemo li drugovi melezi?”
“Hocemo”
“Mozemo li drugovi melezi”
“Mozemo”

“Babo, babo kad ce sloboda umjeti da pjeva, kao sto su suznji pjevali o njoj”.
Huso pogladi dijete po glavi.
“Jednog dana sine, jednog lijepog dana kad Vilajet probehara.”
“A kad ce to biti babo.”
“Kad se melezi probude sine”
“A sta sad rade melezi babo.”
“Bude se sine bude.”

Banja Luka juni 2009(knjiga izisla iz stampe)

PS. A februara 2011 pred zgradom vlade u Sarajevu protestovali otpusteni vojnici zajedno sve tri komponente (tako zovu i srpske i hrvatske i bosnjacke vojnike). Komponente na ulicu. Visak. Bez plata, baz ista. Sad Zajedno. "Ko bi reko cuda da se dese da Miljacka mostove odnese."

Puno pozdrava od Saime koja ne odustaje.