Ovih dana na TV BN

Ima tome podosta kako sam se zbog punca pretplatio na dva bosanska TV kanala (BN i Hayat) ali ih ne pratim, valjda sto me vise privlace prenosi sportskih dogadjaja kojih je u zadnje vrijeme na pretek (americki fudbal je, istina, zavrsio sezonu ali hokej je u punom zamahu, kao i evropski nogomet). Nije da nisam ponekad provirio na kanale 1777 i 1778 ali se na njima ne bih dugo zadrzavao. Sve mi to izgleda prilicno jadno i neprofesionalno. Ponekad cak nekako tuzno. Mozda me sjecanja na onih nekoliko nekadasnjih (drzavnih) TV kanala varaju (bilo je to nekako drugacije, profesionalnije, sa vise stila) ali ova danasnja takmicenja amatera pjevaca, neke nove serije, te razgovori sa ‘umjetnicima’ ne privlace moju paznju. Mozda tu ima uticaja i ovih zadnjih petnasetak godina zivota u Americi gdje sve gledas nekim drugim ocima. Poznata je stvar da mediji imaju ogroman uticaj na ljudsko ponasenje, razmisljanje i postpuke, pa nije neobicno sto su se moji ukusi oblikovali prema planovima nekih koji sve rade s odredjenim ciljem. U to smo se najbolje mogli uvjeriti i onih godina pred i za vrijem rata. Valjda to ne moram detaljnije objasnjavati jer svi znamo o cemu pricam.

Malo me ova moja razmisljanja o medijima odvede od teme jer, zapravo, nisam mislio pisati o nasim TV programima vec o necem drugom. Naime, u nasem gradu se u zadnjih nekoliko dana desavaju neke zanimljive stvari pa me to navede da birac kanala par puta prebacih na kanal 1777 (BN) da vidim o cemu se radi. Na Hayat nisam htio ‘skakati’ jer nisam htio da padnem pod uticaj ‘neprijateljske propagande’ koja stalno siri lazi o voljenom vodji i manjem blentitetu. O desavanjima u gradu i blentitetu sam doznao sa ono nekoliko sajtova koje redovito pratim (a koje nisu pod kontrolom vlasti) pa sam tako vec znao da se grupa nezadovoljnika prosetala gradom noseci plakatima, izvikavajuci parole neuobicajene za tu sredinu. Nije ih bilo bas puno, ali su ipak predstavljali neku prekretnicu u gradu koji vec godinama suti: ‘gradjani’ se valjda umirili od dobrote pa jedva disu.

Na Internetu procitah i o problemi sa isplatama penzija, vozovima koji staju, lopovlucima raznih vrsta, korupciji... Sve me to malo zagolicalo da neku vece, iako je u toku bila utakmica Pingvina iz New York-a, ‘skocih’ na BN kanal da vidim sta ima na dnevniku.

Kad tamo, ima sta za vidjeti i cuti.

Na pocetku, istina, ‘dobra’ vijest. Predsjednik se dogovorio sa borcima ‘oslobodilackog i otadzbinskog rata’ tako da ce boracki dodaci biti isplaceni. Svi se smjeskaju, cak i predsjednik boracke organizacije. Predsjednik, vidim, grli nekoga. Znaci, dobro je: dogovor je postignut, nece biti protesta i blokada puteva.

Samo sto se prilog zavrsi, nova vijest: predsjednik boracke organizacije iz Dervente osuo drvlje i kamenje na predsjednika ‘drzave’ i predsjednika boracke organizacije. Koriste se teske rijeci: ratni profiteri, dezerteri, korupcija, itd. Slusam, ne mogu da vjerujem. Provjeram da mozda nisam na krivom kanalu (Hayat) ali vidim da nisam. Mislim u sebi, mozda je to neka zajebancija, mozda umjesto dnevnika gledam ‘bosanskog’ Montija Pajtona ili nesto slicno (znam da su nasi prihvatili sve popularne emisije iz svijeta pa kako nase kanale ne pratim pomno, ne bi me iznenadilo da su ‘uveli’ domaceg Montija). Mozda ce na kraju, na odjavnoj spici, pisati kako se radi o igranoj seriji, ili tako nesto.

Gledam dalje: strajk na zeljeznici (koliko mi je poznati, imaju par lokomotiva i nesto malo vise vagona pa mi bas nije bilo jasno zasto je strajk tako vazna vijest). Zaposleni traze neisplacene plate. Kazu, zeljeznica (ili vlada) im duguje cetiri plate jos od 2001. Gubici zeljeznica se mjere u milijunima KM. Kazu, zadnjih godina se zaposljavalo “i po babu i po stricevima” pa sada ima na stotine radnika viska po vagonu.

U jednom opet drugom gradu manjeg blentiteta zaposleni bili primorani da budu ziranti vlasnici preduzeca: stavljali svoje potpise na ugovore o kreditma, neki na vise njih. Preduzece u medjuvremenu otislo u stecaj pa ziranti sada moraju otplacivati kredite.

Slijedeci prilog stize iz Bileca: ucenik pretukao profesora. Prikazuju skolu: zalost i tuga. Vidim, ‘jako puno se ulaze u znanje’ i mlade generacije koje bi sutra trebale biti okosnica nacije. Poredim to sa zgradom vlade koja bljesti u svoj svojoj raskosi, sva u staklu (istina, par je vec otpalo a ovih dana neka pucaju pa se moraju mijenjati), na svakom stolu mikrofon, laptop (ne vidjeh to ni u americkom kongresu), itd. Obiljezja ‘drzave’ na svakom koraku, podijumi za govore kao da si u Bijeloj kuci.

Dnevnik se zavrsi a ja ostah zbunjen i zatecen mnostvom pitanja. Jos koliko jucer sam mislio da je za sve probleme manjeg blentiteta kriva ona druga strana koja je htjela da prigrabi sve sebi. U tu grupu ubrajam sebe i sve one protjerane, jer mi smo bili krivci za ugrozenost nasih sugradjana i njihov neravnopravan polozaj. Pa zar se nije protiv nas borilo, ljudi gubili zivote, ostajali invalidi. Odkud sad da borci prosvjeduju, pa zar nisu oni ti koji su se izborili za svoju ‘drzavu’?

Otkud sada problemi? Nas vise nema, ‘drzava’ je zaokruzena, nema vise opasnosti.

Pa jos do jucer sam citao izjave predsjednika koji kaze kako je u njegovoj ‘drzavi’ situacija stabilna (istina, na jednog zaposlenog ima jedan koji radi), kako oni drugi (iz Sarajeva) nastoje da uspostave monopol, kako oni hoce da im odredjuju sta ce i kako ce. Otkud odjednom gubici u budzetu (a pokralo se sve sto se moglo pokrasti od onih koji su protjerani, vecina preduzeca je rasprodana), kriza i lopovluk, bas sada kada su samo oni na vlasti i kada nema nikog drugog da se krivi? Kako to da se ne isplacuju place, kako je moguce da oni koji rade primaju plate kada se vlasniku firme cefne, zar nije protuzakonito ne uplacivati u penzione fondove godinama (cujem u Cajavecu zaposlenima nisu uplaceni doprinosi za penziju godinama), itd, itd. Sta je sada razlog? Drzava je tu, svi smo svoji, vlast je u nasim rukama, imamo cak i zgradu vlade koje se ne bi postidjeli ni ovdje u Americi, a sada se tamo neki bune. Nesto tu ne stima!

Mora da su opet krivi oni koje smo protjerali pa sada rade u nekoj Svedskoj, Norveskoj, Americi, i kojima plate lijezu redovito a oni ne uplacuju u penzioni fond nove drzave. Ili su mozda krivi oni iz Holandije kojima tamosnje vlasti nude solidne dozivotne penzije i zdravstveno osiguranje ako se odluce za povratak u stari kraj.

Cini mi se da ovaj put voljeni vodja nece moci okriviti one koje je protjerao ili one iz drugog blentiteta za probleme koji su konacno poceli izlaziti na vidjelo. Cini mi se da ce oni koji su se borili da nas istjeraju malo po malo shvatiti realnost. Zivotu na racun pokradenog je dosao kraj. Treba zivjeti od svog rada a posla nema. I nece ga skoro ni biti, jer oni na vlasti su pokrali sve sto se pokrasti mogli pa nema vise. Od trgovine ne mogu svi zivjeti. Mora se stvarati neka nova vrijednost a za to trebaju pametni, skolovani ljudi, i vlast koja te stvari razumije. A sirovine koje su godinama na vlasti i kojima je osnovni razvojni program baziran na nacionalizmu ne znaju drugacije. Oni se njega moraju drzati kao pijan plota jer im je to jedina nada da ce ovce zadrzati pod kontrolom.

Hoce li i koliko ce biti onih koji ce se odvojiti od stada je tesko predvidjeti. Dok ih se ne okupi dovoljno, nece moci nista promijeniti. A ako je suditi po odzivu nasih sugradjana na protestnu setnju, nema ih mnogo. Nije ih bilo ni onih dana kada smo pokusavali da se setnjama za mir izborimo protiv rata pa ih vjerojatno nece biti dovoljno ni ovaj put.

Na sve to mogu reci jedino ono sto ponavljam stalno: sto ste trazili, dobili ste. I sada snosite posljedice jer nema nikoga drugoga da sada okrivite za vase nevolje. Oni koje biste mogli okriviti su sada daleko i zive zivote u mjestima gdje glavna kvalifikacija nije nacija. Jer od nje se ne zivi i nikada se nije moglo. Naravno, ovo ne vrijedi za one na vlasti!