Tornjak
Bejah u(z) BLjUZ-gi.
Opet su na mene lajale kuje iza kicastih portala.
Sve je manje, sa pedigreom....
...i sto je rasno,
Beogradski Terijer, Serbian Terrier, Rupar, Srbijanski Rupar, Srpski Terijer, Belgrado Rupar...
Na mene je zalajala kuja, Bosanski tornjak.
Da izbjegnem neprijatnosti od konfederalnih kasabalija, bez obzira sto sam ubjedjen da je kuja zalajala od dragosti prepoznavsi zemljaka po rodjenju, da budem u trendu zapjevah,
„...idem sorom laje kuja name
bjez´kujo sta te briga zame...“
Mahanjem repom mi dade znak da je skontala da se ne radi o falsifikatu...
Nisam ni prenocio. Lagao bih, da bi se osjecao prijatno.
Drago mi je bilo sto kuja nije na lancu. Neda Tornjak na sebe. Bosanski tornjak. Bitno je ostati svoj...
U sebe nisam sumnjao. Lagano sam dodavao gas Almeri i prodjoh kraj kuce „guzate Rade“. One moje Rade iz stiha,
„...hoce Rada da spojimo stada“,
kada „sramotnjak“ odskoci...kolje ti ne jebem!
„Dize mi“ se u Entitetu PC. Konfederaciji...
Prvi znaci, slobode, dizanja. Napreduje se...
Culi su se i prvi horozi....cudno... u urbanom dijelu nazvanim Kocicev venac. Sredinom Glavne ulice su kloparala konjska kola. Naheren, vjerovatno pijan, pripadnik „naroda sa neba“ nebeski je galamio na kobilu-alata, cujem kori,
-...levo Ranka, jebo li te Arhandzeo...hoces u Tursku travu.
...da ne ogrijesim dusu kola su upaljenim fenjerom, a shodno Zakonima PC, koletala u okvirima saobracajnih propisa.
Raskrsce je prazno. Prbudis li se uz horoza otkrit ces nepripadnost domicilu.
A proslo je vrijeme kada su uvisceni vukovi, orlovi, skorpioni, tigrovi, jalovi uz hasku jalovusu molecivo gledali cundaru i pjevali, diz´te se, dizte...
Uz „...diz´te se, diz´te,.. se dizalo. Ako se danas dignu .... bila bi to prava „seljacka buna“, samo ne smiju...robovi konfederalni.... U Bolnoga Dojcina prodjoh kraj kombija iz kojeg je kuljao crni dim zauljenog motora. Na zadnjoj sajbi je svetosavskom cirilicom nakiceno „Nezavisne nov...“. jedan od urednika je izbacivao pakete. Zainteresovan za nove nezavisne vijesti stadoh... Na naslovnoj strani krupno, vjesto lobiranje izobilja i premoci ekonomije PC Konfederacije, vidim, pise,
-...nema vise „kopanja“.
A sutra je Skolska Slava. Jedinstven slucaj reigioznog manipulisanja sa rodjenom djecom.
Na zidu Orhideje nalijepljeni posteri iz egzila,
„Banjaluka u srcu, slana voda u venama...“
Uz tugu trazim CD.... Bolje je ici na provjerenu numeru.
Dok se u dolbiju od Mujage iz Podzvizda cula,
„lijezi mala tucu mitraljezi
ja cu nate neboj se granate...“ iza meine je ostajao zadnji plot Srpske Novoselije i Konfederalna kasaba jos uvjek u dubokom pastoralnom snu... Sutra ce Srbski Big kukati da je zornjak sve rjedji, djece sve manje, a Glas Srbski u Krleusi traziti nacionalnog izdajnika...
Ja, hajvana. Ko nebi... na Krleusu. Ovi pali po Kosovki djevojki...
Karlas i Krleusa....nista cudno. Pametne atraktivne, lijepe...a nisu ce-ce...
I pocinjem:
...voli me, ne voli... voli, ne voli... voli, ne voli... voli, ne voli...
...Karlas, Krleusa... ...Karlas, Krleusa... ...Karlas, Krleusa... ...Karlas, Krleusa...Karlas!
-Ugledao sam svjetla „Manduke“. Ubrzo sam iz Konfederacije presao u Federaciju. U Konfederaciji su jos uvijek spavali, DjeneraLee i IntegraLee. Bijeli konfederalni robovi hitali su na Laktaska polja pelcovanih paprika...
Grof
Opet su na mene lajale kuje iza kicastih portala.
Sve je manje, sa pedigreom....
...i sto je rasno,
Beogradski Terijer, Serbian Terrier, Rupar, Srbijanski Rupar, Srpski Terijer, Belgrado Rupar...
Na mene je zalajala kuja, Bosanski tornjak.
Da izbjegnem neprijatnosti od konfederalnih kasabalija, bez obzira sto sam ubjedjen da je kuja zalajala od dragosti prepoznavsi zemljaka po rodjenju, da budem u trendu zapjevah,
„...idem sorom laje kuja name
bjez´kujo sta te briga zame...“
Mahanjem repom mi dade znak da je skontala da se ne radi o falsifikatu...
Nisam ni prenocio. Lagao bih, da bi se osjecao prijatno.
Drago mi je bilo sto kuja nije na lancu. Neda Tornjak na sebe. Bosanski tornjak. Bitno je ostati svoj...
U sebe nisam sumnjao. Lagano sam dodavao gas Almeri i prodjoh kraj kuce „guzate Rade“. One moje Rade iz stiha,
„...hoce Rada da spojimo stada“,
kada „sramotnjak“ odskoci...kolje ti ne jebem!
„Dize mi“ se u Entitetu PC. Konfederaciji...
Prvi znaci, slobode, dizanja. Napreduje se...
Culi su se i prvi horozi....cudno... u urbanom dijelu nazvanim Kocicev venac. Sredinom Glavne ulice su kloparala konjska kola. Naheren, vjerovatno pijan, pripadnik „naroda sa neba“ nebeski je galamio na kobilu-alata, cujem kori,
-...levo Ranka, jebo li te Arhandzeo...hoces u Tursku travu.
...da ne ogrijesim dusu kola su upaljenim fenjerom, a shodno Zakonima PC, koletala u okvirima saobracajnih propisa.
Raskrsce je prazno. Prbudis li se uz horoza otkrit ces nepripadnost domicilu.
A proslo je vrijeme kada su uvisceni vukovi, orlovi, skorpioni, tigrovi, jalovi uz hasku jalovusu molecivo gledali cundaru i pjevali, diz´te se, dizte...
Uz „...diz´te se, diz´te,.. se dizalo. Ako se danas dignu .... bila bi to prava „seljacka buna“, samo ne smiju...robovi konfederalni.... U Bolnoga Dojcina prodjoh kraj kombija iz kojeg je kuljao crni dim zauljenog motora. Na zadnjoj sajbi je svetosavskom cirilicom nakiceno „Nezavisne nov...“. jedan od urednika je izbacivao pakete. Zainteresovan za nove nezavisne vijesti stadoh... Na naslovnoj strani krupno, vjesto lobiranje izobilja i premoci ekonomije PC Konfederacije, vidim, pise,
-...nema vise „kopanja“.
A sutra je Skolska Slava. Jedinstven slucaj reigioznog manipulisanja sa rodjenom djecom.
Na zidu Orhideje nalijepljeni posteri iz egzila,
„Banjaluka u srcu, slana voda u venama...“
Uz tugu trazim CD.... Bolje je ici na provjerenu numeru.
Dok se u dolbiju od Mujage iz Podzvizda cula,
„lijezi mala tucu mitraljezi
ja cu nate neboj se granate...“ iza meine je ostajao zadnji plot Srpske Novoselije i Konfederalna kasaba jos uvjek u dubokom pastoralnom snu... Sutra ce Srbski Big kukati da je zornjak sve rjedji, djece sve manje, a Glas Srbski u Krleusi traziti nacionalnog izdajnika...
Ja, hajvana. Ko nebi... na Krleusu. Ovi pali po Kosovki djevojki...
Karlas i Krleusa....nista cudno. Pametne atraktivne, lijepe...a nisu ce-ce...
I pocinjem:
...voli me, ne voli... voli, ne voli... voli, ne voli... voli, ne voli...
...Karlas, Krleusa... ...Karlas, Krleusa... ...Karlas, Krleusa... ...Karlas, Krleusa...Karlas!
-Ugledao sam svjetla „Manduke“. Ubrzo sam iz Konfederacije presao u Federaciju. U Konfederaciji su jos uvijek spavali, DjeneraLee i IntegraLee. Bijeli konfederalni robovi hitali su na Laktaska polja pelcovanih paprika...
Grof
Labels: banjaluka
posted by co | 12:02 PM
2 Comments:
Cesto nam se prigovara, nama, istjeranim banjalucanima, da ne vidimo tudju muku i da ne cistimo svoje dvoriste. Vidimo mi tudju muku, ali je vjerodostojnije da o njoj pisu oni koji su je prozivjeli. A sta bi to trebalo biti moje dvoriste ? Ahmici, Stupni Dol ili neko drugo mjesto gdje zivi ' moj 'narod ? Do rata mi nije bilo poznato da ta mjesta postoje,a kamo li gdje su, a pogotovo da bi trbala biti moje dvoriste. Ne dragi moji dobronamjerni kriticari, moje dvoriste je Banja Luka. Moje dvoriste su moji bivsi prijatelji, znanci, komsije, sugradjani. Nije nas istjerao ni milosevic ni mladic ( malo m nije slucajno ), nego naaaasssiii... biiivsssi...
I za to imamo pravo vidjeti smece u nasem dvoristu, bivsem, i pisati o tome.
Da pojasnim malo gornji komentar:
da je moje dvoriste bio npr. Zagreb, zasto moje pravo ne bi bilo pisati o onome sto su radili i Hrvati i Srbi? Jos bolji primjer za to je Sarajevo. To sto su BL zulum pravili samo Srbi govori o tezini njihove krivnje.
Post a Comment
<< Home