Gospodin Jovo
Dragi blogeri
Dugo me nije bilo. Oni koji ne vole citati moje tekstove su uzivali a oni koji vole mozda ce se obradovati.
Frane je bio ovde 20 dana i prebacivao stvari sa starog na novi kompjuter i radio svoje tekuce poslove - "daljinski" .
Poslije sam otisla u Sibenik na jedan pir (iliti svadbu). Dosla sam u nedelju potpuno "skinuta" sa kompjutera. Zakljucila sam da je i to jedna vrsta ovisnosti. Donjela sam odluku da od sada postojim samo na Outlook Exspresu (jer sve lijepo sto se pojavi na internetu dobijem od dragih prijatelja) i Milanovom blogu. To najvise volim i radicu samo ono sto volim. Zaboravit cu kucni odgoj da moram biti fina i uljudna sa svakim.
U Sibeniku sam samo kod komsinice otvarala Sarajevo.x.com da bi mogla saznati sve sto se desava najdrazem Sarajliji kod postenog svijeta -_GOSPODINU JOVI DIVJAKU. Bila sam ponosna sto me Sarajevo nije razocaralo, a narocito Sarajke. Njihova izjava da ce im najljepsi poklon za 8. Mart biti pustanje gospodina Jove na slobodu i ostvarila se.
Drago mi je da Milan pise i dalje o osobama o kojima licno zna sve, u principu o svakom se sve zna, (a cesto samo o sebi misle dobro oni najlosiji), tog se pravila i ja drzim.
Tacno je da je retorika u Bosni slicna 90-tim. To me sokiralo i u Hrvatskoj. Toliko ruznih prica o Srbima nisam cula ni 90-tih, kao sada nakon hapsenja Purde. Nikad nisam vjerovala u neke zavjere a sada vjerujem. Kao da sva ova hapsenja pa pustanja zele tom narodu da nametnu "ludacku kosulju" i da se cjeli svijet okrene protiv njih, a vlasti svih ostalih republika u tome pomazu. Nedavno sam vidjela M. Beckovica na TV Srbije i komentar o svojoj knjizi "Ceracemo se, jos cemo se cerati" (tako nekako). Ako se toga drzi neobrazovan svijet-zalosna im majka.
Ovo je mali predgovor mog clanka o gospodinu Jovi.
Jednom za sva vremena ljudi bi morali da shvate DA SU ODBRANU SARAJEVA IZVRSILI OBICNI GRADJANI SARAJEVA. Njima su se pridruzili oficiri bivse JNA gosp. Jovo Divjak, gosp. Stjepan Siber i gosp. Sefer Halilovic. Nije bilo nikakve organizovane vojske o kojoj se ista znalo. Samo nenaoruzani, neobuceni gradjani svih nacija, dobi i spola i ova trojica bivsi oficira sa velikim brojem jos onih koji su napustili bivsu JNA svih nacija i cinova. Casni, skolovani i vjerni Bosni i Hercegovini, nisu ucinili ni jedan ruzan gest da bi ih se gradjani stidjeli. Prozvali se teritorijalna odbrana, a svi mi gradjani i oni, popularno nazvani "teritorijalci". Branili smo samo SVOJ teritorij, a sad znamo da nismo, bili bi pobijeni i rasuti po cjelom svijetu. Srbi su sami odlazili, a s njima i obavijesteni Hrvati i Bosnjaci, organizovano, besplatno, vojnim avionima do Beograda. Trebali su se vratiti za desetak dana sa "oslobodjenim" stanovima, radnim mjestima, uostalom sa istim scenarijem kao u Banjaluci koji i danas postoji i ne mijenja se bitno. U slucaju Dobrovoljacke cijeli svijet je vidio koliko je gosp. Jovan vikao "NE PUCAJTE". Znao je s kim ima posla, slusao je o pripremama klanja, sa Pala, seseljovce sa pjesmama "Ao Slobo salji nam salate bit ce mesa klacemo Hrvate!". Svi tadasnji drzavnici su imali svoje "paravojske" koje su imale zadatak da potpale prvi fitilj a onda sve lako gori. Tako se nikad nije saznalo tko je ispalio prvi metak, na koji se cekalo da se nadje razlog i izvrsi paljba iz svih orudja na Sarajevo. A onda je cijeli svijet vidio sta je sve dozivjelo opkoljeno Sarajevo i od koga.
U nasem blentitetu pravi branioci su nestali, a poceli su dolaziti novi generali sa Kuranom (nazalost samo u ruci, a ne u glavi), srpsku i hrvatsku vojsku i generale svetili svetom vodicom (samo tijela) a cini mi se da duse nisu ni imali.
Slika Mladica koji ljubi ruke popovima (a odgajan u JNA) i danas je mozda zasticen od istih cuvara.
Da nije uhapsen (drago mi je sto se to desilo u Becu, gospodskom gradu) kako i pripada gosp. Jovi, malo ko bi ikad saznao o kakvom se covjeku radi.
Rodjeni Beogradjanin, nacitan, obrazovan, govori strane jezike i nije mogao drukcije odluciti o svojoj sudbini nego onako kako je odlucio. Vjerujem Sergeju Trifunovicu da nije znao ko je na majici jer u Srbiji se mozda o Njemu govorilo samo u otrovnoj, stampi za koju vjerujem da je Sergej ne cita.
Najbolje o Jovi govori njegovo spontano, pitanje "Je li to papa". Mislio je sigurno na VOJTILU (meni jedina draga licnost iz tog podrucja). Likom i plemenitoscu podsjeca na njega (moje licno vidjenje).
Poslije rata Gosp. Jovo vodi najplemenitiju organizaciju "Obrazovanje gradi BIH". Koliko djece je dobilo stipendije svih nacija i narodnosti, koliko talentovanih pisaca, i svih vrsta umjetnosti, podrsku i pomoc. Odrekao se generalskog cina koji mu dodjelise ovi jos uvijek na vlasti i polozaju politicari i oficiri. (Definitivno EGO-manijaci). Sad se najbolje vidi poslije zadnjih izbora.
Sarajevo je sretno sto ga ima zbog te organizacije. Banja Luka tako nesto nema, jer joj nije stalo ni do Bosne ni do obrazovanja njenih zitelja.
U prilogu vam saljem sliku na koju sam ponosna sto sam imala priliku da je posjedujem. Svake godine se na kraju priredi mala svecanost u kojoj se podnese izvjestaj i utrosak svake marke u ovoj organizaciji. Skupe se melezi i to mi bude jedan od najljepsi dana u godini. Najveci broj nas zena svaki susret s ovim velikim dzenttlimenom obiljeze poljubcem, pa mu tako i ja saljem ovim putem jedan veliki.
Pozdrav Saima
Dugo me nije bilo. Oni koji ne vole citati moje tekstove su uzivali a oni koji vole mozda ce se obradovati.
Frane je bio ovde 20 dana i prebacivao stvari sa starog na novi kompjuter i radio svoje tekuce poslove - "daljinski" .
Poslije sam otisla u Sibenik na jedan pir (iliti svadbu). Dosla sam u nedelju potpuno "skinuta" sa kompjutera. Zakljucila sam da je i to jedna vrsta ovisnosti. Donjela sam odluku da od sada postojim samo na Outlook Exspresu (jer sve lijepo sto se pojavi na internetu dobijem od dragih prijatelja) i Milanovom blogu. To najvise volim i radicu samo ono sto volim. Zaboravit cu kucni odgoj da moram biti fina i uljudna sa svakim.
U Sibeniku sam samo kod komsinice otvarala Sarajevo.x.com da bi mogla saznati sve sto se desava najdrazem Sarajliji kod postenog svijeta -_GOSPODINU JOVI DIVJAKU. Bila sam ponosna sto me Sarajevo nije razocaralo, a narocito Sarajke. Njihova izjava da ce im najljepsi poklon za 8. Mart biti pustanje gospodina Jove na slobodu i ostvarila se.
Drago mi je da Milan pise i dalje o osobama o kojima licno zna sve, u principu o svakom se sve zna, (a cesto samo o sebi misle dobro oni najlosiji), tog se pravila i ja drzim.
Tacno je da je retorika u Bosni slicna 90-tim. To me sokiralo i u Hrvatskoj. Toliko ruznih prica o Srbima nisam cula ni 90-tih, kao sada nakon hapsenja Purde. Nikad nisam vjerovala u neke zavjere a sada vjerujem. Kao da sva ova hapsenja pa pustanja zele tom narodu da nametnu "ludacku kosulju" i da se cjeli svijet okrene protiv njih, a vlasti svih ostalih republika u tome pomazu. Nedavno sam vidjela M. Beckovica na TV Srbije i komentar o svojoj knjizi "Ceracemo se, jos cemo se cerati" (tako nekako). Ako se toga drzi neobrazovan svijet-zalosna im majka.
Ovo je mali predgovor mog clanka o gospodinu Jovi.
Jednom za sva vremena ljudi bi morali da shvate DA SU ODBRANU SARAJEVA IZVRSILI OBICNI GRADJANI SARAJEVA. Njima su se pridruzili oficiri bivse JNA gosp. Jovo Divjak, gosp. Stjepan Siber i gosp. Sefer Halilovic. Nije bilo nikakve organizovane vojske o kojoj se ista znalo. Samo nenaoruzani, neobuceni gradjani svih nacija, dobi i spola i ova trojica bivsi oficira sa velikim brojem jos onih koji su napustili bivsu JNA svih nacija i cinova. Casni, skolovani i vjerni Bosni i Hercegovini, nisu ucinili ni jedan ruzan gest da bi ih se gradjani stidjeli. Prozvali se teritorijalna odbrana, a svi mi gradjani i oni, popularno nazvani "teritorijalci". Branili smo samo SVOJ teritorij, a sad znamo da nismo, bili bi pobijeni i rasuti po cjelom svijetu. Srbi su sami odlazili, a s njima i obavijesteni Hrvati i Bosnjaci, organizovano, besplatno, vojnim avionima do Beograda. Trebali su se vratiti za desetak dana sa "oslobodjenim" stanovima, radnim mjestima, uostalom sa istim scenarijem kao u Banjaluci koji i danas postoji i ne mijenja se bitno. U slucaju Dobrovoljacke cijeli svijet je vidio koliko je gosp. Jovan vikao "NE PUCAJTE". Znao je s kim ima posla, slusao je o pripremama klanja, sa Pala, seseljovce sa pjesmama "Ao Slobo salji nam salate bit ce mesa klacemo Hrvate!". Svi tadasnji drzavnici su imali svoje "paravojske" koje su imale zadatak da potpale prvi fitilj a onda sve lako gori. Tako se nikad nije saznalo tko je ispalio prvi metak, na koji se cekalo da se nadje razlog i izvrsi paljba iz svih orudja na Sarajevo. A onda je cijeli svijet vidio sta je sve dozivjelo opkoljeno Sarajevo i od koga.
U nasem blentitetu pravi branioci su nestali, a poceli su dolaziti novi generali sa Kuranom (nazalost samo u ruci, a ne u glavi), srpsku i hrvatsku vojsku i generale svetili svetom vodicom (samo tijela) a cini mi se da duse nisu ni imali.
Slika Mladica koji ljubi ruke popovima (a odgajan u JNA) i danas je mozda zasticen od istih cuvara.
Da nije uhapsen (drago mi je sto se to desilo u Becu, gospodskom gradu) kako i pripada gosp. Jovi, malo ko bi ikad saznao o kakvom se covjeku radi.
Rodjeni Beogradjanin, nacitan, obrazovan, govori strane jezike i nije mogao drukcije odluciti o svojoj sudbini nego onako kako je odlucio. Vjerujem Sergeju Trifunovicu da nije znao ko je na majici jer u Srbiji se mozda o Njemu govorilo samo u otrovnoj, stampi za koju vjerujem da je Sergej ne cita.
Najbolje o Jovi govori njegovo spontano, pitanje "Je li to papa". Mislio je sigurno na VOJTILU (meni jedina draga licnost iz tog podrucja). Likom i plemenitoscu podsjeca na njega (moje licno vidjenje).
Poslije rata Gosp. Jovo vodi najplemenitiju organizaciju "Obrazovanje gradi BIH". Koliko djece je dobilo stipendije svih nacija i narodnosti, koliko talentovanih pisaca, i svih vrsta umjetnosti, podrsku i pomoc. Odrekao se generalskog cina koji mu dodjelise ovi jos uvijek na vlasti i polozaju politicari i oficiri. (Definitivno EGO-manijaci). Sad se najbolje vidi poslije zadnjih izbora.
Sarajevo je sretno sto ga ima zbog te organizacije. Banja Luka tako nesto nema, jer joj nije stalo ni do Bosne ni do obrazovanja njenih zitelja.
U prilogu vam saljem sliku na koju sam ponosna sto sam imala priliku da je posjedujem. Svake godine se na kraju priredi mala svecanost u kojoj se podnese izvjestaj i utrosak svake marke u ovoj organizaciji. Skupe se melezi i to mi bude jedan od najljepsi dana u godini. Najveci broj nas zena svaki susret s ovim velikim dzenttlimenom obiljeze poljubcem, pa mu tako i ja saljem ovim putem jedan veliki.
Pozdrav Saima
posted by co | 10:50 PM
0 Comments:
Post a Comment
<< Home