SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, March 29, 2011

Kardinal

Dubravka je svoj sinocnji komentar zeljela da uljepsa slikom kardinala ali nazalost linkovi ne rade u komentarima pa me je zamolila da sliku objavim na blogu kako bi ostali posjetioci mogli vidjeti cime je to ona odusevljena.

Kod nas u Pensilvaniji kardinali se mogu vidjeti na svakom koraku a nekoliko parova se 'nastanilo' u nasem backyard-u tako da ih vidjam svaki dan. Cesto prisustvujemo borbi muzjaka oko zenke kada dodje vrijeme za 'neke stvari' o kojima necemo ovom prilikom. Muzjak je daleko ljepsi od zenke i veoma je uocljiv zbog svoje jarko crvene boje. Gnijezda svijaju na okolnom drvecu, nekada prilicno blizu zemlje. Jedne godine se gnijezdo naslo bukvalno iznad nasih glava,  u granama jasmina, u cosku backyard-a, na mjestu gdje ispijamo popodnevne kave. Bilo je interesantno posmatrati ih onako preplasene, na granama iznad nasih glava, ne zeleci da se udalje od gnijezda u kojem se nalazio 'podmladak'.

Kada sam se vec 'raspisao' o pticama, da spomenem jos jednu vrstu koja je meni posebno draga. Iako ih vidjam sve ove godine, nikada se nisam potrudio da saznam o kojoj se vrsti radi. Danas pretrazih Internet i prvi link me odvede na stranicu sa nekoliko lijepih slika ptice zvane junco. Ove lijepa, simpaticna stvorenja vec trecu godinu svijaju gnijezdo u lezaljki koju tokom zime cuvamo okacenu na zid ispod nastresnice sa zadnje strane kuce. U proljece, cim malo otopli, vrijedni par se razradi i vrlo brzo svije gnijezdo u lezaljki koju zbog toga ne mozemo koristiti sve dok se mladi ne izlegu i dovoljno odrastu kako bi se mogli uputiti u svijet izvan nastresnice. Da li se radi o istom paru ili se ptice mijenjaju, ne znam, ali znam da se nakon izvjesnog vremena dovoljno ohrabre da svoje dnevne obaveze obavljaju uprkos nasoj prisutnosti. Posebno je to vidljivo u danima kada se izlegu mladi koje treba hraniti. Tih dana oba roditelja naprave bezbroj 'polijetanja' i 'slijetanja' iznad nasih glava kako mladi ne bi bili gladni.

I sto je posebno interesantno, svo vrijeme koristenja ovog neobicnog stana (u koje su se uselili bez predhodnog odobrenja vlasnika!), ove male ptice ne prave nikakvog smeca. Kada mladi dovoljno porastu da mogu letjeti, roditelji ih pazljivo izvedu u veliki svijet i vise se u gnijezdo ne vracaju. Nama jedino preostaje da gnijezdo izbacimo i lezaljka je odmah spremna za upotrebu. Nikakvo posebno pranje ni cisnjenje nije potrebno. Cesto pomislim kako bi od ovih malih stvorenja mnogi mogli nauciti mnogo toga: ako nista drugo a onda bar ono da iza sebe ne ostavljaju smece. 

O pticama u mom backyard-u bih mogao napraviti cijelu pricu ali ni u cemu ne treba pretjeravati. Dovoljno je reci da smo imali srece da nas ovdje u novom kraju, u danima kada se vrijeme proljepsa, temperature porastu i kada svo slobodno vrijeme provodimo na vani, pjesma ptica prati cijeli dan: od prve jutarnje kave pa do kasnog popodneva. O tome prije dvadesetak godina nisam mogao ni u snu sanjati.

3 Comments:

Anonymous Nada Š. D. said...

Evo Niskana ipak si uspjela dovuci proljece na blog. Istina, ja sam mislila da ce ono krenuti jos sa Osmim martom, no urednik je izgleda jos bio u dubokom zimskom snu, i ne samo on. Nikad nije kasno da se krene sa ljepotom. Ti si Nisci svojim cvijecem izmamila vrlo lijep Dubravkin komentar, a komentar je potakao urednika da nam podari clanak pun cvrkuta ptica. Nadam se da ce ga cuti i izvan ovog bloga.
U svakom slucaju meni ce pomoci da prebrodim naporan dan koji mi predstoji.

Wednesday, 30 March, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Divan proljetni prilog,a o slici da ne govorim.Sada vidim zašto je ptica dobila ime-odmah sam vidjela jarko crvenu odoru kardinala.
Već duže vrijeme nakanjujem se da pišem o pticama sa drveća oko moje
zgrade,koje me noću bude čak i zimi.Muž mi reće da su to kosovi.Ima ih na svakom koraku i ne bježe od prolaznika"Ima ih ko mačaka u februaru"mislim ja i potsjećam se svoje nastavnice muzičkog gđe Perije.Ona nas je naučila pjesmicu o kosu:"Hvalila se ptica kos u mene je žuti nos..." i ćim ugledam kosa zapjevam je u sebi.Vrapci su nezaobilazni,kao domaće životinje.Pun grm vrabaca i stalno se svađaju oko nećega.Često vidim i grlice(komrikuše-tako ih je zvala moja tetka)Interesantno je da su uvijek u paru i guguću jedno drugom.Poleti jedno,odmah je i drugo u letu.Pravi ljubavni par.
Vrana ima strašno puno.One su mi morbidne i podsjećaju na smrt.Jučer sam gledala na Tv o problemi napravile su gnijezda u gradskom parku i prve smeće po stazama,a da ne govorim o "ukrasima" na glavi i odjeći.Prikazali su akciju rušenja gnijezda i pitam se da li je to nehumano?Sada vas pozdravljam,ali biće nastavak.Dubravka ti si kao lasta.Javi se ćešće.Ima li šta o rućnom radu?Pozdrav tvojima i našim blogerima. Niskana

Wednesday, 30 March, 2011  
Anonymous Anonymous said...

nastavak:Najćešće ptice u našem okruženju su golubovi.vole ih djeca od malih nogu i odrasli ih uče da im bacaju mrvice ili zrnje kukuruza.Još su mi u mislima slike mog oca koji je skupljao stari kruh i mrvio ga golubovima šetajući uz Vrbas.Skupilo bi se puno golubova,a i dječice koja su se radovala.Po trgovima velikh gradova mnogi hrane golubove tako da ih se skupi jako puno i pretstavljaju turističku atrakciju
Ivo Robić je pjevao popularnu pjesmu o golbovima"ti vješti piloti od perja...."Sjećam se da je u B.L. bilo puno golubara(Granići)-uzgajivaća golubova.Održavale su se i izložbe golubova.Meni su najljepši bijeli golubovi.lijepa je izreka"guću ko dva goluba".U mojoj blizini ima i poznati restoran " Dva goluba"
Kada je bio zemljotres u B.L. pričalo se da se tada ptice jako uznemire.Tih dana često smo gledali u nebo.Ne ponovilo se.Nema više,a moglo bi i biti.Pozdrav Enisa

Wednesday, 30 March, 2011  

Post a Comment

<< Home