Usamljena, maslacak i ostalo cvijece
Umorna i dekoncentrirana, odlucih se na kratki djir izmedju potoka i basci. Nigdje se ne odmorim kao tu.
Ruta je uvijek ista, a slika uvijek drukcija. Potok, nekad pomahnitao od voda sa Medvednice, nekad lijen i trom od ljetne zege, nekad nastanjen bucnim zabljim svijetom, danas je bistar, skakutav, nekako djecackirazdragan. Zapadna obala mu se zlati od maslacka rasutog na zelenom tepihu od trave.
S druge strane moga puta basce. Vecina ih je s vec uredjenim i zasijanim gredicama. Tek u ponekima vlasnici dovrsavaju svoje poslove. U svakoj od tih basci uredjen je kutak s cvijecem. Mirisu zumbuli, narcisi se dive sami sebi, tulipani upijaju sunce u svoje casice, pomaljaju se prvi nezaboravci. Grmovi forzicije sepure se u svojim haljinama od sitnih zutih cvijetova, a marelice tek stidljivo otvaraju svoje njezne pupove.
Tisinu tek skladno popunjava cvrkut ptica i zvuk zvona iz neke udaljene, ocito sirotinjske zupe.
Sjedoh na panj nedavno odrezanog oraha, okrenuh lice suncu, zatvorih oci. U mislima prelistavam listove nenapisanog pisma. Hocu, necu...dvojba koju danima vucem. I na kraju uvijek pobijedi necu. Nekad je razumno biti kukavica, tjesim samu sebe. Iz misli me trze zujanje bumbara. Kruzi oko mene, kao da se dvoumi bi li sletio ili ne. O mali moj, ti si se zabunio.
Na povratku kuci ugledah ljubicu, jednu jedinu, samu na travnjaku. Gdje li si ti odlutala mila moja ? Je li ti tesko bez svojih ? Dadoh joj ime Usamljena.
Nada Š. D.
Ruta je uvijek ista, a slika uvijek drukcija. Potok, nekad pomahnitao od voda sa Medvednice, nekad lijen i trom od ljetne zege, nekad nastanjen bucnim zabljim svijetom, danas je bistar, skakutav, nekako djecackirazdragan. Zapadna obala mu se zlati od maslacka rasutog na zelenom tepihu od trave.
S druge strane moga puta basce. Vecina ih je s vec uredjenim i zasijanim gredicama. Tek u ponekima vlasnici dovrsavaju svoje poslove. U svakoj od tih basci uredjen je kutak s cvijecem. Mirisu zumbuli, narcisi se dive sami sebi, tulipani upijaju sunce u svoje casice, pomaljaju se prvi nezaboravci. Grmovi forzicije sepure se u svojim haljinama od sitnih zutih cvijetova, a marelice tek stidljivo otvaraju svoje njezne pupove.
Tisinu tek skladno popunjava cvrkut ptica i zvuk zvona iz neke udaljene, ocito sirotinjske zupe.
Sjedoh na panj nedavno odrezanog oraha, okrenuh lice suncu, zatvorih oci. U mislima prelistavam listove nenapisanog pisma. Hocu, necu...dvojba koju danima vucem. I na kraju uvijek pobijedi necu. Nekad je razumno biti kukavica, tjesim samu sebe. Iz misli me trze zujanje bumbara. Kruzi oko mene, kao da se dvoumi bi li sletio ili ne. O mali moj, ti si se zabunio.
Na povratku kuci ugledah ljubicu, jednu jedinu, samu na travnjaku. Gdje li si ti odlutala mila moja ? Je li ti tesko bez svojih ? Dadoh joj ime Usamljena.
Nada Š. D.
Labels: nada
3 Comments:
Nada odobrava kradju cvijeca pa cemo ja i Andrej da to iskoristimo i uz cestitke poklonimo baki i deki i sretnim roditeljima.
Andrej i vjeko
Hvala dragom Andreju i Vjeki na najdrazem prvom proljetnom cvijecu.Ovaj prilog i slike otkrivaju sve Nadine talente i emocije a mene u ovom divnom danu cine jos sretnijom sto sam vas upoznala preko ovog bloga.
Pozdrav Saima
I ja se radujem javljanju Andreja i Vjeke.Nije mi jasno otkud ljubićica u peršunovu lišću i odmah se sjetih one "Neće grm u ljubićicu!"Šaljem vam puse.teta Niskana
Post a Comment
<< Home