Prijateljstvo ili povjerenja - povjerenje ili prijateljstvo??????

Kad sam polazila iz Sarajeva za Sibenik poslala sam Milanu prilog “zasto sam ateist” iz tri puta. Ujedno sam mu napisala, da ako misli da treba da ga stavi na blog, dajem mu odrijesene ruke, da sam odluci. On je odgovorio “Samo ti Saima pisi”.

Poslije prvog nastavka tekst je dugo stajao, ni komentara ni nastavaka. Pet - sest dana sam bila opterecena i uznemirena, svasta mi je padalo na pamet. Bojala sam se da nema problema zbog mog teksta i komentara, jer ja sam uvijek na ovim prostorima bila usamljena nakon ovakvih diskusija. Vrlo cesto u drustvu svojih radnih kolegica bilo bi samo jedno “Sajmooooo” sto je znacilo isto kao kod “Booobe” ili u prevodu “Usuti”. Naravno ovo se desavalo poslije rata od velikog broja novokomponovanih vjernika.

Taman kad sam si rekla da se moram javiti Milanu, nastavak je stigao.

Draga Djulijana, tvoj kratki komentar mi je jako dobro dosao iI ohrabrio me za ovaj tekst.

Moze neko misliti das am skrta, ali mislim da sam boraveci nekoliko puta u Holandiji, naucila da se skrtost i racionalnost strahovito razlikuju. Ovde sve sto turisti koriste, od bezzicnog internet do mobitela ima veliku cijenu i ja to sada nazivam “hohstapleraj”. Ide se protiv ljudskih emocija. Juce je i EU donjela odluku da se rooming mora uciniti jeftinim u EU. Znaju da ljudi koji vole svoje bliznje ili koji brinu o svojim bliznjima, nemaju izbora da biraju i onda im se otima na sve moguce nacine. I ja tada napravim priorirete iI prema svojim mogucnostima se uklapam u to.

Milanov tekst “Prijatelji stari gdje ste?” me naveo na razmisljane opcenito o prijateljstvu. Mi smo izgleda svi taj pojam pogresno razumijevali. Bili smo zadovoljni u sistemu, svak je mogao odrediti sta mu je prioritet, pa sa pojavom plus – minus na tekucoj platnoj kartici, moglo opredjeljivati. Druzenja, teferici, derneci kod kuca i u prirodi su nam predstavljali prijateljstvo. Ja sad mislim da je samo povjerenje u odredjene osobe znak prijateljstva. U najtezim momentima nije ga bilo, ni danas ga nema, a vjerujem da ga jos dugo nece biti. Jedni su se sutke priklanjali svojim vodjama, drugi sutke odlazili, a na kraju smo svi jednako propadali. Neko duhovno, neko materijalno. Na kraju su mnogi dobri ljudi postali pasivni. Ogroman ih je broj. Losi postali aktivni i neumorni. Onda se zna sta uspijeva. Ako se uzme u obzir da su na Balkanu glavne poslovice “dobar i budala dva brata”, “sto jedna budala napravi sto pametni ne ispravi” i “pomozi sirotu na svoju sramotu” sta onda ocekivati da se moze promijeniti. Canak na svom blogu kaze “da je ljude vjerovatno uhvatila fjaka”. Ne vjerujem, ali se istinski divim i njemu i Milanu na ustrajnosti u ovom poslu. Mislim da je sigurno da oba bloga citaju isti ljudi i meni je isto pisati obojici ali obzirom da je Milan moj skolski drug onda mu dajem prioritet. Vazno mi je da ono sto osjetim da moram napisati – napisem.

Uz ovaj prilog sam odlucila poslati dvije slike, na putu do Banja Luke. Jajce i Travnicku kucu na mjestu prije skretanja za BL preko Skendera. Put od Jajca do Banja luke je poluprazan. Putuju samo Slovenci i Hrvati jer im vjerovatno Internet da je podatke da im je blizu do juga na more. Jajce u Federaciji, Bl u RS. Komunikacija skoro nikakva. Zamislite to ludilo. Ono divno Jajce, herojsko, antifasisticko, starobosansko. Ima li igdje takvog ludila ???????

Tolike ljepote koju Bosna nudi na svakom koraku, rijetko se gdje moze vidjeti.

Koristim da se javim ovim prilogom i da Nadi cestitam rodjendan sa malim zakasnjenjem, i pozelim samo zdravlja, a ona se za mnogo toga zna sama pobrinuti, da Enisi pozelim ugodan boavak na moru i divljenje za njen nakit i osobinu da cuva iI voli sve ono sto njenje zlatne ruke naprave, bez obzira sta drugi mislili o tome.

Usput se javljam i da sam ziva i zdrava i da se uskoro vracam u Sarajevo. Cesto razmisljam o svim blogerima, a nejavljanje Ranka vec dugo vremena samo pojaca brigu za njega.

Puno pozdrava iz Sibenika na 35 stepeni celziusa.

Pozdrav Saima