Moj nakit
Kada mi je umrla mama ostao je njen nakit. Više se i ne sjećam kako sam ga prenjela u Hrvatsku. Kada mi je dosadno otvorm kutiju sa nakitom i razgledam. Kombiniram, prepravljam i dopunjujem novim. Kada sam se zaposlila u školi svako ljeto putovali smo u inostranstvo. Iz Turske sam donijela prekrasne bisere za mamu i sebe. Ona je od rođake prije pola stoljeća dobila divne koralje sa narodne nošnje. Jedne godine slavila sam rođendan na poslu (ja sam uvela taj običaj, koji još traje). Slavljenk časti čevapima, pićem i kolacima a ostali skupe novac i kupe neki poklon. Ja sam poželila srebreni prsten sa koralom. To sam i dobila i dok sam živa on će me potsjećati na te drage mlade ljude, koji su me zvali teta.
Tako sada imam komplet.
Mama je jedne godine iz Opatije donijela puno jantarnog nakita, koji je kupila od ruskih turista. Dosta sam tog nakita podjelila kao dar u toku rata. Mislila sam da rat neće nikad stati i ne treba mi. Ipak je ostalo dosta. Ja sam po horoskopu riba i volim nakit "iz mora": bisere, koralje, jantar. Čak mi se sviđaju imena kao što su Biserka i Koraljka.
Kada sam na F.B. vidjela da se moja učenica Jasminka Zejnilović bavi izradom nakita od poludragog kamenja i vidjela njene uzorke uslikala sam svoj nakiti postavila na facebook. U tome jako uživam, a moji muški se tome smiju. Vrlo važno, ko ih šiša (ja ih šišam godinama).
Enisa
posted by co | 10:10 PM
2 Comments:
Kradljivcima porucujem da sam svoje dlindluve ponijela sa sobom u relzGradac.Razlog je sto zaboravim gdje ih ostavim,tako da sam tek nedavno pronasla nesto sto sam sakrila proslo ljeto.Pozdrav svima ma gdje bili.Enisa
Eni moja
Znam da ne volis ovu pustos u komentarima, a znam i da znas kako ja bas nisam zena od nakita. Sjecas se kako sam u Kaptol centru skinula onaj lanac s medaljonom...nisam mogla vise durati taj teret oko vrata. Ipak neki komadi su imali sentimentalnu vrijednost u mom zivotu. Zato se i moglo dogoditi da ogrlica od ohridskog bisera, prethodno strgana, zavrsi u zahodskoj skoljki, a fini unikat s Bascarsije na dnu Vrbasa. Sad sa smijeskom razmisljam kako sam bila bedasta, ali sa simpatijom gledam na sebe takvu. Uvijek postoje iznimke. Tako i ja volim zad i to iskljucivo zeleni. Imam tek sicusno zeleno srce na tanusnom zlatnom lancicu koje vec godinama ne skidam s vrata.
Inace, draga moja, ovaj relativno lijepi dan zavrsavam slusajuci Mahlerovu Osmu iz zagrebacke Arene koja se izvodi u povodu Dana drzavnosti Hrvatske I Slovenije. Kako se moj rodjendan poklapa s tim datumom i ja se trpam medju slavljenike.
Uzivaj na moru.
Nada
Post a Comment
<< Home