Izmedju dvije vatre
Tekst ispod je originalno bio poslat kao komentar ali sam nakon kraceg razmisljanja odlucio da ga objavim kao prilog iz prostog razloga sto se moj drugar Sega ne javlja tako cesto (svakih nekih pet-sest godina) pa je red da se njegova razmisljanja ne zagube u mnostvu komentara. Muzika u background-u mozda nece biti prijatna za poneko uho ali Edo Maajka stvari nazivaju pravim imenima i ne treba mu zamjeriti.
Kada smo bili djeca cesto smo se igrali ove igre. Ali sam zaboravio da li smo se dogovarali koliko cemo zivota imati ili je postojalo neko pravilo. Sto je bilo najbitnije, imali smo nekoliko zivota.
A sada da se vratimo u stvarnost, u zivot. Pravi zivot, a on je samo jedan, i po vragu traje nevjerovatno kratko... I u tom tako kratkom zivotu pojave se budaletine, nacionalno opicene budaletine koje te dovedu u situaciju... onu krajnju, zadnju, gdje iza ..... nema vise nista. Mozes da biras: ili rat ili izbjeglica. Ali, uvjek ima ono ali... Ja hocu da dodirnem nesto drugo a to je VECINA i MANJINA.
Dragi moji blogovci, draga moja rajo znam, da cete pomisliti EVO SEGA PROLUPO pa pise o VECINI i MANJINI. Kada su se u bivsoj Jugi pojavile one BUDALE ili KRETENI, jer drugim rjecima ih ne zelim spominjati, te nam ponudili RAT, VECINA je uzela pusku i zaigrala u ponudjenom kolu. A MANJINA je sa jednom ili dvije torbe protjerana u svijet. Moj sanjalacki scenario je sto MANJINA nije bila mnogobrojnija, mozda 5-6 miliona pa bi BUDALE i KRETENI bili sretniji i bogatiji a mladi narastaji bili spaseni od pomracenja mozga i dozivotnog tapkanja u mjestu !!!!
Ja sve sto napisem sada i ubuduce odnosi se samo na Banjaluku jer sam tamo bio do oktobra 1993.
A zasto u nasem gradu nije bilo rata (mislim masovnog rusenja i ubijanja) vlast moze biti zahvalna visokoj KULTURI Banjalucana, protjeranih, jer nisu htjeli rat, nisu htjeli oruzje i to je najveca snaga bivse Banjaluke. Naravno to je moje licno misljenje. Ponekad vidim da poneki potpisani ili nepotpisani dopisnici bloga pisu da nas je Zapad podjelio ili namjestio ratnu igru sto mislim da je besmislica ili glupost. Sjecate li se podjele Cehoslovacke ???? Bez problema i rata... To je stvar KULTURE naroda. A nasa kultura je iza nas i poznata, bila je VECINA i RAT. Medu vecinom koja ostade u bivsoj Jugi naravno ima mnogo i postenih te je velika steta da BUDALETINE i KRETENI u mozak upropastavaju nove narastaje (generacije) trujuci ih tako teskom bolescu ali tako ce biti dok VECINA ne postane MANJINA !!!!
Jos jedan paradoks nasih krajeva: ja slucajno imam (ili bolje receno imao sam) dobrog drugara koji je kroz rat i kasnije veoma "visoko" politicki. Kada smo se vidjeli prije desetak godina ja ga pitam kako ovo, kako ono ??? On kaze: nikad bolje, super !!! Ja se malo zablokiram, cuj super a zemlja tek izasla iz rata. Vrag mi ne da mira pa opet pitam: a sta ako se politika promjeni? On mi mirno i bez kolebanja odgovori: ja sam sebi i svojoj djeci obezbjedio buducnost da nista ne radimo. Posto je taj susret bio prije vise od desetak godina vjerovatno je "moj drugar" obezbjedio zivot za jos par generacija u svom porodicnom stablu. E, kada izbrojis koliko ima kantona, politicara, ministerija i slicno, mene ne moze niko ubjediti da su ostali politicari i rukovodioci "spavali" ne misleci na svoje porodicno stablo. A, ja... sta mozes, narod izabrao rukovodioce i oni pravo rukovode......Sada je drugo pitanje kada ce narodu doci iz guzice u glave ??? Mozda nekad a mozda nikad !!!!
Ja sam ovdje upao sa svojim komentarom i vjerovatno je besmisleno pisati o tome ko' poce rat?...ko' je vise kriv i slicno a sve je poznato da ne moze biti poznatije. Najbolja istorija i istina su price i pisanja protjeranih (vidjeno i dozivljeno).
Mozda je i vrijeme da zavrsim ovo moje javljanje i da pozdravim sve blogovce bez obzira dali ih poznajem ili ne !!!!
Sega
Kada smo bili djeca cesto smo se igrali ove igre. Ali sam zaboravio da li smo se dogovarali koliko cemo zivota imati ili je postojalo neko pravilo. Sto je bilo najbitnije, imali smo nekoliko zivota.
A sada da se vratimo u stvarnost, u zivot. Pravi zivot, a on je samo jedan, i po vragu traje nevjerovatno kratko... I u tom tako kratkom zivotu pojave se budaletine, nacionalno opicene budaletine koje te dovedu u situaciju... onu krajnju, zadnju, gdje iza ..... nema vise nista. Mozes da biras: ili rat ili izbjeglica. Ali, uvjek ima ono ali... Ja hocu da dodirnem nesto drugo a to je VECINA i MANJINA.
Dragi moji blogovci, draga moja rajo znam, da cete pomisliti EVO SEGA PROLUPO pa pise o VECINI i MANJINI. Kada su se u bivsoj Jugi pojavile one BUDALE ili KRETENI, jer drugim rjecima ih ne zelim spominjati, te nam ponudili RAT, VECINA je uzela pusku i zaigrala u ponudjenom kolu. A MANJINA je sa jednom ili dvije torbe protjerana u svijet. Moj sanjalacki scenario je sto MANJINA nije bila mnogobrojnija, mozda 5-6 miliona pa bi BUDALE i KRETENI bili sretniji i bogatiji a mladi narastaji bili spaseni od pomracenja mozga i dozivotnog tapkanja u mjestu !!!!
Ja sve sto napisem sada i ubuduce odnosi se samo na Banjaluku jer sam tamo bio do oktobra 1993.
A zasto u nasem gradu nije bilo rata (mislim masovnog rusenja i ubijanja) vlast moze biti zahvalna visokoj KULTURI Banjalucana, protjeranih, jer nisu htjeli rat, nisu htjeli oruzje i to je najveca snaga bivse Banjaluke. Naravno to je moje licno misljenje. Ponekad vidim da poneki potpisani ili nepotpisani dopisnici bloga pisu da nas je Zapad podjelio ili namjestio ratnu igru sto mislim da je besmislica ili glupost. Sjecate li se podjele Cehoslovacke ???? Bez problema i rata... To je stvar KULTURE naroda. A nasa kultura je iza nas i poznata, bila je VECINA i RAT. Medu vecinom koja ostade u bivsoj Jugi naravno ima mnogo i postenih te je velika steta da BUDALETINE i KRETENI u mozak upropastavaju nove narastaje (generacije) trujuci ih tako teskom bolescu ali tako ce biti dok VECINA ne postane MANJINA !!!!
Jos jedan paradoks nasih krajeva: ja slucajno imam (ili bolje receno imao sam) dobrog drugara koji je kroz rat i kasnije veoma "visoko" politicki. Kada smo se vidjeli prije desetak godina ja ga pitam kako ovo, kako ono ??? On kaze: nikad bolje, super !!! Ja se malo zablokiram, cuj super a zemlja tek izasla iz rata. Vrag mi ne da mira pa opet pitam: a sta ako se politika promjeni? On mi mirno i bez kolebanja odgovori: ja sam sebi i svojoj djeci obezbjedio buducnost da nista ne radimo. Posto je taj susret bio prije vise od desetak godina vjerovatno je "moj drugar" obezbjedio zivot za jos par generacija u svom porodicnom stablu. E, kada izbrojis koliko ima kantona, politicara, ministerija i slicno, mene ne moze niko ubjediti da su ostali politicari i rukovodioci "spavali" ne misleci na svoje porodicno stablo. A, ja... sta mozes, narod izabrao rukovodioce i oni pravo rukovode......Sada je drugo pitanje kada ce narodu doci iz guzice u glave ??? Mozda nekad a mozda nikad !!!!
Ja sam ovdje upao sa svojim komentarom i vjerovatno je besmisleno pisati o tome ko' poce rat?...ko' je vise kriv i slicno a sve je poznato da ne moze biti poznatije. Najbolja istorija i istina su price i pisanja protjeranih (vidjeno i dozivljeno).
Mozda je i vrijeme da zavrsim ovo moje javljanje i da pozdravim sve blogovce bez obzira dali ih poznajem ili ne !!!!
Sega
posted by co | 12:01 AM
0 Comments:
Post a Comment
<< Home