Krevet

Stegnu mi se srce pri spomenu onih zeljeznih kreveta u prici o ocu Alexu.

Ni za jednu stvar u zivotu nismo vezani kao za krevet. U djetinjstvu ga i nisam ljubila, bio je simbol prelezanih kozica ili onog mrskog ali obaveznog popodnevnog jednosatnog 'spavanja'. U pubertetskim danima se krevet i ja sljubismo zauvijek. Snovi o jednom plavom djecaku najsladje su se sanjali u njemu, a svadja s prijateljicom odbolovala uz potoke suza. Koliko je zabranjenih knjiga procitano sa jorganom na glavi uz slabu svjetlost baterijske lampe.

Nasu spavacu sobu smo kupili prije no sto smo znali u koji cemo stan useliti. Tri visoka dvokrilna ormara, krevet dva sa dva, sanduk za krevetninu iznad uzglavljla, dva nocna ormarica, plus police za knjige. Trebalo je dosta domisljatosti za sve to smjestiti u cetrnaest kvadrata. Srecom ispalo je odlicno.

Ljubav i svadja, strepnje i boli, nesanice i slatki snovi, sve se to odvijalo u krevetu. Slatki snovi bili jos sladji, a teske brige u okrilju noci bivale jos teze. Najsladji trenutci su bili kad bi se djeca jos snena u ranim jutarnjim satima teturajuci dovukla do nas i uvukla ispod pokrivaca. Ipak kad je doslo vrijeme da svako dijete ima svoju sobu pocela sam razmisljati da se rijesim tog obozavanog kreveta i prepustim sobu jednom djetetu. Razborita rodica me posavjetova da sobu prepustim kceri, ali da se kreveta ne lisavam. Argument joj je bio da ce djeca otici i prije no sto mislim, a meni ce krevet opet dobro doci.

I obistinilo se, puno, puno prije no sto sam i mogla pomisliti. Djeca otisla, ali ja se sa svojim krevetom vise nisam sastala. Svasta je poslije sluzilo kao lezaj. I luft madraci, i dvosjedi na razvlacenje, i oni odvratni zeljezni kreveti iz Ikee. Nasi mali, cesto mijenjani stanovi, sluzili su nerjetko kao bolesnicke sobe za nase shrvane roditelje ili kao grupna prenocista za prijatelje nase djece, za nase prijatelje koji su morali na brzinu iz podstanarskog stana, za rodjake i njihove prijatelje iz Sarajeva.

Kad sam ponovo usla u nas prazni banjalucki stan sa zetom i njegovim prijateljem, cula sam zeta kako mu sapce: "Ne mozes ni zamisliti kako je ovdje bilo lijepo. "

Nada Š. D: