Ovu zemlju volim ali me i smara - drugi dio

5. Gledate li danas dnevnik ili su vam izvori informacija svakodnevnica i kontakt s ljudima?

Spadam u ljude koji su oduvijek mrzili buljenje u TV. Od onih sam kojima je ta sprava potpuno izlisna. Mislim da je TV u mojoj sobi upaljen jedva par sati godisnje i to zbog nekog filma, putopisne emisije i slicno. Nekad, mada je to iznimno rijetko, u nekom neuracunjljivom stanju desi se da nesto pogledam od informativnog programa i bukvalno, osjetim muku u zeludcu, a kad prosetam kroz trpezariju, cujem nesto od onog sto roditelji slusaju. Ne treba mi ni TV, a ni kontakt s ljudima da bih znala kud plovi ovaj brod. U meni uvijek cuci sociolog koji razumije ne samo trenutnu situaciju, vec i onu koja nam slijedi kroz koju deceniju. Sve sto mi neko i protiv moje volje kaze, jer ljudi vole da brslaju o politici, samo su nijanse u ovom nasem bosansko-hercegovackom Karadzozu.

6. Da li su mediji u BiH otvoreni za kriticare vlasti u BiH ili je sve vec poklopljeno?

Mediji su produkt drustvenih okolnosti. ne nastaju sami od sebe. U uslovima kada treba prezivjeti, mnogi naizgled alternativni mediji, prave kompromise. Politicari u nedemokratskim uslovima kakvi vladaju kod nas, zele dominirati medijima, plasirati svoje istine, kako bi bacanjem prasine u oci nesmetano mogli da odradjuju posao prostog dovrsavanja pljackaske faze u prvobitnoj fazi akumulacije kapitala kakva je ovdje na djelu. Uvijek mi je zadovoljstvo vidjeti rijetke Don Kihote koji jurisaju na vjetrenjace, ostra pera koja se i dalje zabadaju direktno u sustinu, a ne u dnevno-politicki privid.

7. Vas prvi roman se zvao Cetvorolisna djetelina. Koliko trebamo ove sretne djeteline da nam konacno krene nabolje?

Jos dugo nama nece krenuti nabolje. Suvise smo opljackani da bi ocekivali skoro blagostanje. Tesko i dugo cemo ici do dna, jer smo sad ispod povrsine u ekonomskom smislu, pa kad dodjemo do nule, krenucemo na gore. Cetvorolisna djetelina moze pomoci covjeku ponaosob da vidi istinu, jer bi gladnom covjeku svaka prica o nacionalizmu trebalo da bude suvisna. Rekla bih da nama treba plastova djeteline. Ja ipak racunam na meleze kad-tad.

8. Da li vas je iznenadilo sto se ovaj roman u Banjaluci odlicno prodavao i bio vrlo trazen?

Imajte u vidu da je gro Banjalucana rasuto po svijetu, te da su oni bilo sami bilo preko prijatelja kupci ovog romana. Naravno, necemo zanemariti ni ovdasnje ljude, Banjalucane. Pa to je ipak cetvorolisna djetelina, a ko ne zeli da ima? Prica o knjizi je isla od uha do uha, jer mene nema u ovdasnjim medijima, kuturnim krugovima i to je to. Urednici se svojski trude da me ne pozovu ni u emisiju sa najbenignijim temama. Odreda svi u ovom gradu. Ja nikad nisam gostovbala ni u jednoj TV emisiji u RS. Ali jesam uzivo pred onom pravom Banjalukom, intelektualnom ili kako god hocete, protjeranom i rasutom po cijelom svijetu.

9. Drugi roman, Kad utihnu melezi, ima takodjer antifasisticku tematiku. Na kakav je on naisa eho kod citatelja?

Melezi su melezi. Antifasisti i avangarda otvorenog uma kojima se ne moze vladati. Lako prozru svaku takvu nakanu, pa makar ona bila upakovana u ma kakve ideoloske oblande. Melezi su kroz roman predstavljeni kao produkt svih nas, izmijesanih na ovom tegobnom, ali i prekrasnom bh. tlu. Rekla bih da su oni esencija, najljepsi parfem nastao iz tog raznolikog bosanskohercegovackog cvijeca. Samo, otvoren um je dam malobrojnim. Biti lisen predrasuda, stereotipa, rukovoditi se znanjem i spoznajom, razjasnjavati, a ne mitogilizirati i slicno, nije rabota za svakog. Ova moja knjiga vrlo plasticno objasnjava kako se raspala bivsa zemlja i kako je taj raspad masakrirao BiH, koja je sada duboko podijeljena, sa uzasnim politickim oligarhijama, da ne pominjem vjerske ovnove. Mnogima se ne dopada takvo tumacenje i nazivaju ga individualnim i pristrastnim. Kazu da ne razumiju knjigu i gledaju me bijelo. Usud avangardne literature je takav, pojedini iskreni kazu knjiga je stigla prerano, jer gotovo niko ne zeli pogledati istini u oci. Meni je ipak drago sto sam takva kakva sam, sto sam stvorila Meleze i sto sam u kolu istomisljenika gdje su Latinka Perovic, pokojni Bogdan Bogdanovic, Iva Djuric, Olga Popovic-Obradovic, Ivan Stambolic... a da ne pominjem meni najdrazeg i najvaznijeg, Miroslava Krlezu. Nije slucajno sto je ovaj drug Fric iz Agrama ucestali gost na stranicama ove knjige. Jer, oni koji su pratili zivot ovog erudite se svakako sjecaju koliko je puta kazivao da je sve to (ili ovo sad, ima li razlike uopste) on sve napisao, samo niko nije citao.

10. Moze li se zivjeti danas od pisanja ili je to samo ljubav i hobi?

Ne moze, pogotovo ne samostalni strijelci kao sto sam ja. Ali, ne mozete pobjeci od sebe. Zivim iznimno skromno, premda se ne mogu pozaliti na prodaju svojih knjiga ako se uzmu u obzir opsta (ne)kultura i trendovi. Kad u banjaluckim knjizarama prodate svojih 20 knjiga mjesecno, to je uspjeh, o tome pricam. Bila sam svjesna da cu radeci ono svoje najsustastvenije morati da platim cijenu. I placam je. Sve to radim pjeske, distribuciju knjiga i mnogo toga. To me umara, volila bih da zivim i stvaram u nekoj normalnoj zemlji gdje bi to odradjivali agenti i gdje bih imala dobre izdavace. Placam sama stampanje svojih knjiga. Pokusala sam s nekim povremenim poslovima da ublazim ovaj egzistencijalni kolaps koji podrazumijeva zivotarenjem s mojim roditeljima penzionerima, ali nije islo. Imala sam i takva iskustva da sam tokom kratkotrajne suradnje s jednom fondacijom njemackog podrijetla ovdje u Banjaluci, kada su me unajmili kao zapisnicara na jednom skupu (na kojem su ucestvovale kolege novinari, ja u tom svojstvu nisma pozvana), otisla po honorar i bila ostro ukorena sto sam dosla u tacno zakazano vrijeme. Ja obicno ne reagujuem na prvu, jer moj mozak odbija da prihvati bezobrazluk, ali kad ga detektujem, e tad se bolje drzati podalje od mene. Ne biste vjerovali koliko sitnih strasti i pakosti covjek razazna kada sebi trazi kruha. Nemam bogatog momka, mecenu, nikog, niti sam ikad imala. Ovo sto radim je moja strast i moj zivot. Ako hocete i ljubav. I tezi put. Ali, ima i druga strana. Zahvaljujuci ovim knjigama, obisla sam po svijetu, sjajno su mi organizovane promocije gdje goid sam se denula, sad se spremam za Pancevo, a uskoro i za promociju u Trstu s, napokon konkretnim, nznakama za prevod oba romana na italijanski jezik. A u toku su pregovori i za prevod na njemacki jezik. Carobni su putevi ovih knjiga, javila mi se svojevoljno jedna od najboljih njemackih prevoditeljica. Dobro je kazao Andric kroz svoje junake, sad parafraziram, najvise se treba cuvati onih kojima ste dobro ucinili. Moj otac mi od malena ponavlja da je zivot krug, a mama onu cuvenu Baci niz vodu, naci ces uz vodu. I zaista je tako.

nastavlja se...