SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, April 28, 2019

Borislav Tadić


Nedavno je Saima pisala kako bi bilo lijepo da više pišemo o mladima, našim potomcima, o njihovim životima i uspjesima u sredinama u kojima ih je sudbina odvela. Njen prijedlog nije naišao na odaziv koji sam želio a i ja sam se malo ulijenio pa se nisam latio pera ni onda kada je za to bilo prilike.

Zamalo se i danas desilo da propustim priliku da je poslušam ali sam ipak sjeo za laptop da prenesem vijest koja mi je stigla preko facebook-a. Tako danas imam zadovoljstvo da napišem par riječi o jednom mladom čovjeku, našem Banjalučaninu, koji je u ova poslijeratna vremena našao svoje mjesto u svijetu i osvjetlao obraz najdražih, svoje majke i oca. A uz to i nas koji ih poznajemo i s kojima nas vežu prijateljske veze još iz onih lijepih, predratnih dana.


Danas imam želju da vas uputim na članak, zapravo intervju s Borislavom Tadićem, sinom Stele i Zorana Tadića, koji je objavljen na stranici vijesti.ba. Boris je nećak mog najboljeg druga, Borislava Bekera, koji već odavno nije s nama ali o kome sjećanja ne blijede ni poslije više od četrdeset godina.

Borislav Tadić je izuteno inteligentan, pametan i ambiciozan mladi čovjek, koji je svojim radom, znanjem i pameću dogurao do mjesta potpredsjednika Deautche Telekoma, vodećeg evropskog telekom operatera, dokazavši da u zemljama u kojima nacija i nacionalizam nisu glavne vrijednosti, svako ima šansu na uspjeh. A da se čovjek uvjeri da se radi o izuzetnom mladom čovjeku, dovoljno je pročitati objavljeni intervju. Sve što bih ja pokušao napisati ne bi puno doprinijelo da objasnim o čemu se radi. Borislav me je prosto oduševio svojim odgovorima na pitanja novinara da još uvijek ne mogu da vjerujem da do sada o njemu nisam čuo ama baš ništa. A krivci za to su i njegovi skromni roditelji, Stela i Zoran, koji su istinu o Borislavovom uspjehu krili samo za sebe.

Čitajući Borislavov intervju i njegove uvijek odmjerene odgovore iz kojih se prepoznaje ogromno znanje i iskustvo koje posjeduje, pitam se šta bi bilo s njim danas da je ostao u svom rodnom gradu? Dokle bi dogurao, da li bi čak imao posla? Jer u mom rodnog gradu na vlasti su idioti zadojeni nacionalizmom koji od pitanja nacije (i vjere) dalje ne vide. Isto je i kod mene u USA gdje je još veći idiot na vlasti. Normalan čovjek se mora pitati šta se to dešava s masama kada biraju da ih vode najgori medju njima. Za Borislava je sreća da je na vrijeme odlučio da ode i da svoju sreću potraži negdje drugdje. U svom rodnom gradu bi sigurno dijelio sudbinu onih koji ne igraju kako im oni na vlasti sviraju.

Borislavu Tadiću želim da nastavi sa svojim uspjesima, iako ne znam šta bi još mogao postići. A Steli i Zoranu zahvaljujem što su odgojili tako pametno dijete na koje bi njegov ujak bio jako ponosan. A blogerima preporučujem da obavezno pročitaj intervju s Borislavom. Neće vam biti žao vremena.

Labels:

3 Comments:

Anonymous sega said...

Prvo pozdrav svima ! Cestitke porodici Tadic i Borislavu kao i svim nasim porodicama i njihovoj dijeci !! Mislim, da su sva nasa dijeca preuzela "ulogu ambasadora" krajeva iz kojih dolaze ili su porijeklom iz istih. Uvijek mi je nekako lakse napisati velikim slovima BRAVO DIJECO, cime bi zelio sve reci ... svaka vam cast, nama ostaje da se ponosimo s vama i uzivamo, bar na taj nacin.
Ja i Brana smo od januara na novoj adresi. Preselili smo u blizinu Utrechta (blize dijeci), medjutim Brana je neposredno pred seljenje, nezgodno pala, slomila kuk, ugradjen joj je vjestacki, revalidacija je trajala 6 sedmica, sada smo konacno zajedno od polovine marta i upoznajemo okolinu naseg "malog mista", Waudenberg-a, udaljenog 10-tak kilometara od Amersfoorta. Ja jos "trazim" vrijeme za sudjelovanje i pisanje na blogu ..... ali svakodnevno navratim. Zasada toliko. Pozdrav za sviju uz zelje za DOBRO ZDRAVLJE !!
Sega

Monday, 29 April, 2019  
Anonymous Anonymous said...

U velikoj sam gužvi ali moram sve čestitke uputiti našem Borisu. Kavicu se na blog kad ostanem sama
Pozdrav Saima

Friday, 03 May, 2019  
Anonymous Posmatrac said...

Iako nemam narocito misljenje o DT kao kompaniji u smislu odnosa prema korisnicima, Borislav Tadic u intervjuu daje vrlo inteligentne savjete.

Pomalo mi je fascinantno koliko je Banjalucana zapravo uspjelo izgraditi odlicne karijere na zapadu gdje nije lako uspjeti u toliko jakoj konkurenciji. I to su uspjeli bez veza i nezakonitih radnji, samo radom ucenjem i zalaganjem.

Pitam se sta bi bilo da su ti isti ljudi dobili priliku u vlastitoj drzavi i gradu, vjerojatno bi Banja Luka i BiH puno bolje ekonomski i drugacije stajali. Skoro sam siguran da bi se i ovdje dalo zaraditi najmanje za pristojan zivot ako ne i bolje.

Sta se desi da nepismeni krkani preuzmu vlast i drze gradnjane u primitivnom toru evo skoro 30 godina, jos uvijek ne uspijevam shvatiti. A vjerojatno nikad i necu.

Jos jednom cestitke Borislavu.

Tuesday, 07 May, 2019  

Post a Comment

<< Home