Posjeta Rovinju

Nakon prekrasne jeseni, početkom novembra pade prvi snijeg. Zadrža se kratko ali temperature ostaše niske. Bliži se zima.

Dok sjedim uz prozor i posmatram prve jutarnje mrazove, sjetih se zadnjeg ljeta i druženja s prijateljima. Iako nam je baza bio Ližnjan, malo mjesto u neposrednoj blizini Medulina, obilazili smo i druga mjesta u Istri jer se u njoj ima šta vidjeti.

Tako smo jednog lijepog popodneva skoknuli do Rovinja, lijepog turističkog grada udaljenog 40-tak minuta autom. Želio sam da ga posjetim još odavno ali sam planove stalno odgađao, vjerujući da će za posjetu biti vremena. Ove godine mi se želja konačno ispunila. S Žiškama i Kušmićima smo prošetali uskim ulicama starog dijela grada u kasno ljetnje poslijepodne, dok ga je sunce obasjavalo zlatnim zrakama, onako kako to ono zna samo na Jadranu.

Posjeta gradu nije mogla proći bez obilaska crkve svete Eufemije koja dominira panoramom grada. Usput smo razgledali male, interesantno uređene dućane u kojima se uglavnom prodaju suveniri i umjetnine. Tu i tamo se stisnuo pokoji kafić, s par stolica na kaldrmisanim ulicama po kojima su se vrzmali turisti, škljocajući aparatima u želji da uhvate ljepotu starina bez kojih grad ne bi bio magnet koji ih je privlačio.

U luci je bilo živo. Bašte kafića su uglavnom bile pune, dok je sunce obasjavalo stari grad u pozadini. Nismo odoljeli da ne popijemo još nešto, iako smo nešto ranije popili kavu u kafiću na malom trgu u starom jezgru grada. Ja sam se ovaj put odlučio za sladoled jer zbog problema s kiselinom kavu ne bih smio nikako piti kavu ali kada sam na odmoru na to ne obraćam puno pažnje.

Veče se spuštala i bilo je vrijeme da se pođe kući. Već na izlasku iz grada nas je dočekao sumrak a kada smo stigli kući, zvijezde su već dobrano ukršavale plavo istarsko nebo. Prošao je još jedan dan ljetnjeg odmora. Uskoro ćemo morati nazad u Ameriku, znajući da će nam prijatelji i Istra nedostajati.

I tako će biti sve do slijedećeg susreta.