Tri dana u Banjaluci
Bisera i Džida kod mene |
Nakon mislim skoro 40 godina i više vraćam se vozim iz Banjaluke
u Sarajevo i prilog pišem u vozu.
Došla sam prije tri dana.
Razlog dolaska je posjeta prijateljici koja je došla iz Švedske.
U mojoj ulici, djetinjstvo smo proveli u druženju. Bili smo puno na ulici ali nismo bili uličari,
nego dobra i fino odgojena djeca. Poštivali smo starije i bili poslušni
kad je god kome trebalo. Sjećam se
rečenice nashi roditelja: “Nemojte slučajno da mi komšija dodje na vrata da se
požalli na vas”. Znalo se šta bi sljedilo iza tog. Ne znam kako je danas u
ulicama. Ja kad spomenem Biseru, Zinku, Dragicu, Nadu, uvijek dodam epitet “najbolja
prijateljica” jer su naše emocije jednih prema drugima bile zaista takve. Danas
smo razbacane po svijetu ali kad se sretnemo i “jednom u sto godina” to je praznik
a misli prema svima što sam starija sve češće.
Relikvije iza Čajevačke zgrade |
Tako je bilo u ova tri dana sa Biserom i rodicom Džidom koja
se udala za našeg komšije Slavu iz “čajevačke zgrade”. Vrijeme u Banjaluci
ljetno. Očišćeni kesten pred Elektro tehničkim fakultetom sladji nego ikad.
Naši sati i sati su prolazili u sekundama.
Burek kod Tešnjaka (Zeleni most) kao da su ga pravile naše
nane, majka a i mi same.
Ispred Čajevačke zgrade opet sirotinja pravi neke
zaloga u svom jadu i bijedi moleći od Boga pomoć. Stotinjak metara dalje od
toga pored crkve u našoj ulici gradi se velelepni objekat za stanovanje “radnika”
crkve . Od naroda i državnog budžeta. Nema nama u EU po mom mišljenju dok vjera
vlada iznad svakoga i sviju.
Prošli Doboj u Federaciju.
Malo, malo, sela pa džamije i pored fine kuće od imama. Ja
dobra posla bez krampa i motike i prolivenog znoja.
Objekat za božje ljude |
Otišla sam do Zelenog mosta koji je obnovljen i slikala
Vrbas s “vidikovca” uz komentar prolaznika. Da je lijep. Odmah sam dobila
odgovor od starijeg gospodina ”da se takvi mostovi u svijetu prave za tri puta
manje para. Sve pokradoše.”
Voz, kao u Evropi, stajao je dvadeset godina u Sarajevu na
stanici dok se ne dogovoriše ko će i kako voziti “do pola a ko od pola”. Zadnju
godinu samo se mašinovodje promjene u Doboju. Povratna karta 35 KM za
penzionere. Obaviještenja za sve koji dolaze avionom da znaju za ovo. Iz Sarajeva
polazi svaki dan u 15 i 40 i stiže u Banjalukuu 20 i 40. U polasku iz Sarajeva
voz ima WI-FI i punjač za mobitel. A u povratku iz Banjaluke ima TV iznad glave
i gledaju se filmovi.
Pozdrav svima od Saime iz voza.
Crkva u mojoj ulici |
Pogled na zeleni most |
U daljini Studenac i obala ispod moje kuće |
Vidikovac |
Voz iz Banjaluke |
TV u vozu |
Labels: saim
1 Comments:
Draga Saima drago mi je da si se vidjela sa tebi dragim ljudima. Hvala na informaciji o ovom vozu, kojim sam nekad cesto putovala. Cini mi se da je bila linija Zagreb -Sarajevo.
I ja sam bila u nasim krajevima od 15 septembra, skoro dva mjeseca. Prosle srijede smo se vratili. Nisam cijelo vrijeme bila u Banjaluci. Isla sam u Beograd posjetiti stare tetke. Jedna je mamina a druga tatina sestra. Onda sam s maminom sestrom isla u Mostar da vidimo drugu maminu sestru. One su obe napustile Sarajevo poslije zavrsetka rata. Ovo spomunjem samo zato da bi ispricala kako je tesko putovati po bivsoj Jugoslaviji, na primjer iz Beograda u Mostar. Voz Beograd -Sarajevo ne postoji. Avion Beograd Sarajevo postoji ali najcesce ide preko Beca ili Budimpeste.
A do Mostara nema nista osim jednog nocnog autobusa. Prije 30 godina sve je to bilo povezano. Imaju vozovi, imaju pruge, sve to stoji. Ne znam da li ima dovoljno zainteresiranih putnika. Da li je to razlog da veze ne rade. Ne nije to razlog. Razlog je mrak koji se izgleda jos nije digao od onih teskih i tuznih dana.Na putu iz Beograda do Mostara na stanicama Nevesinje i Gacko, na svakom natpisu fali po jedno slovo tako da samo onaj ko je prije cuo za te gradove moze pogoditi sta bi trebalo da pise. Cini mi se da bi se to moglo napraviti mnogo ljepse i privlacnije bez nekih velikih troskova. Ovako izgleda tuzno i hladno, izolovano. Slican je utisak sa autobuske stanica u istocnom Mostaru.
Eto toliko, ja jos uvijek pohranjujem utiske. Mene ova putovanja uvijek ostave rastresenu emocinalno.
Tako mi je drago da si bila sa svojim najmilijim ovog ljeta, odlazak tvoga Vice me je jako pogodio iako ga nisam ni malo poznavala.
Puno toplih pozdrava od Dubravke
Post a Comment
<< Home