Kralj Lear

Krajem avgusta prošle godine smo posjetili otoku Mali Brijun. Povod, predstava Šekspirovog Kralja Leara u izvedbi teatra Ulysses kojeg je još 2001. osnovao Rade Šerbeđija. Bio je to interesantan kulturni događaj, malo naporan za one starije jer se iz Fažane polazi brodicom u 7:30 uveče, od jedne do druge scene se hoda neasfaltiranim putem po noći bez ikakve rasvjete, par puta se penje strmim stepenicama improviziranih tribina a u Fažanu vraća dobrano poslije ponoći. 

Ostavljamo Fažanu

Dvije brodice koje su prevozile publiku su bile krcate. Zalazak sunca je bio prekrasan, kako je to često slučaj u ovim krajevima.

Zalazak sunca

Po iskrcavanju, dok se sumrak več spuštao na otok, neasfaltiranim putem smo krenuli prema austro-ugarskoj tvrđavi, da bi nas iznenadila scena na padini šumarka gdje su glumci odigrali prvu scenu predstave. Odatle su nas organizatori vodili kroz mrak do mjesta narednih scena, par puta kroz hodnike tvrđave koja je za vrijeme Austro-Ugarske služila za odbranu od neprijatelja carstva. Bila je to prilika da provirimo u jedno vrijeme kada su ratovi vođeni drugačije nego je to danas slučaj.

Prva scena

Glavna zvijezda predstave je, naravno, bio Rade Šerbeđija. Iako u godinama, što se moglo zapaziti po trbuščiću kojeg je vjerojatno zaradio zadnjih par godina kada je Corona uticala na zabranu okupljanja većeg broja lica na jednom mjestu, a posebno u zatvorenim prostorima, Rade je jednostavno vladao scenom. Bilo je tu, pored glume, i trke i penjanja po zidinama tvrđave i Rade je to odradio onako kako to rade profesionalci.

Po zvršetku predstave smo se, istim putem kojim smo došli, vratili do luke odakle su nas brodice prevezle do Fažane. Ponoć je već davno prošla kada smo stigli do našeg auta. Kući smo stigli poslije jedan umorni ali i zadovoljni što smo imali priliku da u lijepom ali i neuobičajenom ambijentu prisustvujemo jednoj lijepoj predstavi u kojoj smo imali priliku da prvi puta u životu vidimo jednog od najboljih dramskih umjestnika nekad nam zajedničke države. 

Za prilog sam izabrao par snimaka uz napomenu da snimanje same predstave nije bilo dozvoljeno.