SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, February 10, 2019

Istina

Spomenik u Rakovom selu.
Na sredini je bila isklesana petokraka zvjezda.
U jednoj zaista lijepoj evropskoj zemlji
koju vode pogrešni ljudi

Polako sve više i više u ovoj Bosni izlazi na vidjelo. Prošlo je mjesec dana otkad sam se vratila u Sarajevo. Na izjave saučešća je došao veliki broj ljudi i meni znanih i neznanih koji su imali razne vrste kontakata s mojim Vicom. 

Sve su to bili ljudi koji su s njim dijelili zajedničke ideje o antifašizmu i potriotizmu i želji za građansku i slobodnu  Bosnu.

Razmišljam kako da u ovaj prilog stavim sve što bi bilo smisleno jer još mi Vice toliko nedostaje, ali i uvijek tješi da se samo sjećam najljepših dijelova našeg života u ovih 50 godina. I naših obostranih emocija čitavo to vrijeme.


Naše drage komšije, ugledne Sarajlije, ona profesorica u srednjoj školi,
on poznati i priznati sarajeski sportski radnik (ne sjećam se tačnog zanimanja).
Nikada ih neću zaboraviti.
O bosanski pravoslavac, ona muslimanka.
Tako su prije govorili naši roditelji, nane bake, majke
i dide, djedovi i babe
Počeću od trenutka kad smo se u novembru vraćali iz Rakovog sela i prolazili pored spomenika podignutog 57-me godine svim poginulim mladim ljudima iz Rakovog sela u Prvoj proleterskoj brigadi na Tjentištu.

Isječak iz novina, mislim da je bila 1994.
Bio je potparol Karla Bilta.
Poslije ovog govora odmah ujutro je zatekao zatvorenu
kancelariju, oduzete ovlasti i vraćen u
Švicarsku. Inače rođeni Irac.
Dok smo prolazili pored spomenika i vidjeli da je zvijezda petokraka srušena a imena poginuli nečitka jer su premazana nekom sivom smjesom. Vice je to baš teško podnio. 

Kad je naš prvi unuk Tomas imao 5 godina Vice mu je pričao da je tu njegova mama i ujak, pričao o partizanima, a Zlatko prevodio. Ne znamo kad je i ko srušio ove godine, jer je dvije godine Tomas uvijek spominjao Zlatku o tome, a on prevodio Vici. Vice je bio ponosan što mu je dao prve lekcije o fašizmu.

U tom selu sad žive potomci tih partizana, koji su u Titovo vrijeme radili u tvornicama, obrađivali polja, gradili nove kuće, umjesto malih kamenih u kojim su do tada živjeli.

Teško je to bilo svariti ali ove nove političke strane izvlače svugdje iz ljudi one najgore osobine.

Susret poslije 18 godina u Trogiru.
Mi smo se vraćali u Sarajevo a oni su bili za vikend tamo.
Nismo se u ratu privatno družili jer je bilo nemoguće
da ae dođe u Loris kroz rov.
Kćerka mu je poslije rata došla u Sarajevo da radi u
Parsons-u i tu se 1996 upoznala s Franom.
Bila je s nama dvije godine u razvaljenom stanu,
s plastičnom folijom na prozoru ali sa divnom
atmosferom u kući.
Dobro je naučila naš jezik.
Odavno saznajemo od ljudi da je naša zgrada ovoliko stradala jer je bilo dogovoreno da se Sarajevo podjeli na dva djela kao Mostar. Mi smo to spriječili ali je intenzitet napada na nas bio najveći u cijelom Sarajevu. Nikakve pomoći nije bilo od države, mi stanari smo napravili prvu granicu a onda je omladina iz našeg kvarta organizirala odbranu. Na Grbavici se širila laž da je u našoj zgradi 1000 Jukinih boraca, Juka (ubijen negdje u inostranstvu jer je mnogo znao) a bio je lokalni kriminalac, pljačkao po našem djelu grada, sigurno uz dozvolu tadašnjih političara. Mi smo sami prozvali ovu našu omladinu vojskom Armije BiH. Laži su bile veliki doprinos strahu sa obe strane. Tako je Batko bio na Grbavici, crveni kombi u Banja Luci. Sad shvaćam da su se Karadžić, Izetbegović i Boban, a pod glavnom palicom Miloševića i Tudžmana, o svemu dogovarali. Zato se u ratu po gradu pričalo "Napravi Alija državu pa makar ko fildžan".

Podijeljeni Mostar funkcionira do dana današnjeg a podjela Bosne od susjeda glavna misao i ideja. Sad se u Banja Luci dešava "Pravda za Davida". Potomci istih faktora uveliko u politici. Sonja Karadžić, Bakir Izetbegović, samo je ipak najgori Dragan Čović. Ne znamo čiji je potomak ali je bio najžešći komunista. Uvijek se pitam je su li oni žilavi ili moćni ili žestoko brane svoj ogromni opljačkani imetak ili je narod glup, gluplji, najgluplji.

Ne znam Co da  li opet uz ovaj prilog možeš postaviti onaj moj video iz priloga o opsadi Sarajeva a ja ću pokušati da to odnesen u neku nezavisnu TV jer ih sada ima i svi pronalaze takvu dokumentaciju.

Ja ću sada ovo malo dokumentirati fotogografijama koje pronalazimo svakog dana sređujući porodičnu dokumentaciju.

Srdačni pozdravi od Saime koja ponovo skuplja onu svoju staru snagu da prebrodi sve teške trenutke.



Glavni inžinjer iz Holnadije koji je radio obnovu zgrade
Ulaz s zadnje strane zgrade kroz rov
Svo oružje vojske RS koje je ušlo u naš stan


Frane kao civilna žrtva rata, bez ikakve naknade.
Te pae su pojela djeca vladajućih, za njihovo školovanje po prestižnim svjetskim univerzitetima.
Mi smo branili svoj prag i svoj grad a po nama su "lupali" vojnici
otadžbinskog rata iz Srbije i iz cijele RS.
Neka i ovo ostane za istoriju kao i tvoj prilog "Isprani mozak američki".

UZ SAIMIN KOMENTAR


Labels:

1 Comments:

Anonymous Anonymous said...

U RS spremaju neku deklaraciju o stradanju Srba u Sarajevu. Izmedju Bakira i Milorada vrte se deklaracije kao ringišpil kad god kojem zatreba za opstanak i držanje glupog naroda u agresivnom agregatnom stanju , za njihovu korist.
Sredjujuci sve vrste kućne dokumentacije od skoro 27 godina , jer smo se uvijek trudili da živimo sadašnjost i samo sa malim stvarima cinili sebi ljepše dane i zaboravimo svo zlo koje su nam činili samo zbog jedne glupe rečenice " svi Srbi u jednoj državi" .
U toku cijelog rata patriote novinari su uspijevali da svaki dan izidju dva lista "Oslobodjenja" i to nekad vrhunski novinari a prvenstveno Postovani gospodin Gojko Beric. -a dijelilo se besplatno. Kad smo god Vice i ja išli kroz rov u grad uvijek smo uspijevali dobiti ga.
Ja sam odatle izrezaka i članak o Columu Marpfiju a tri godine kasnije sam je njegova kćerka ušla u kuću. Dvije godine prelijepih života prekinula j je njena majka koja je svaki dan zvala i vršila pritisak da se vrati u Svajcarsku. ( roditelji su bili razvedeni). Otac je ekspresno poslije presude konferencije morao napustiti Bosnu., A majka je uspjela uz riječi " svi bježe iz " Bosne" a samo budale ostaju.
Ostali smo u vezi, javila nam je da su u Trogiru i susret je bio predivan ali kratak. Mi smo radi nekih obaveza morali u Sarajevo.
Sad te molim Co da i ovu sliku objaviš uz ovaj komentar " Neko nam je to donijelo iz nekih svjetskih novina . Kako se sada jasno vidi unproforac koji nas je "čuvao, "okrenut leđima prema srpskoj strani, jer je znao da nemamo nikakvog oružja osim petnaestak puskica koje su ostavili vojna lica iz JNA( Srbi) a kojima je rečeno da će se vratiti za najduže desetak dana,
Ja mislim da O našoj odbrani niko od Alije i tadasnjih političara nije ni znao šta se dešava kad smo mi stanari napravili granicu.
Jedine dvije osobe koje su nas obilazili bili su general Jovo Divjak i Mustafa Hajrulahovic zvani Talijan. Obadvojica bivši visoko obrazovani i pošteni ljudi. Tad sam se upoznala sa Talijanom i saznala da je naš Banjalučka im iz Male Carsije. Bili smo komšije samo preko glavnog mosta, Sjecam se da sam mu rekla da ćemo zajedno mu BL kad ovo zlo prodje. Ali nažalost odmah poslije rata je umro naprasno u Njemackoj. Svi smo sumnjali i danas sumnjemo da nije nešto u tome prirodno. A gosp. Jovo Divjak je nekoliko puta hapšen po stranim državama na granicama jer ga je tražila Srbija. Država i vlast ga nisu branili kao Ejuba Ganica. Sarajlije ga obožavaju žene posebno a kauciju je uplatila jedna bogata Sarajka koja živi u Londonu.
Moja sjećanja sada postaju tako jasna kad god naidjem na neku fotografiju pogotovo. Vi sada razmišljate poslije ove slike kolika i kakva je bila uloga međunarodne zajednice bila u ovom ratu.
Pozdrav Saima

Tuesday, 12 February, 2019  

Post a Comment

<< Home