In memoriam - Vice Rak
Dana 01.01.2019 godine u 5 sati u Tbilisiju (Gruzija) u 78-oj godini umro je najvoljeniji muž, otac , djed i svekar, moj Vice.
U Gruziju smo otputovali 16. 12. 2018 god. po žarkoj želji našeg sina Frane i njegove supruge Zane.
Prvi put poslijeosam godina njihove veze bili smo u prilici da dođe i njena mama iz Rusije i sestra i zet iz Amerike?
Unuku Dorijanu je 28. 12. bio rodjendan. Proslavili smo u velikom veselju.
Radost je bila obostrana. Njena mama je došla 26. 12. a sestra i zet 31.12. 2018.
Proslavili smo predivno Novu godinu sa unucima. Gledanje vatrometa je bilo bajno. Poslije proslave smo Vice i ja smo otišli u stan na spratu koji se iznajmljuje i koji je Frane rezervirao za nas, a snahini su bili u njihovom. Vice i ja smo bili sami u svom rahatluku a odmah u svakom trenutku sa svima njima.
Oko dva sata smo otišli na spavanje. Negdje oko pet sati sam
Sada smo Frane, Zlatko i ja u Zagrebu, čekamo danas kremiranje i sutra odlazak u Sarajevo sa urnom. Mi smo oboje odavno to odredili jer nismo znali u kojem će dijelu svijeta naša djeca živjeti. A kad bi ga pitali zašto smo se odlučili za kremiranje on bi odgovorio “mi nećemo pod zemlju mi hoćemo da ostanemo na zemlji”.
Teško je ali smo uvijek željeli da “mandrknemo iz cipela” i da svojoj djeci ne ostanemo u sjećanju kao bolesni starci o kojoj djeca moraju da brinu. Moja nana je uvijek govorila da bi voljela da umre dok je još pri snazi. To joj se i desilo u 86-toj godini.
Moj otac je isto ovako umro u 79-o . Sjeo sa mamom da popije popodnevnu kafu i samo oborio glavu.
Ja još nisam svjesna svega ovoga jer smo juče došli iz Gruzije u Zagreb a sutra se vraćamo u Sarajevo.
Neće biti nikakve sahrane ni ostavljanja urne za sada u boks nego u našoj spavaćoj sobi pored mene. Poslije mene djeca mogu to da urade gdje budu željeli. Ja bi voljela da bar jedan živi u Sarajevu i da nas tu ostave u boks.
Imala sam potrebu da sa blogerima podjelom svoju tugu.
Pozdrav Saima
Labels: in memoriam
posted by co | 2:30 PM
14 Comments:
Ovo me je zaista ostavilo bez rijeci. Nisam nikad upoznala ni Saimu ni Vicu. Zahvaljujuci ovom blogu, cini mi se kao da su moji rodjeni. Dijelili su s nama svoje neprocjenjivo duhovno bogatstvo mnogo godina.
Draga Saima, ti si jaka i razumna, tesko je naci nesto jos da se kaze.
Moje iskreno saucesce tebi i familiji.
Dubravka sa familijom.
Draga Saima,
Ti si jaka kao stijena. Na najljepsi moguci nacin. Dajes snagu i kao da ti tjesis nas , a trebali bi mi tebe.
Vas dvoje ste imali toliko ljubavi i snage u sebi. Prebrodili ste sve zivotne teskoce zajedno. Rat i ranjavanje vaseg sina.
Cak ste i zajedno planirali ove teske trenutke kad jedno od vas ostane samo. Zato mi se sad cini kao da vas Vice i nije napustio, nego da je i dalje razapeo neki kisobran izmad vas i stiti vas od tezine zalosti.
Nase iskreno saucesce tebi, djeci i ostalim clanovima vase obitelji.
Emira i Sasa
Procitah Saimin zal za suprugom Vicom. Davno sam ga upoznao radeci u Vojno gradjevinskom odsjeku Komande garnizona Banja Luka u koji je dolazio ispred vise komande posto je radio kao inzinjer, oficir u Gradjevinskoj upravi Komande armije u Sarajevu. Susretali smo se se kroz posao i ostavio je na mene utisak jedne nenametljive licnosti ali sa odlucnoscu da radi ono sto zna i kako treba. Vise je suradjivao sa mojim bratom, posto su bili iste struke, ali susreti su ipak bili cesti pogotovo kada smo isli u Sarajevo tokom rjesavanja svakodnevne problemtike Garnizona Banja Luka i svih ostalih na regiji Bosanske Krajine. Ne znam kako je proveo svoj radni vjek posto odoh u Rudi Cajavec a kasnije po prekomandi u Tehnicku bazu nisam imao vise kontakata sa gradjevinskom sluzbom ali ostace mi u sjecanju kao jedan cjenjen inzinjer,oficir i nadasve posten covjek.
Saimi i djeci izrazavam iskreno saucesce sa napomenom da su imali dobroga oca, djeda i supruga i nadom da se njegova dusa sada nalazi na nekim boljim poljima gdje nema patnje cekajuci da mu se jednog dana i mi pridruzimo.
Aljosa Mujagic
Što napisati, ovako iznenađena i duboko potresena?
Draga Saima,
ne poznajemo se, nikada se nismo vidjele, a opet, poznajemo se, možda i više nego što poznajem one koje često viđam.
Približila si nam sebe i Vicu kroz brojne priloge i komentare.
Tako sam vas upoznala, dvoje divnih ljudi, iskrenih, poštenih, vrijednih, angažiranih, spremnih uvijek pomoći onima u nevolji, koji unatoč grozotama kroz koje su prošli i još uvijek ružnim stvarima koja se događaju u okruženju, neizmjerno vole Bosnu, šire optimizam i vole ljude.
Zato mi je Vicin odlazak teško pao.
Draga Saima znam kroz što si ovih dana prolazila, znam kroz što ćeš još prolaziti, duboko suosjećam s tobom i tvojom boli, bit će teško, ali TI ćeš to prebroditi. Moraš, zbog sebe, djece, unučadi i Vice!
A Vice će počivati u miru, tu u blizini, na mjestu koje si mu namijenila.
Iskrena sućut tebi, djeci, svoj tugujućoj obitelji i prijateljima,
Nataša Bokan
Hvala vam na divnim riječima utjehe. Aljosa ga je dobro opisao. Bio je oličenje poštenja i dobrote. Otac i majka su otišli u partizane a on je ostao kod babe sa 8 mjeseci. Majka je poginula sa 3200 dalmatinskih boraca na Tjentistu s otac umro sa 57 god kao prvoborac. Kad je bio prekomandovan iz Beograda u Sarajevo uslov od maćehe je bio da mora uzeti vojnu stipendiju da bi
Studirao. Aljosa uvijek je bio stručan i odlučan kad je bio sa visokim oficirima. Kad je u februaru 92 vidio šta se dešava napustio je JNA i zajedno sa Jovom Divjakom, Siberom i mnogim drugim čestitim oficirima uključio se u odbrani Darajeva i Bosne. Na svačije pitanje zašto je ostao u Sa on bi odgovorio “ da je ostao sa partizanima” Nszalost danas su svi partizani poraženi od idiota kojima se kraj ne nazire, Hvala vam puno još jednom
Pozdrav Saims
Svako jutro otvorim blog, a jutros ne mogu da vjerujem. Sta reci? Ponekada, ljudi kazu da se ulazi u nekakvu drugu fazu, da se treba navici, vrijeme cini svoje. Mislim da lazu, odlazak najmilijih i najblizih ostavlja neizbrisiv trag i svakodnevno iscekivanje da ce se pojaviti. Draga Saima, tebi, tvojim sinovima i svima u porodici upucujemo najiskrenije saucesce. Budite ponosni, cuvajte uspomene i zelimo vam dobro zdravlje !
Sega i Brana
Draga Saima.
Vijest o Vicinom iznenadnom odlasku s ovog svijeta me je zaista šokirala. Ja Neri već par godina govorim kako se u ovim našim godinama ništa ne može predvidjeti, posebno za nas koji imamo izvjesnih zdravstvenih problema ali da će Vice tako iznenada umrijeti nisam mogao pomisliti ni na kraj pameti.
Držao se odlično za svoje godine, lično sam se uvjerio kada smo se sreli u Banjaluci. Ali život je takav i tu se ništa ne može učiniti. Drago mi je da osjetim da si ti toga svjesna i to će ti pomoći da kroz ovaj tužni period života prođeš lakše, posebno sto znam da ti sinovi i ostala familija daju dodatnu snagu. Vicina smrt je onakva kakvu bih poželio za sebe jer sam imao priliku vidjeti kako to izgleda kada se ostari, oboli i pati godinama a ništa se ne može učiniti.
Čim sam vidio tvoj email, odlučio sam da tužnu vijest odmah podijelim s blogerima jer znam da su Vicu mnogi upoznali kroz ovo naše druženje i da će im biti jako žao kada saznaju da ga više nema. Siguran sam da će se mnogi javiti s izrazima saučešća a njima se pridružujemo Nera i ja. Primi naše iskreno saučešće a naše osjećaje prenesi i svojim sinovima i ostaloj rodbini koju smo tvojim javljanjima upoznali kao da su naši. Javit ću se uskoro.
Co
Hvala vam svima. Privatni prevoznik je stigao iz Sarajeva na vrijeme Ušli smo u Bosnu . Urna mi je cjelo vrijeme u krilu. Ugodno mi je . . Grije me
Sretna sam sto nisam slušala udaranje hladnog smrznutog grrumenja zemlje po sanduku.
Volim vas zahvalna sam vam na riječima utjehe
Saima
Sinoc zazvoni telefon. Co je bio na liniji. Jasna ga stavi na speakerphone kao inace sto radimo da bi smo mogli svi ucestvovati. Upita nas da li smo otvarali blog. Kazemo da nismo i kako sam imao laptop pri ruci otvorim ga. Co je jos uvijek bio na liniji. Kad smo vidjeli vijest skamenili dmo se, pa zar je to moguce da nas je Vice iznenada napustio. Iako nismo znali ni Saimu ni Vicu postali su nekako kao dio nase familije kroz ovaj blog i Saimine priloge.
Draga Saima, zelimo ti samo snage da sve ovo izdrzis i da i dalje budes jaka kao stijena, kako Emira rece. Voljeli bi da smo sada svi blizu tebe da te bar mozemo svojom blizinom utjesiti. Djeca i unuci ce ti pomoci da se vratis bar koliko toliko a tvoj Vice ce biti sa tobom vjecno. Primi nase iskreno saucesce i ostani i dalje hrabra kakva i jesi.
Izet i Jasna
Draga Saima,
Zaledila me je ova tuzna vijest . Mi se poznajemo dugo ali sam Vicu , mislim , sreo samo jednom pred "Palasom " s Tobom , kada smo se slucajno , poslije puno godina , sreli u Banja Luci . I tada sam imao osjecaj da ga poznajem dugo , vrlo dugo . Kao i mnogo blogera cijenim Vas oboje i suosjecam s Tobom i cijelom Tvojom familijom.
Primi najiskrenije saucesce od Seje i porodice Bahtijarevic
PS . Posljednje godine , preokupiran vlastitim problemima propustio sam da Natasi izrazim najiskrenije saucesce zbog gubitka njene majke. Ovom prilikom se izvinjavam Natasi i Miljenku, nasim velikim i dobrim , veoma cijenjenim prijateljima.
Mnogo mi je zao. Zelim Vam svako dobro. Sejo
Draga Saima,
Iskreno saucesce Tebi i ozaloscenoj porodici.
Andrej i vjeko
Bol je preteška da bi se mogla ičim ublažiti, osim, možda nekom blagom rječju.
Poštovanoj Saimi želimo iskreno uputiti takvu riječ.
Saosjećamo,
Ljilja i Mario M.
Draga Saima,
par dana nisam imla vremena i nisam otvarala blogg. Danas sam ostala bez rijeci i daha.
Ako mogu da vas bar malo utjesim. Vas muz Vice je otisao ali puna srca, jer je na kraju imao cijlu porodicu pored sebe, i ono sto je najljepse, a to su unuci. Samo je zaspao.
Jednom prilikom ste mi napisali par lijepih rijeci o mojoj mami, da su mi se usijekle duboko u sjecanje. Sada trazim koju lijepu rijec za vas, ali mi nedostaju. Nikada vas nisam upozbala, ali imam osjecaj bliskosti.
Primite nase iskreno saucesce sa zeljom da ostanete jaki kao sto je Emira rekla.
Zeljko i Mirjana (Đarmati) Stancic
Draga Saima, iskreno suosjecam sa tvojom velikom boli za voljenim muzem. I dalje ces ga imati uvijek uz sebe jer ce biti uvijek u tvojim mislima i sjecanju. Voljeni ne umiru.
Pozdrav od Marine
Post a Comment
<< Home