Gorana
Godina 2005., juni mjesec, negdje oko podneva. Basta hotela Palas, kako se moze primijetiti, puna. Pored 'radnicke klase' koja koristi priliku da se za vrijeme pauze za rucak malo 'osvjezi', veliki dio gostiju su bivsi stanovnici Banjaluke koji u svoj grad svracaju tokom ljetnjih praznika. Basta hotela Palas je postala mjesto gdje se mogu sresti prijatelji i poznanici sada razbacani i u najudaljenije krajeve svijeta: Australiju, Novi Zeland...Gorana je skoknula na pice i kratak razgovor. Pao je dogovor da se stara raja iz skole uvece nadju i, uz veceru i pice, obnove sjecanja iz skolskih dana.
posted by co | 12:11 AM
3 Comments:
Posto sam prepoznao svoju torbicu na stolu, mora da sam i ja bio tu ali ovaj put iza kamere.
Koristim priliku da pozdravim Goranu, s kojom inace zivim u istom gradu a redovno se vidjamo kad Nera i Co dodju iz Amerike.
Srdjo, zbog caga je tvoja torbica veca i deblja od Co-ove? U cemu je tajna?
Veliki pozdrav tebi i Jasni od Tufekcica
Tufe, ni nama teniskim trenerima
nije lako nosati toliku lovu, pa
moras imati odgovarajucu torbicu.
Puno pozdrava svima od Jasne i
Srdje.
Post a Comment
<< Home