Slavica Jungic

Prilozi redovito stizu i svakim danom se broj pripremljenih povecava. Ponekad dodjem u iskusenje da odustanem od principa objavljivanja jednog priloga dnevno, ali jos uvijek se toga drzim. Mislim da je interesantnije svaki dan otvoriti blog i vidjeti sta je novo, nego da odjednom objavim sve prispjele prologe a onda dosadim sa svojim slikama.

Ovaj put je Emira bila vrijedna i poslala ovaj prilog:

Co, cini mi se da tvoj blog postaje ono sto si zelio. Svaki dan je sve interesantniji, a polako se tkaju niti za uspostavljanje starih dobrih veza i nastavak na silu prekinutih prijateljstava. Svaka cast Pipi za onako opsiran prilog a bogami i za recept. Evo i moj prilog o njegovoj sestri i nasoj dobroj drugarici Slavici.

Sa Slavicom i njenim muzem Brankom smo Sasa i ja u stalnom kontaktu jos od odlaska iz BL. Svaki put kad smo isli tamo nastojali smo da se sretnemo. Tako je bilo i zadnji put. Iako je nas boravak u ZG bio kratak, sa puno obaveza, uspjeli smo se kratko vidjeti navecer u nekom nasem kaficu u kraju gdje Slavica i njena familija zivi.

Slavica je vrlo uspjesna u struci i dalje se bavi kontrolom kao u i u RC. Branko je penzioner, a djeca Igor i Danijela su posebna prica. Danijela je zavrsila agronomiju ili nesto slicno kao najbolji student. Iako je bila super studen!t, posla dugo nije bilo, osim volunterskog. Konacno je dobila sansu i sad radi na fakultetu kao asistent. U medjuvremenu se udala i ima malu bebu. Igor je od malih nogu volio kuhanje pa se i skolovao u tom smjeru. Priznat je kuhar u ZG. Prilikom jedne posjete, ponosni tata i mama su nam pokazali fotose njegovih majstorija. Nije bilo prilike da probamo uzivo, jer je sin tada bio u Njemackoj skupljajuci iskustvo.