SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, May 04, 2006

Tito

Maj je mjesec u kojem se desilo toliko toga u nasoj daljoj i blizoj proslosti i ti dogadjaji se moraju prokomentirati.

Predpostavljam da vecina od vas zna da je na danasnji dan umro Tito. Sjecam se tih dana kada se svakodnevno izvjestavalo o Titovom zdravlju i kada smo svako vece cekali dnevnik da cujemo ima li povoljnih vijesti.

Takodjer se sjecam onih velikih komunista koji su sirili parole "i poslije Tita Tito" i sve nesto u tom stilu. Isto tako se sjecam tuge u danima kada je Tito umro i kada je sahranjen. Svi znamo da se na njegovoj sahrani okupio najveci broj drzavnika iz cijelog svijeta: nikada prije i nikada kasnije se takvo sto nije ponovilo.

Sjecam se i organiziranih odlazaka u Kucu cvijeca i mnogo toga drugog vezanog za ovaj tuzni dogadjaj. Takodjer se sjecam kako su se, ne tako brzo nakon njegove smrti, isti oni koji su se kleli u njegovo ime, okrenuli na drugu stranu. "Dok smo mi, naivni, sto smo se dizali na Hej Slaveni" zivjeli u iluzijama da je sve u najboljem redu, nase kolege su nam se iza ledja smijale i pravili planove. I desilo se sto se desilo.

O Titu i njegovom zivotu i djelu je napisano jako puno i malo je toga sto bih ja mogao dodati. Neki ga vole, neki su ravnodusni, a neki ga opet mrze iz dna duse i okrivljuju za sve sto nam se desilo. Cini mi se da ga najvise osudjuju oni koji su bili njegovi najveci obozavatelji. Cini mi se da je njima jos uvijek vaznije biti zatvoren u toru s svojima pa makar ne imali od cega zivjeti, makar im djeca nemala buducnosti (kome je danas potreban fakultet, gdje se to znanje i trud moze iskoristiti), makar kriminalci drzali vlast u svojim rukama, banke se pljackale kao na zapadu iz najboljih filmova...

Sjecam se dana kada sam imao prilike putovati po Evropi i kada smo u svakoj zemlji docekivani sa simpatijama, iako smo dolazili iz zemlje koja je pripadala (barem prema njihovom misljenju) onom drugom bloku. Sada se na sve nas koji dolazimo iz tih krajeva gleda kao na neke spodobe koje dolaze iz najmracnijih krajeva zemaljske kugle. Kada me razgovor nanese na teme iz moje bivse domovine, moji suradnici s posla iz Indije i Etiopije govore o Titu s najvecim postovanjem a cak i profesori, koji zive sav svoj zivot ovdje u Americi, govore o njemu kao diktatoru (za njih je svako diktator ako u zemlji nema slobodnih izbora) koji je bio drugaciji od ostalih iz zemalja Istocne Evrope. Interesantno je da svi znaju jako puno o njemu a radi se o osobi koja je zivjela u jednoj relativno maloj i beznacajnoj zemlji.


Oni koji su danas poznati u ovim krajevima, poznati su po zlu koje su uzrokovali i inicirali. Da takvih ima medju nama, nismo mogli ni sanjati. Tek u ova vremena nam je postalo jasno sta je Tito mislio kada je govorio u unutrasnjim neprijateljima. Mislio sam da su to samo price da bi se narod imao cime baviti a sada vidim da je on znao o cemu govori.

Znam da se moj danasnji prilog nece svima svidjeti i da ce biti i onih koji ce prestati dolaziti na ovaj blog. Znam da ima i onih koji se sa mnom slazu ali to nece javno priznati. Ovaj prilog objavljujem zbog onih koji se Tita ne sjecaju a koji bi trebali znati da je na onim nasim krajevima nekada bilo drugacije nego danas: nekad su ljudi zivjeli u miru (bar smo tako mislili) i relativnom blgostanju i nisu se dijelili po vjerama i nacijama. Danas ta karta vise ne igra.

Na Internetu postoje mnoge stranice na kojima se mogu naci informacije o Titu i njegovom vremenu. Evo samo nekih od njih, uz napomenu da njihovo objavljivanje ovdje ujedno ne znaci da objavljeni tekstovi predstavljaju i moje misljenje.

www.titoville.com
http://www.cnn.com/SPECIALS/cold.war/kbank/profiles/tito/
http://de.geocities.com/opiumzanarod

8 Comments:

Anonymous Natasa said...

Skriginova slika iz NOB-a mi je najdraza Titova slika. Drago mi je da si bas nju izabrao.

Bilo mi je za njegovog vremena dobro, kao sto mislim da je bilo i 90% stanovnika ex Yu. Bila sam bez briga, puna zivotnog optimizma, mislila da je nas narod dobar i posten i da mi se smijesi sjajna buducnost. Mislila sam da svi vole svoju domovinu, da su im tekovine
oslobodilacke borbe svete.

Bila je to iluzija, zacaran svijet laznog bratstva i jedinstva,
zatupljenost onim sto nam je
godinama servirano, a pokazalo se da nije sve tako i bilo. Ostali smo zateceni i nespremni suociti se s istinom, primitivizmom
svuda oko nas, sukobima interesa pojedinaca, grupa i republika. Nije se prezalo ni od rata, kako bi se ostvarili ciljevi.

Bez obzira sto nas je zadesilo, dijelom uzrokovano i njegovom
politikom, Tita cijenim, a zelja mi je da za mog zivota on i njegovo vrijeme budu objektivno i strucno kvalificirani.

Thursday, 04 May, 2006  
Anonymous Co said...

Mozda ce izgledati malo cudno da sam sebi saljem komentar ali evo sjetih se ove pjesme koju je Marijan Benes objavio na cafekajak:

NE PSUJ MI TITA

NE PSUJ MI TITA NI NJEGOVO VRIJEME
NE KRIVI NJEGA ZA DANAŠNJE PROBLEME
ZA TEŽAK ŽIVOT TVOJ NAJMANJE JE KRIV
DRUGAČIJE BI BILO DA JE "STARI" ŽIV

NE PSUJ MI TITA NI NJEGOVO VRIJEME
NE KRIVI NJEGA ŠTO JE PROKLIJALO SJEME
STARE MRŽNJE U SRCIMA NACIONALISTA
SKRIVENE POD MASKOM DOMAĆIH FAŠISTA

NE PSUJ MI TITA NI NJEGOVO VRIJEME
NE KRIVI NJEGA ŠTO NE IZDRŽASMO BREME
KOJE JE SVE NACIJE SPAJALO U SRODSTVO
I SVI SMO SE KLELI U " BRATSVO I JEDINSTVO"

NE PSUJ MI TITA I NJEGOVO VRIJEME
OSMIJEHOM JE I PLANINU MOGAO DA POKRENE
NIKADA SE BRATE NEĆE ŽIVJET BOLJE
KAD SPOMENEŠ TITA... SKINI KAPU DOLJE!

Thursday, 04 May, 2006  
Anonymous Emira said...

Mnogo toga je Marijan rekao ovom pjesmom. Najtuznije je kad cujem mlade da psuju Tita,a ne znaju nista o njemu ili o tom vremenu.
Ne mogu reci da je bilo idealno. Bilo je mnogo gresaka, a ipak, kad se sve sabere i oduzme, cini mi se da ima puno vise dobrog. Barem za vecinu stanovnika ex YU.
Iako smatram da su mnogi potezi bili zaista napredni i dobri, ne samo za nasu zemlju i sve nas, nego i za cijeli svijet u onom vremenu, voljela bih da je pristao na pridruzivanje Jugoslavije Evropskoj zajednici. Koliko sam negdje cula ili procitala to mu je bilo nudjeno. Ko zna, mozda se nikad ne bi dogodilo ono sto jeste. Mozda bi ranije imali djecije bolesti ulaska u demokratsko drustvo?! Primjecujete li jednu sitnicu....njemu je bilo nudjeno a nije morao traziti. Ondasnja Jugoslavija pod njegovim vodstvom znacila je nesto u svijetu.
A sad nesto, sto sam dozivjela ovdje u USA. Bila sam u bolnici u Alexandriji,Va par dana. Jedna od sestara na odjelu me je pitala odakle sam. Kad je saznala, ona se raspricala i ostala kraj mene vise od sata. Pricala je o Danskoj, zemlji gdje je ona rodjena i odrasla, o svom djedu, danskom partizanu (pripadniku pokreta otpora, ne znam kako se kod njih zove). Pricala je kako je cijenio Tita i slusao i citao sve sto je mogao naci o nasoj zemlji. Ali, rekla je i da je govorio da ce Jugoslavija propasti cim Tito umre jer nema nista sto spaja njene stanovnike osim njegove gvozdene ruke. Ako kazem da je taj njen djed umro negdje pocetkom sezdesetih, pretpostavljam da cete razumjeti moje cudjenje…..Kako su svi znali za to, a ne i mi prosjecni, obicni ljudi, vecina stanovnika ex Jugoslavije?! Budjenje je bilo odvratno.

Thursday, 04 May, 2006  
Anonymous Davor said...

Ja nisam zivio tokom Titovog vremena - odnosno jesam, samo 9 dana! Iako nisam zivio tokom Titovog zivota, zivio sam u zivotu nakon njegove smrti. Ja svim Amerikancima kazem da je nama bilo super dok je bila Jugoslavija i da je to sve zbog Tita i njegovih filozofija. Mozda jesmo svi zivjeli u iluziji, ali ako pogledate na istoriju, od 48. pa do njegove smrti, Tito je polako vodio nasu zemlju iz komunizma prema demokraciji. Znaci ta iluzija nije trebala biti samo iluzija da odredjeni ljudi (citaj, idioti) nisu sve pokvarili. Uglavnom, ja opisem Jugoslaviju 80-tih godina kao utopija - bezbrizan zivot, nema velikog kriminala, ima posla, ima hrane, puno sretnih ljudi, dobra skola, itd.

Znao sam mnogo o Titu jer smo mnogo ucili u skoli, imali smo Titove puteve (mislim da se tako zove), 4. maja smo svi stali da cujemo sirene, citali smo partizanke price i gledali partizanske filmove, cak i onaj jedan americki. Naravno, sjecam se filmova kao "Otac Na Sluzbenom Putu" i znam da je bilo mnogo stvari za koje nisam znao (sto se tice komunizma). Ali - ako poredite nasu zemlju prema sadasnjoj Americi - pa ja se ovdje osjecam kao zatvorenik u odnosu na bivsu Jugoslaviju. Oni ovdje govore o slobodi a nemogu ni preci ulicu bez dopustenja od policije.

"Druze Tito, mi ti se kunemo,
Da sa tvoga puta ne skrenemo!"

Pozdrav svima, Davor!

Friday, 05 May, 2006  
Anonymous Emira said...

Moram da se ivinem i popravim grasku. Zemlja iz koje je bila med. sestra iz mog prethodnog teksta je iz Finske a ne Danske.

Friday, 05 May, 2006  
Anonymous mario said...

Bas ste se raspisali pa moram i ja malo.... Mogao bih parafrazirati neke dijaloge koje sam vodio sa strancima ovih godina, ali mi za to nedostaju ruke. Steta.
Jasno, za Tita sam. Lakse mi je to reci nego obrazloziti. U stvari, kada se natopis tugom i nagutas rata shvatis da je mir blagodet koja obavezno ne prati zivot kao takav. I svako dobronamjeran mora shvatiti da je Tito najbolji dirigent simfonije mira koju smo zivjeli.
Zar to nije dovoljno?
Ali, demokracija otvara i 'zabranjena' pitanja: 'Da li je Tito ipak kriv?'
Sigurno da jeste! Kriv je sto je rano umro!
SF-SN

Saturday, 06 May, 2006  
Anonymous Emira said...

Osjecam potrebu da dodam da nikad nisam voljela ‘kult licnosti’. Nikako da se oslobodimo toga. Meni se cini da ‘ kult licnosti’ dovodi cesto do deformacija u drustvu. Negdje to prodje bezbolno, ako se na vrijeme prekine, negdje prodje sa milionima
zrtava, a negdje kao kod nas....
Kad sam bila u Njemackoj, njihov tadasnji kancelar Helmut Kohl je bio na vrhuncu. Ponekad sam gledala njihove skupstine. Dolazila mi je muka od toga kako su se poceli ponasati delegati. Pljesak nakon ulaska Kohla u salu je trajao i po 10 minuta, svi bi ustajali, a cinilo mi se da se nisu usudjivali sjesti prije nego neko od glavnih to ne uradi. To je, naravno, samo moj utisak. Bilo mi je drago da je zakon u Njemackoj takav da niko ne moze biti biran vise od dva puta za predsjednika. Ovdje, gdje sam sada, voljela bih da je jos kraci taj rok.
Pozdrav blogerima i kako Mario rece SF-SN

Monday, 08 May, 2006  
Blogger co said...

Emira, ja se u potpunosti slazem s tobom.

Nas problem je sto su oni koji su podrzavali kult licnosti bili prvi koji su se okrenuli protiv njega. Sjecas li se nasih kolega iz Rudi Cajaveca koji su bili veliki komunisti a prvi su, i to tajno, nama iza ledja, uzeli vodece uloge u nacionalistickim strankama (ti znas o kojime govorim). Sjecas se vjerojatno i onoga koji se i likom i srcem prerusio u Drazu Mihajlovica a nije bilo veceg komuniste od njega. To je zalost i bjeda ludskih bica i dokaz da covjek mora biti vrlo oprezan kada bira 'prijatelje'.

Monday, 08 May, 2006  

Post a Comment

<< Home