Titova pecina
Povod danasnjem prilogu je jedna posjeta jednom znacajnom mjestu iz Drugog svjetskog rata.
Marinkovici su prilikom povratka s ljetovanja, na Tamarino insistiranje, posjetili Titovu pecinu i evo poslali mi par fotografija.
Vecina nas iz 'cetrdeset i pedeset' i nekih se sjecamo neprijateljskih ofanziva, a i oni mladji su imali priliku da o tome uce u skolama, sve do ovog posljednjeg rata.
Filmovi Veljka Bulatovica posveceni ovim dogadjajima su bili prvorazredni kulturni dogadjaji i na njih se islo organizirano. Na hiljade statista je ucestvovalo u masovnim scenama a glavne uloge su ponekad igrala i najpoznatija imena svjetskog filma (Mario bi o tome mogao mnogo vise i bolje napisati nego ja, ali eto, mene zapade uloga pisca, iako mi pisanje nikad nije bila jaca strana). Ovi mladji se sigurno sjecaju takmicenja Titovim stazama revolucije, za koje su se morali pripremati.
Elem, da se vratim pecini. U toku ovog zadnjeg rata, pecina i okolina oko nje je gotovo potpuno unistena a rijetki su bili oni koji su je posjecivali. Cujem da se pristupilo njenoj obnovi i da je obnovljena 'pecina' nedavno ponovo otvorena za posjetioce, uz prisustvo par hiljada gostiju, vecinom sanjara, koji se jos uvijek nadaju da sve nije propalo i da ce se stara vremena nekako vratiti.
Neki se pak nadaju da bi staru slavu mogli iskoristiti u turisticke svrhe, jer u ova sadasnja vremena kada privreda ne radi (novoj vlasti je vaznije da je raja zavadjena, jer tako se lakse vlada, a niko ne pita od cega ce se zivjeti), svaka zarada je vise nego dobro dosla. Ako je i zbog toga, dobro je.
Na ovoj stranici mozete vidjeti jos par slika a u prilogu ispod sam prenio clanak objavljen u banjaluckim Nezavisnim Novinama, za one mladje, ako neko od njih pozeli da sazna nesto vise o dogadjajima vezanim za ovaj objekt.
Marinkovici su prilikom povratka s ljetovanja, na Tamarino insistiranje, posjetili Titovu pecinu i evo poslali mi par fotografija.
Vecina nas iz 'cetrdeset i pedeset' i nekih se sjecamo neprijateljskih ofanziva, a i oni mladji su imali priliku da o tome uce u skolama, sve do ovog posljednjeg rata.
Filmovi Veljka Bulatovica posveceni ovim dogadjajima su bili prvorazredni kulturni dogadjaji i na njih se islo organizirano. Na hiljade statista je ucestvovalo u masovnim scenama a glavne uloge su ponekad igrala i najpoznatija imena svjetskog filma (Mario bi o tome mogao mnogo vise i bolje napisati nego ja, ali eto, mene zapade uloga pisca, iako mi pisanje nikad nije bila jaca strana). Ovi mladji se sigurno sjecaju takmicenja Titovim stazama revolucije, za koje su se morali pripremati.
Elem, da se vratim pecini. U toku ovog zadnjeg rata, pecina i okolina oko nje je gotovo potpuno unistena a rijetki su bili oni koji su je posjecivali. Cujem da se pristupilo njenoj obnovi i da je obnovljena 'pecina' nedavno ponovo otvorena za posjetioce, uz prisustvo par hiljada gostiju, vecinom sanjara, koji se jos uvijek nadaju da sve nije propalo i da ce se stara vremena nekako vratiti.
Neki se pak nadaju da bi staru slavu mogli iskoristiti u turisticke svrhe, jer u ova sadasnja vremena kada privreda ne radi (novoj vlasti je vaznije da je raja zavadjena, jer tako se lakse vlada, a niko ne pita od cega ce se zivjeti), svaka zarada je vise nego dobro dosla. Ako je i zbog toga, dobro je.
Na ovoj stranici mozete vidjeti jos par slika a u prilogu ispod sam prenio clanak objavljen u banjaluckim Nezavisnim Novinama, za one mladje, ako neko od njih pozeli da sazna nesto vise o dogadjajima vezanim za ovaj objekt.
1 Comments:
Vjerovatno se mislilo na rezisera Veljka Bulajica (Kozara i Neretva)
Post a Comment
<< Home