Ismeta

Od familije Hamzic nije bilo vijesti vec jako dugo, jos od prvih dana bloga, kada je stigao jedan komentar i nista vise. Pitao sam se sta se kod njih desava kada su tako zauzeti da nisu nasli malo vremena da nam se jave. Znao sam da mora biti novosti, ali ni ovo doba globalnih komunikacija nije puno vrijedilo da se do njih dodje.

Prije nekoliko dana su veze Pittsburgh-Malme proradile i kao rezultat evo prvog od nekoliko priloga.

Ismete se vecina posjetioca bloga vjerojatno sjeca s Tehnickog fakulteta, gdje je studirala tehnologiju. Ratna sudbina ju je, kao i veliki broj drugih banjalucana, odvela u Svedsku, gdje je u gradu Malmeu zapocela novi zivot. Kao i vecini nas, zivot se promijenio iz temelja i trebalo je naci nacina da se covjek snadje u novoj sredini.

Ismeta je bila veoma uporna i u novoj domovini se ponovo upisala na fakultet i uspjela ga zavrsiti. Moram priznati da me je njena upornost zaista prijatno iznenadila i da joj moram 'skinuti kapu'.

Sjecam se, kada smo bili u kratkoj posjeti obitelji Hamzic prije par godina, kada nam je Ismeta govorila kako studira. Meni se to cinilo pomalo cudno, jer mi u nase doba nismo navikli na studente srednje generacije (osim onih koji su po politickoj liniji zavrsavali vecernje 'fakultete', jer im je to trebalo zbog karijere, a i lijepo je bilo za vidjeti napisano u biografiji).

Ismeta sada predaje matematiku i kemiju na osnovnoj skoli i to sedmom, osmom i devetom razredu. Djaci su joj stigli sa svih strana svijeta: ima tu ucenika iz Iraka, Libana, Palestine, Turske, Afrike, Juzne Amerike, kurda i svedjana, dakle, prava mjesavina rasa i nacija. "Nastojim pomoci djeci i nauciti ih, a uvijek pomislim, pa i moja su djeca bila u istoj situaciji sa svim teskocama u stranoj zemlji."

Uz ovaj prilog sam se odlucio priloziti jedan malo stariji fotos (koji sam dobio prije par godina), ali s razlogom. Novi zubi su 'ugradjeni' i vrijedi ih vidjeti.