SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, October 06, 2006

Nas prijatelj Boro

Sjecam se tog popodneva oktobra 6. 1977 godine kao da se jucer sve desilo. Bio je to jedan od onih prekrasnih oktobarskih dana u Banjaluci, s prohladnim jutrima ali i ugodnim dnevnim temperaturama. Nakon rucka sam otisao u bastu da uzivam u popodnevnom suncu kada mi je moj stariji brat prisao i pazljivo saopstio strasnu vijest: moj najbolji prijatelj Boro je taj dan ujutro iznenada umro od izliva krvi u mozak.

Bila je to vijest koju vjerojatno nikada necu zaboraviti. Proslo je vec skoro 30 godina od tog dana a ja se veoma cesto u mislima vracam na to popodne. Da li je to moguce? Zasto se to desilo? Zasto bas Boro? Gdje je tu pravda? Ako ima boga, zasto je bas njega izabrao?

Pitanja ima u nedogled, a odgovora niotkud.

Svi smo mi znali da pokojni Boro ima problema s visokim krvnim pritiskom ali nitko od nas nije mogao predpostaviti da ce se sve tako tragicno zavrsiti. Uvijek nasmijan i spreman za salu, bio je omiljen medju svima. Od srednjoskolskih dana, preko studiranja i prvog zaposlenja, proveli smo bezbrojne dane zajedno: na korzu nakon nastave u Gospodskoj ulici i kasnije ulici Marsala Tita, igrajuci nogomet i stoni tenis, zajednicki docekujuci Nove godine, odlazeci na igranke, izlete, zabave…


Boro nikada nije mijenjao raspolozenje: sto netko rece, njegov se osmijeh mogao zapaziti 'sa kilometra'.

Evo i isjecka iz email-a koji sam dobio od Maria, koji je u par rijeci opisao kakva je osoba Boro bio: “Dragi Co, jako je lijepo sto si se sjetio naseg velikog prijatelja. Njegov optimizam i vedrina su neodvojivi od mojih poimanja bezbriznosti i mladosti. Ovo vrijeme bi trebalo takve ljude.”

U ovim izbjeglickim vremenima vrlo cesto sam se pitao sta bi se s Borom desilo da je jos uvijek ziv? U kojoj bi on drzavi ili kraju svijeta zavrsio? Nekada pomislim da ga je njegova sudbina bar sprijecila da ne dozivi razocarenje u bivse ‘prijatelje’ kao sto smo to dozivjeli mnogi od nas.

Boro ce mi, kao i mnogim drugima, ostati u sjecanju cijeli zivot. Ovaj prilog je samo mali pokusaj da se svi podsjetimo naseg prijatelja Bore i na one bezbrizne dane, koje gore Mario spomenu. Pretrazujuci albume, pronasao sam nekoliko slika koje mozete vidjeti na ovoj stranici, uz napomenu da sam neke od slika dobio od Maria.

Labels:

11 Comments:

Anonymous Sejo said...

Bore sam se i ja sjetio kad sam cuo za tragicni kraj naseg Pipe jer znam da su bili dobri prijatelji a mislim i komsije.Sreli smo se prvo u osnovnoj skoli a onda ponovo na fakultetu.Tako dobra narav se stvarno rijetko sretala.Bio mi je posebno drag.
Ali, otkako sam u Njemackoj i posto se bavim tenisom sjetio sam ga se toliko puta otkako sam "skontao" da se on ustari skoro isto zvao kao i jedan od najpopularnijih tenisera sadasnjice, Svabo Boris Becker-Bobele/Bum Bum Boris/, od koga ni jedna malo bolja macka na svijetu ne moze ostati na miru.Mi smo Borino prezime drugcije izgovarali pa dugo nisam primjetio tu slicnost. Sada se ponekad nasalim da sam sa Borisom Bekerom isao u skolu!
Puno pozdrava svima od Seje!

Friday, 06 October, 2006  
Anonymous mario said...

Dragi moj Sejo,
mnogo ti hvala za sjecanje na naseg druga Boru. drago mi je da si sjetio i ranijh dana. Pokusaj dokuciti neku angdotu iz tog perioda. Kako tumacis nedostatak ocekivanih sjecanja nasih kolkega na blogu? Da li se radi o BL-sindromu cutanja?
Pozdrav Banjalucanima koji govore i koji cute!

Friday, 06 October, 2006  
Anonymous Sejo said...

Dragi moj Mario,
Ja mislim da bi mogla biti u pitanju "krecana"/mozda ova provokacija upali?/.
Gledajuci ove priloge ponovo sam otkrio mnoga lica koja sam vec bio zaboravio a onda sam se sjetio jos nekih, kao npr.:starog Bugarina Nikolaja, Joce Katanica/sina nekog budjovana iz Vojvodine/i njegove velike tasne, Adama i Dundze,...
Prije neke dvije godine sam telefonom u Splitu pronasao Marina Novaka koji radi kao inzenjer u brodogradilistu, a preko jedne "tajne veze" sam nesto saznao i o kretanju Adamov Miroslava.Nazalost sam saznao i da je pocetkom rata poginuo nas dragi kolega Ranko Petrovic-Petrona koji je na pocetku rata bio privatni poduzetnik.Malo prije toga sam ga sreo u B. Luci gdje je trebao uraditi neki posao za zeljeznicu.On mi je nekada bio i jedan od najdrazih rukometasa "Borca", uvijek dobre volje i spreman za salu.
Proljetos sam u Porecu sreo i poznatog Banjaluckog slikara Granic Josipa, omiljenog Mariovog rodjaka i pozvao ga na kafu.Medjutim,Josip odbi poziv jer kao mora brzo kuci posto mu na kuci rade neki Bosanci, gradjevinski radnici. Ja se obradovao da je Josip konacno doveo majstore jer mu se iz stana vidi nebo, kad ono greska...Majstori rade kod komsije a Josip ih dan ranije pozvao na kafu pa ga sada strah da koja slika ne dobije noge, jer su snimili situaciju u stanu i vidili Josipova remek-djela.Inace , Josip zivi u kuci na rivi, nekadasnjem odmaralistu B.L.-opstine, pokraj hotela "Neptun" i neda se nimalo promijeniti.Kada je pretprosle godine u posjeti Porecu bio Berlusconi/ili neki takav/ ,jahta mu je bila privezana tacno ispred Josipove terase pa mi Josip rece: "Gleda on mene tako sa svoje jahte pa misli., Eh, sto nije obratno, ja tamo a on ovde, na mojoj terasi..."Nepopravljivi Granic.
Ja skakucem sa teme na temu, ali nema veze.Mislim da je najvaznija zadaca ovog bloga da smo u vezi i da otkrijemo sto vise izgubljenih prijatelja i poznanika , koji su to zasluzili!Zivili!

Sunday, 08 October, 2006  
Anonymous Made said...

Eh Sejo ovo za Petronu me stvarno potreslo. Pomislio sam pitati Maria za njega i za Baju (posto sam ga ugledao na jednoj slici sa Mariom) a ti ko grom iz vedra neba, poginuo Petrona, uhhhh, prokleti rat koliko divnih ljudi nestade u njemu. Nadam se Co da ces nekim prilogom malo promijeniti ovu crnu hroniku nase proslosti.
Pozdrav, Made

Sunday, 08 October, 2006  
Anonymous mario said...

Sejo, vidim da si dusom i tijelom mediteranac, a i moj puls je na toj frekvenciji. Poznajes li istarske konobe? Kad budes u Rovinju potrazi naseg Nijaza i njegovu Baju.
Hvala ti za anegdotu o Josku.
Pozdrav!

Tuesday, 10 October, 2006  
Anonymous mario said...

Nas Petrona je bio omiljen u svim drustvima. Pokojni Momo Golic mi ga je opisivao iz svog ugla, a jedna dama 'srednjih' godina mi je povjerila da je bila luda za njim... Pri prvoj poslijeratnoj posjeti sarajevu Fido i ja smo cijelu noc proplakali uz njegovu sliku i price!
Made, Baja i dalje zivi na relaciji Tuzla-Lukavac. Zivi svoj zivot bez mobilnog tf-a i interneta.
Pozdrav iz Banjaluke!

Tuesday, 10 October, 2006  
Anonymous Sejo said...

Nijaza i Baju sam posjetio ovog aprila u Rovinju, kada sam u Porecu drzao tenis-kamp Odveo sam Svabe i Fazanu, utrpao ih u brod za Brione gdje sam sa jednom drugom grupom i sam bio prosle godine, a onda sam preko Bala otisao u Rovinj.Interesantno je da su u Balama moji poznanici iz B.Luke kupili prakticno jednu ulicu i dio se tu nastanio/ Familija Duska Sarica, laboranta iz B.L.-bolnice i njegove zene/.Neko od njih ima tu u blizini i restoran / cini mi se da se zove "Bijela stijena"/.
Sa Nijazom i Bajom sam se sastao u Rovinjskoj luci a onda smo posjetili njihovu kucu koju su upravo renovirali.Ako ih posjetite ponesite padobran, jer je njihovo stepeniste takvo da se bez padobrana ne bih vise usudio../zezam se/
Sto se tice Istarskih konoba, tu sam tata-Mata.Kako sa sobom obicno imam Svabe, neke i po peti, sesti put, onda moram stalno otkrivati nova mjesta.Isto tako u moja aktivna igracka vremena sam cesto igrao seriju turnira po Istri/ Portoroz, Umag,Porec,Pula i Opatija/ pa sam i tada dosta toga upoznao.
U Flengima ima gostiona na samoj cesti sa poznatim specijalitetom po imenu ombolo.
U Rabcu su u samoj luci dvije odlicne gostione, "Rapcanka" i "Nostromo". U hotelu "Castor" je na recepciji zena nekadasnjeg fudbalera "Borca" Nede Kovacevica, koji radi u onom kraju kao fudbalski trener/ "Rasa"?/
U Porecu ima mnogo dobrih konoba i gostiona/ "Dvije murve", "Istranka",.../Jedna luksuzna/ i skupa/ je nedavno otvorena u luci pokraj kuce Josipa Granica ali sam ja redovni gost kod brace Crnogoraca- blizanaca Velje i Blaze.Jedan drzi gostionu "Spadic" ispred hotela"Laguna Park" na Spadicu u blizini Turistbiroa Aide Saskin a drugi u Zelenoj Laguni kod "Parentiuma".Klopa je svjetska a cijene umjerene.Tamo se najedem lignji i skampa za cijelu godinu.
Inace, u Porecu na dobrom mjestu je i gostiona "Sunset" Dede Kartala/ "Tri fenjera"/ a u centru jos jedan Banjalucanin organizira vinske probe uz mezu.
/Uzgred, ako neko zaluta u Promajnu kod Makarske, onda samo gostiona "Hajduk"/.
Inace, preporucio bih posjetiocima Istre da obidju Brione, jamu Baredine kod Poreca, Motovun i Groznjan, u Labinu /Gornji Grad/ rudnik u podrumu muzeja- nevjerovatno da u jednom podrumu mozes imati osjecaj da si u pravom rudniku, najmanji grad na svijetu Hum...
Ostalo je uglavnom vec pozato i vidjeno ali takodje uvijek lijepo.
U Istri imamo jos uvijek Titove ulice i jos dosta od stare atmosfere a ljudi se nisu previse promjenili.Dakle, preporucujem svima!
Mario, sam si kriv sto me navuce a ja jedva docekao pa pretjer.Ajd`zivili!

Wednesday, 11 October, 2006  
Anonymous mario said...

Kao sto sam upravo ucinio, predlazem i dragim blogerima da si snime ovaj Sejin itinerer. Jer ko pozna Seju zna da bi on mogao sarmirati i namrgodjene turiste iz Moldavije (turistkinje ne odvajam).
Kako zaobici ljepotu Istre koja me nekad iznenadjivala bajkovitim prizorima gradica na brezuljcima, a kasnije konobama u kojima se mijesaju svi jezici sa svim vrstama istarskih vina (O refosku sam svojedobno pokusavao napisati pjesmu). Ali iako sam obisao mnostvo prostora od Savudrije do Fazane gdje se vino toci i voli, iako sam mijesao malter za sanaciju prve kuce Muzicke omladine u Groznjanu sa istarskom ‘supom’, iako sam upoznao vise tamosnjih vinara, nisam ni segrt nasem Seji, konobamaestru... Nijaz je spreman da me prati na vinskim putevima, ali zakoni po pitanju degustacija u susjednoj drzavi su prilicno nehumani.
Bez obzira na sva iskusenja moracu obici raseljene Babjalucanine i vratiti se na mjesta ‘ranih zlocina’.
Veliki pozdrav!

Wednesday, 11 October, 2006  
Anonymous Anonymous said...

Tekst me je zaista prijatno iznenadio. Drago mi je procitati nesto o ujaku, kojeg nazalost nisam imao prilike upoznati, jer sam rodjen 1982.

Hvala i srdacan pozdrav
Borislav Tadic

Tuesday, 15 February, 2011  
Blogger co said...

Dragi Borislave.

Jako me je iznenadilo tvoje javljanje. Moram ti reci da trebas biti ponosan na svog ujaka jer takvih kao on se ne radjaju cesto. Iako je proslo jako puno vremena od njegovog odlaska, ja se veoma cesto sjetim njega i njegovog iskrenog osmjeha s kojim je pozdravljao svakoga. Ne govorim to zbog toga sto je obicaj da se o onima koji vise nisu medju nama govori sve najbolje vec zbog toga sto je Boro bio osoba koja se rijetko srece. To ce ti potrvditi i svi oni koji su ga poznavali.

Nemas pojma koliko smo vremena proveli zajedno i kako nam je bilo lijepo. S njegovom smrcu sam izgubio najboljeg prijatelja i nakon njega je ostala jedna velika praznina u mom zivotu. Za vrijeme mojih rijetkih posjeta rodnom gradu obavezno posjetim njegov grob i polozim cvijece. Tako sam saznao da mu je tata, a tvoj djed, umro, sto me je jako rastuzilo. Zamolio bih te da mami i tati (kojeg nisam najbolje poznavao) preneses moje iskrene pozdrave a takodjer i baki, za koju se nadam da je jos dobrog zdravlja.

Bilo bi mi drago da mi se javis na moj email (komljeno@yahoo.com) jer bih volio saznati kako su tvoji.

Co

Tuesday, 15 February, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Dragi Borislave, tvog pokojnog ujaka nisam imala cast upoznati, ali sam cula toliko lijepih prica od tvoje mame Stele. Nekada smo nas dvije bile zaista bliske prijateljice, ostala mi je u jako lijepoj uspomeni. Nadam se da ces joj prenijeti puno toplih, srdacnih pozdrava od nekadasnje skolske koleginice Djulijane. Naravno pozdravljam i sve ostale clanove porodice.

Saturday, 19 February, 2011  

Post a Comment

<< Home