Umjesto mog komentara

Pitam se cesto, o cemu pisati za blog?

Koje su teme interesantne vecini?

Osim posla i obitelji koji nas maksimalno zaokupljaju, cime se bavimo za svoju dusu? Imamo li kakav hobi? Glazba, kultura opcenito, slikanje (Karmen, javi se!), priroda, knjizevnost, nas vrt ( Profesore, javi se! ), politika, razna druzenja,...? Da li o tome pisati?

Ili o nekim temama koje se ticu svih nas: Zdrava prehrana - nekvalitetna ponuda prehrambenih proizvoda i zabrinjavajuci porast pretilih mladih, nasilje na TV, nasilje u skolama, pretjerana potrosnja, snobizam, preveliki broj shoping lanaca, ekologija, polozaj crkve u drustvu i njen utjecaj na drustvo, razumijevanje religija, sutnja intelektualaca, ... Sto su stvarne vrijednosti u drustvu? Da li je konzervativizam uvijek retrogradan? UE, globalizacija,... Da li je globalizacija dovela do toga da svi imamo iste probleme, ili su oni ipak razliciti u US u odnosu na Evropu ili druge kontinente?

Sve te teme imati ce vrijednost ako ih analiziramo i usporedjujemo s drugim sredinama. A “nasih” je sredina velik broj.

Predlozila sam teme kako su mi nadolazile, uz prijedlog da ih povremeno ubacimo izmedju onih standarnih na blogu, u kojima opisujemo neke nama interesante dogadjaje, na koje zelimo podsjetiti prijatelje ili ih s njima upoznati.

Zasto ih predlazem?

Cini mi se da ostavljamo Coa bez priloga, da se snalazi kako zna i umije; na srecu, on to radi odlicno, ali do kada? To trazi vrlo veliki angazman za jednog covjeka. A cini mi se takodjer da mnogi nemaju ideju o cemu pisati.

Ako zelimo da blog zivi, onda i mi trebamo ucestvovati u njegovom osmisljavanju. Ne znaci, da se ove predlozene teme trebaju prihvatiti. Samo pozivaju na nas veci angazman.

Razmislimo o ovome! Predlazimo! Ukljucimo se! Budimo proaktivni! Proaktivni, rijec koja nam je dosla sa zapada, koja se vec dobro ishabala. Ubrzo ce postati, ako vec i nije, puka demagogija.

Natasa