Vlasic

Natasa je, vec po svom dobrom starom obicaju, opet bila vrijedna i poslala mi nekoliko priloga. Ovaj put je tema Vlasic, omiljeno mjesto mnogih blogera. Znam da ce prilozene slike neke od posjetilaca podsjetiti na lijepe dane iz nekih tamo 'davnih' vremena.

Podsjetila me je Marijeva fotografija s prekrasne Krupe na lijepe dane u Banjaluci, kad smo redovito vikendima odlazili na izlete, po blizoj i daljnoj okolici grada.

Jedno od nasih najomiljenijih izleta bio je Vlasic. Njegove ljepote u svim godisnjim dobima jednako su velicanstvene. Mozda bih ipak, malo vise izdvojila zimski ugodjaj, “sumu Striborovu”. Bili smo njeni redoviti gosti. Bilo je lijepo probuditi se ujutro, i na cjelcu pored vikendice odgonetavati tragove nocnih posjetitelja. Bilo je tu tragova raznih zivotinja, a djecja masta stvarala je price.

Suprug i sin, zaljubljenici skijanja, mislim da nisu propustali niti jedan vikend. Obojica su bili aktivni u skijaskom klubu, ucestvovali u organizaciji republickih i drzavnih natjecanja; sin je bio najmladji ucitelj skijanja s medjunarodnom licencom. Mnogo je banjalucke djece zahvaljujuci i njihovom trudu proskijalo.

Nakon godisnjeg odmora na Hvaru i u Trogiru, gotovo obavezno smo na povratku u BL, navracali na Vlasic, udahnuti planinski svjez i mirisan zrak. Poslije onih vrucina, guzvi i plavetnila mora, godilo je oku zelenilo livada i borova, a dusi blazen mir planinskih proplanaka i blejanje ovaca.

Evo saljem ovih par slika , da se podsjetite na tu ljepotu. Nadam se da ce ipak ljepota tog kraja potisnuti tugu, koju ce te osjetiti u srcima.

Natasa