SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, October 16, 2006

Vlasic

Natasa je, vec po svom dobrom starom obicaju, opet bila vrijedna i poslala mi nekoliko priloga. Ovaj put je tema Vlasic, omiljeno mjesto mnogih blogera. Znam da ce prilozene slike neke od posjetilaca podsjetiti na lijepe dane iz nekih tamo 'davnih' vremena.

Podsjetila me je Marijeva fotografija s prekrasne Krupe na lijepe dane u Banjaluci, kad smo redovito vikendima odlazili na izlete, po blizoj i daljnoj okolici grada.

Jedno od nasih najomiljenijih izleta bio je Vlasic. Njegove ljepote u svim godisnjim dobima jednako su velicanstvene. Mozda bih ipak, malo vise izdvojila zimski ugodjaj, “sumu Striborovu”. Bili smo njeni redoviti gosti. Bilo je lijepo probuditi se ujutro, i na cjelcu pored vikendice odgonetavati tragove nocnih posjetitelja. Bilo je tu tragova raznih zivotinja, a djecja masta stvarala je price.

Suprug i sin, zaljubljenici skijanja, mislim da nisu propustali niti jedan vikend. Obojica su bili aktivni u skijaskom klubu, ucestvovali u organizaciji republickih i drzavnih natjecanja; sin je bio najmladji ucitelj skijanja s medjunarodnom licencom. Mnogo je banjalucke djece zahvaljujuci i njihovom trudu proskijalo.

Nakon godisnjeg odmora na Hvaru i u Trogiru, gotovo obavezno smo na povratku u BL, navracali na Vlasic, udahnuti planinski svjez i mirisan zrak. Poslije onih vrucina, guzvi i plavetnila mora, godilo je oku zelenilo livada i borova, a dusi blazen mir planinskih proplanaka i blejanje ovaca.

Evo saljem ovih par slika , da se podsjetite na tu ljepotu. Nadam se da ce ipak ljepota tog kraja potisnuti tugu, koju ce te osjetiti u srcima.

Natasa

Labels:

2 Comments:

Blogger co said...

Evo da se javim komentarom, u veceri kasne. Prodje Vlasic a 'svi junaci...'. Od komentara ni traga ni glasa (cast Madi). Evo jos jednom su moje procjene bile potpuno pogresne.

Mislio sam, evo ga, odlican prilog, evo sanse da se svi oni silni skijasi jave i evociraju uspomene iz nekih dobrih davnih vremena, kad ono, mukajet. To je samo jos jedan dokaz da je nasu raju veoma tesko animirati i da je vjerojatno vrlo malo stvari koje nas mogu probuditi iz nekog cudnog polusna koji nas drzi sve ove godine. Ako je tako, sta se tu moze. Zivot ide dalje, s komentarima ili bez njih.

Monday, 16 October, 2006  
Anonymous cadjo said...

Da pozdravim Natasu i njene uvijek dobre priloge.
Mislim da dijelim misljenje skijasa , ovdje nije lako dati jednostavan i kratak komentar.
Sa druge strane, cika Co, ako nema komentara na neki prilog, to uopste ne znaci da je prilog los i promasen ili neinteresantan. Ja sam na primjer blokiran mnostvom sjecanja i uspomena. Ne znam o cemu bih prvo da pisem, samom skijanju, prelijepim stazama, prijatnim drustvima i nocnim sjedeljkama uz kamin i vino.
Svako vam dobro dobri judi,
Cadjo.

Tuesday, 17 October, 2006  

Post a Comment

<< Home