SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, September 05, 2007

Glas iz starog kraja

O banjaluckom Elektrotehnickom fakultetu sam pisao par puta na ovim stranicama, bilo da sam se prisjecao lijepih trenutaka koji ostaju u sjecanju svakom ko je dio zivota proveo studirajuci (narocito u ono nase doba, kada su se predmeti mogli prenositi s godine na godinu, pa se moglo diciti ‘titulom’ apsolventa godinama), bilo da sam pokusao nesto reci i o onoj tamnoj strani, o kojoj vecina ne voli da razgovara.

Fakultet sam zavrsio davno (trebalo je nekoliko godina da dobijem diploma nakon diplomiranja, a za magisterij kao ‘suvenir’ imam samo nekakvu potvrdu otkucanu na pisacoj masini), na njega svratio samo jednom poslije rata da priupitam imaju li namjeru da svoje ‘papirnate’ obaveze ikada izvrse (da budem iskren, nitko me za papire ne pita, samo sam zelio vidjeti kakva ce biti reakcija), i ne bih se na njega vracao da mi prije par dana ne stigose informacije o dugogodisnjoj borbi jednog od njenih clanova sa grupom koja fakultetom upravlja kao sa privatnom imovinom.

Kakvi su se ljudi okupili na ovoj instituciji, saznao sam jos jako davno. Jos u ono ‘mirnodopsko’ doba, igrale su se raznorazne igre, ali mi tada nisu bile posebno zanimljive. Nisu me se direktno ticale, pa na njih nisam obracao paznju. A vjerujem ni vecina nas koji smo imali srecu (ili nesrecu) da jedan dio svog zivota provedemo u neuglednoj zgradi u sjeni Ferhadije, bez ijedne imalo ozbiljnije laboratorije, prostorije za ucenje, strucne knjige napisane od strane uvazenih profesora.

Bilo je tu izvanrednih ljudi, ali i dosta kukolja. i kao sto to obicno biva, ako ga na vrijeme ne cistis, kukolj se sve vise siri i na kraju prekrije sve ostalo. U tome imam licnog iskustva jer evo vec vise od 10 godina pazljivo uzgajam svoj travnjak i znam koliko je napora potrebno da bi ga zastitio od korova. Ovdje, uz vlastiti rad, na srecu imam na raspolaganju i sredstva za suzbijanje korova (iako ih nerado upotrebljavam), pa rezultati neizostaju.

Citajuci o nevoljama kroz koje jedan od zaposlenika ovog naseg fakulteta prolazi vec godinama, prisjetih se nekih od glavnih aktera u ovim prljavim igrama. O jednom od njih sam vec nesto pisao ali, zbog svojih ‘zasluga za narod’, zasluzuje da se o njemu jos nesto kaze. Aco Iliskovic, nekada veoma cijenjeni profesor (bar je u jednom period svog zivota to bio), je svoje pravo lice pokazao u trenucima kada prljavstina ispliva na povrsinu. Njegova predavanja sam cijenio, zabiljeske sa njegovih predavanja pretocio gotovo u knjigu (moju teku sa zabiljeskama su koristili mnogi), naucio dosta toga iz elektronike. Cijenio ga kao covjeka, jer se za takvog prodavao (kada je to bilo samokorisno). Sjecam se kako se sprdao sa zivotom i sistemom u bivsem Sovjestkom Savezu (pricali su mi to oni koje je vodio na ekskurziju po Rusiji), kako je bio veliki komunista, kada je to bio probitacno. Sjecam se kako se borio kao lav da smakne kolegu koji je napravio incident na nacionalistickoj osnovi (bio malo vise popio, pa rekao sta stvarno misli). Mislio sam da to cini iskreno, da mu je stalo do sistema u kojem je ostvario sve svoje ciljeve i da se bori da neki tamo pronacionalisticki elementi ne poruse sve ono sto je desetljecima stvarano. Mi, koje politika nije previse zanimala, o takvim stvarima nismo puno razmisljali, ali smo znali da se na fakultetu vodi pravi mali rat.

I onda jednog dana dodje pravi rat. I nas ‘uvazeni’ profesor promijeni ekipu i dresove. Postade jedan od glavnih igraca. I ne samo on, nego i vecina koja je prije igrala u ekipi koja je nekad dobijala. Odnos snaga se promijenio i Aco, inteligentan po prirodi, je znao da na vrijeme treba promijeniti klub i uigrati se sa novim – starim igracima, inace se izgubi mjesto u ekipi. Sada je bio u istoj ekipi u kojoj je njegov ne tako davni suparnik vec igrao, ali ga je veoma brzo nadmasio svojim majstorijama. Postao je najbolji igrac, o njemu se govorilo i pisalo, poceo je cak da preuzima ulogu trenera.

Kada sa ove distance od nekih 15-tak godina razmisljam o ljudima tipa Ace Iliskovica, shvatim u kolikoj zabludi su mnogi od nas zivjeli godinama, ne videci sta nam se radi iza ledja. Obrazovali su nas ljudi koji su cijeli zivot nosili maske na licima a mi to nismo primjecivali. Oni su stvarali drustvo prema svojim potrebama i grabili sve sto se zgrabiti moglo, cuvajuci u rukavima adute za novu igru, kada za to dodje vrijeme. Oni su ti isti koji ubijaju nadu da za mlade na onim nasim prostorima ima buducnosti. Ne mogu ni da pomislim kako je moguce da itko takvim ljudima vjeruje, da crpi znanje i uci zivot od takvih koji su sve zivotne vrijednosti bacili pod noge. A izgleda da su takvi sada na cijeni, jer prema onome sto sam procitao iz onoga sto mi je doslo pod ruke o dugogodisnjoj borbi Dr. Radojke Prastalo sa Acom i njegovom klikom, gotovo da ne postoje snage na tim nasim prostorima koje im se mogu suprostaviti.

Radojke Prastalo se sjecam onako kao kroz maglu. Cini mi se da je bila asistent na tom nasem Elektrotehickom fakultetu u danima kada sam ja vec uveliko bio apsolvent. Ne vjerujem da sam s njom ikada progovorio rijec, ne poznajem je licno, pa ne mogu tvrditi da je ono o cemu ona pise i za sto se bori potpuna istina. Zbog toga ne mogu da stojim iza navoda koje ona iznosi ali, poznavajuci ‘igrace’ o kojima Radojka govori, vjerujem da su u stanju igrati ove prljave igre o kojima ona govori. Jer ono sto su nam ovi nasi ‘intelektualci’ uradili iza ledja ne ostavlja nikakvu sumnju da su spremni da se okrenu i protiv ‘svojih’ ako im je to u interesu. A onih drugih, uostalom, gotovo da i nema (u stvari ima ih, ali vise nisu smetnja, jer ne igraju u istoj ligi), pa nemaju na kome da ‘vjezbaju’ nove prljave trikove koje su u medjuvremenu uvjezbali.

Volio bih znati (mada znam da to nikada necu saznati), da li se ti ljudi boje boga, jer sada su, gotovo po pravilo, svi postali veliki vjernici, i u njega se zaklinju. Volio bih takodjer znati sta o njima iskreno misle njihova djeca, koja su, zahvaljujuci njima, takodjer stekli privilegije i uzivaju u plodovima njihovog prljavog posla. Jednog smo nedavno culi na ovim stranicama i mogli bar malo steci utisak kako ta generacija razmislja. Da je moj pokojni otac radio stvari kakve su Aco i njemu slicni radili, do groba bih se stidio.

Radojci zelim da ustraje u njenim nastojanjima, jer ako ona i njoj slicni jednog dana ne prevladaju, buducnost za one nase krajeve ne izgleda sjajno. A onima koji zele da vise saznaju o njenoj borbi preporucujem da procitaju ovih par dokumenata:

Clanak u Reporteru.
Obrazovanje-korupcija.
Reforma skolstva.

5 Comments:

Anonymous Natasa said...

Rada, tako zovem Radojku Prastalo bila je na samom pocetku mog rada u Cajavecu moja kolegica i prijateljica.
Rada je interesantna osoba, izuzetno vrijedna, odgovorna, puna energije, sve stize napraviti pored obaveza u obitelji(dva sina), mnogim se aktivnostima bavi, vrlo je ambiciozna.
Napustila je Cajavec nakon par mjeseci rada, nezadovoljna onim sto je zatekla, ali i sa zeljom da radi na fakultetu. Nakon njenog odlaska nastavljele smo se druziti, ali s vremenom sve rjedje. Zadnji put sam ju vidjela neposredno prije mog odlaska iz BL. Bile smo na potpuno suprotnim razmisljanjima o onome sto se tada dogadjalo u SFRJ i BiH.
Prije par godina napisala je knjigu o uzrocima rata, ratu i o svom ocu. Ostala sam osupnuta njenim stavovima. Imala sam osjecaj da citam knjigu nedorasle osobe i to u svakom pogledu.
Rada je na zadnjim izborima u Republici Srpskoj bila na drugom mjestu na listi kandidata radikala.
Zbog njenih stavova, te iz postovanja prema svima nama, izbjeglim iz BL, na blogu se nije trebao pojaviti ovaj prilog, pogotovo ne pozitivno komentiran.

Cijeli svoj radni vijek bila je u sukobu s radnim okruzenjem, bila je u tome iskljuciva, bila je otvorena, direktna, koristila rijeci neprimjerene u komunikaciji s ljudima, bez obzira da li je bila u pravu, a bila je mnogo puta u pravu.
Mislim da je za vecinu njenih kolega bila okarakterizirana kao osoba koja je u oblacima, koja misli da je uvijek u pravu, koja nije spremna uvaziti tudje misljenje i argumente, koja je toliko uporna da iritira, zbog cega nije imala podrsku ni kod onih, koji su se s nekim njenim stavovima slozili.

Thursday, 06 September, 2007  
Blogger co said...

Jutros sam obecao da cu se javiti vezano za ovo sto je Natasa napisala u svom komentaru i evo obecanje odrzavam.

Kada sam tek procitao komentar, zelio sam mnogo toga reci ali vrijeme mi to nije dozvoljavalo. Sada vec nisam siguran da cu se prisjetiti svega onoga sto mi je prolazilo kroz glavu ali se nadam da glavne misli necu ispustiti.

Blog provjerim ujutro uz jutarnju kavu i nekoliko puta prije polaska na posao. Ako naletim na komentar, odmah ga objavim. Ako osjecam da trebam odogovoriti a to mi ne oduzima puno vrema, to i uradim. U ovom slucaju mi je trebalo mnogo vise vremena i morao sam cekati do veceri.

U samom prilogu sam se ogradio od onoga o cemu Radojka pise jer zaista nisam imao priliku da je licno upoznam. Neke njene clanke sam procitao (istina ne sa najvecom paznjom), a bilo je i dosta clanaka sa kojima se ne slazem, ali sve to nije bio razlog da se ovaj prilog ne pojavi na blogu. Moje misljenje je da se u Banjaluci dogadjaju ruzne stvari, a znam da su se dogadjale i u proslosti. Poznavajuci ljude o kojima Radojka pise, nisam imao razloga da joj ne vjerujem, jer takvi dvolicnjaci se i ne mogu drugacije ponasati. Kako da covjek nazove one koji su se jucer zaklinjali u komunizam i bratstvo i jedinstvo a danas su okorjeli neprijatelji onih drugih, s kojima su jos jucer dijelili isti grad, fakultet, fabriku. Oni su oduvijek bili takvi a rat im je pruzio priliku da svoju pokvarenost jos vise iskoriste. Onoliko koliko sam procitao navedene clanke, shvatio sam da u tom gradu postoje neki ljudi koji vide kuda sadasnja politika onih na vlasti vodi, pa pokusavaju da nesto promijene. Smatram to pozitivnim, makar u tim promjenama ne vidim one koji su otjerani.

Ono sto me u svemu ovome zbunjuje je saznanje da je Radojka bila (predpostavljam da se situacija nije promijenila) clan Radikala na zadnjim izborima u Bosni. Moram priznati da nisam odradio domacu zadacu i provjerio ono sto se provjeriti mora i zbog toga prihvatam kritiku. Veceras sam pokusao pretraziti Internet da provjerim Natasino kazivanje ali nisam bio najbolje srece. Samo jedan ‘hit’ koji vezuje Radikale i Radojku, ali ni taj mi nije razjasnio situaciju. Da sumnjam u Natasine rijeci, nemam razloga. Interesantno je da se vise nitko ne javi a vjerojatno ima jos onih koji bi ovu tvrdnju mogli potkrijepiti konkretnim podacima.

Sta mislim o Radikalima i o onima koji su se okupili oko njihovog programa, bolje da ne govorim. Sama cinjenica da im je predsjednik psihopata koji se sada ‘zabavlja’ u Hagu govori sve. Imati za vodju takvu osobu znaci da u mentalnom sklopu njegovih sljedbenika nesto ne stima.

Mozda nam se i Radojka javi i objasni situaciju. Bilo bi interesantno cuti i njen glas, jer sve ono na cemu ona sada radi za mene je, nakon ovog saznanja, potpuna misterija.

Thursday, 06 September, 2007  
Anonymous Natasa said...

SRPSKA RADIKALNA STRANKA DR VOJISLAV ŠEŠELJ

1 DIMITRIJEVIĆ ŽARKO.
2 PRAŠTALO RADOJKA.
3 PRTIĆ TOMISLAV.
4 VLAJISAVLJEVIĆ MIRJANA ...

Potrudili su se prijatelji iz BL poslati mi ove podatke, a oni su moj drugi izvor informacije.

Da nisam bila 100% sigurna u svoj izvor ove informacije, nikad komentar ne bih poslala na blog!

Monday, 10 September, 2007  
Blogger co said...

Natasa mi posla dodatne informacije, provjerene, znaci dileme nema. Banjalucku politicku scenu ne poznajem najbolje (dugo sam 'odsutan' iz grada, a ni u proslosti me nije previse zanimala) pa se ovaj previd sa Dr Radmilom Prastalo moze time opravdati . Znam samo neke od glavnih igraca (vecinom preko medija), a i one koji s kojim sam proveo nesto zajednickog zivota a sada su tu negdje oko vrha, obavljaju svoj posao (i obavili su ga) ali se previse ne eksponiraju. Medjutim, bez obzira na sve gore receno, ovaj prilog bih vjerojatno objavio, ali bi popratni tekts sigurno bio ‘malo’ drugaciji. Ono sto sam rekao o glavnim akterima bi ostalo isto, ali zakljucak bih sigurno izmijenio. Ne zbog toga sto ne bih zelio da nekto izganja svoja prava, nego sto mi sada nije jasno o kavim se pravima radi. Da je osoba koja se bori za prava zivjela svoj zivot postujuci prava drugih, dileme ne bi bilo. Ovako…

Nadao sam se da ce se Radojka javiti direktno na blog svojim komentarom da razjasni situaciju. U stvari, bilo bi mi veoma drago da to uradi i da, usput, odgovori na jos nekoliko mojih pitanja.

Zanima me kako se netko moze boriti za svoja prava tako zastoko a zaboraviti na prava nekih drugih koji su, u ovom ratu i zbog politike koje su provodile i jos uvijek provode ekstremne stranke kao sto je radikalna, izgubili mnogo vise? Neki se gubici ne mogu nicim nadoknaditi, to je svakom razumnom bicu jasno.

Koja su prava za koja se, stranka ciji je Radmila clan, bori? Da li u ta prava spada i pravo za zivot?

Da li bi, da je kojim slucajem na vlast u onom nasem okruzenju dosla stranka kojoj Radmila pripada, bilo ikakvih promjena na bolje za one koji su bili prisiljeni da svoj rodni kraj napuste da ne bi bili pobijeni kao sto se to dogodilo mnogima u manjim mjestima oko Banjaluke?

Kako je moguce da jedan itelektualac, koji se bori za pravdu, moze postati clan partije na cijem celu se nalazi osoba kao sto je Seselj? Prateci njegova ponasanja u zadnjih 15-tak godina, ocigledno je da se radi o psihicki bolesnoj osobi, a eto ipak je takva osoba okupila oko sebe mnoge, pa i takozvane intelektualce.

Da li su sva ona ubistva, proganjanja i maltretiranja, koja su ucinili i sporovodili pripadnici stranke kojoj Radojka pripada, borba za pravdu, bolju buducnost ili nesto drugo?

Sa pitanjima bih mogao nastaviti do sutra ali posto ne vjerujem da cu na njih dobiti odgovore, nema smisla da pretjerujem. Ja sam uvijek bio za otvoren dijalog u kojem ce se baratati cinjenicama, pa to isto ocekujem i od drugih. Radojka bi napravila pravu stvar kada bi se javila i objasnila svoje stavove, kao sto mi se javila s molbom da objavim informacije koje sam iskoristio za ovaj prilog. Siguran sam da bi oni koji citaju ovaj blog sa zanimanjem procitala objasnjenja osobe koja je bila dio zla koje nam se dogodilo, jer vecini jos uvijek nije jasno da su bili okruzeni ljudima koji su mogli sve to smisliti.

Monday, 10 September, 2007  
Anonymous Karmen said...

Bila sam na duzem odmoru pa nisam pratila blog a kako me je po povratku docekalo previse posla, nemam vremena da se ni sada javljam. Zato cu samo kratko povodom ovog priloga i komentara. O Radojci ne znam nista ali vec i sama cinjenica da je bila na Seseljevoj listi bi trebala biti dovoljna da skines ova prilog a ne jos da pozivas Radojku da nam "pojasni" svoje stavove!! Mislim da je to malo previse.

Tuesday, 11 September, 2007  

Post a Comment

<< Home