Ljudski trag u vremenu zla - nastavak

Citajuci ovo sto profesor Malesevic pise (kako mala razlika u prezimenu, a kako ogromna ralika u shvacanju zivota), ne mogu a da se ne slozim s njegovim razmisljanjima. Za mene je logicno da posten covjek razmislja ovako i da na zivot i ljude oko sebe gleda sa ljudske a ne nakaradne, nacionalisticke pozicije. Covjek bi ocekivao da je vise ljudi kao sto je profesor Malesevic, ali je nas zivot pokazao stvarno stanje.

Koliko se sjecam, u novoformiranoj vlasti u ono predratno doba je u opozicionim strankama bilo predstavnika iz sva tri naroda (i, naravno, onih koji se vode pod ostali) ali je profesor Malesevic bio jedini Srbin u tim strankama koji je shvatio o cemu se tu zapravo radi i nije htio biti dio toga. O onima iz druga dva tabora nemam podataka, ali bi bilo veoma interesantno napraviti uporedbu u njihovom ponasanju: vjerujem da nije bilo velike razlike i da se vecina okrenula svojoj naciji.

Sjecam se kako sam, na prvim ‘slobodnim’ izborima, glasao za neka imena, u to vrijeme cijenjena na nasim prostorima, koja su se, kako se to kasnije pokazalo, planski ubacila u Reformiste i SDP u cilju razvodnjavanja situacije. Na um mi pade Nenad Kecmanovic, jos jedan iz plejade sarajevskih profesora koji se upetljao u politiku, a koji je igrao dvostruku ulogu. Mnogo naivnih, koji su rjesenje vidjeli u reformistima (kakva ironija, Kecmanovic je bio predsjednik Reformista u B i H), glasali su za njega, ali se to pokazalo kao velika greska. Istina, Kecmanovic se na vrijeme izvukao iz svega, nije bio direktno upetljan u ono sto se u Bosni dogadjalo, ali svo njegovo djelovanje tokom svih ovih godina pokazuje njegovo pravo lice. Pa i ‘nas voljeni’ premijer, umjetnik Mile iz Laktasa, je bio reformista, sada vidimo kakav.

Zbog toga ljudi kao Krstan Malesevic i ono sto je on ucinio (i dan danas cini) jos vise dobijaju na vrijednosti. Ljudi kao on daju nadu da sve nije izgubljeno, iako ih je na onim nasim prostorima jako malo.

U ovom danasnjem prilogu prenosim preostale clanke iz Internet izdanja casopisa "Danas". Puno je toga napisano, ali vrijedi sve procitati. Mozda nam pomogne da se malo trgnemo iz ucmalosti i zamislimo se nad nasim postupcima. Inace ce zrtva ovog postenog covjeka biti uzaludna.