Viva Las Vegas

Las Vegas, cudo u sred pustinje. Grad kocke, ogromnih hotela i kica. Na sve strane. Mjesto gdje se mozete vozati u gondoli, popeti se na vrh Ajfelovog tornja, obici piramide, slikati ispod Kipa slobode ili setati se ulicama Rima, sve u jednom danu.

O Las Vegasu sam cuo mnogo toga, ali nisam imao posebnu zelju da ga posjetim. Suprotno tome, vjerojantno nema Amerikanca koji ga nije posjetio bar jednom u zivotu. Za mnoge je Las Vegas mjesto redovitih posjeta, grad u kojem se okusava sreca. Cak i oni koji jedva sastavljaju kraj s krajem, skuckaju nesto crkavice za put u ovo ‘svetiste’ u srcu Amerike. Svaki Amerikanac masta kako ce se iznenada obogatiti a Las Vegas je neizostavni dio toga sna. Zato svi hrle u njega, tokom cijele godine. Za Las Vegas nema mrtve sezone.

Vec pri samom dolasku u grad, kada sam vracao rentirano auto, prvo iznenadjenje. Taksista, mladji momak sportskog izgleda, rece mi da je rodom sa Balkana. Isprica da je iz Bugarske, da ima zavrsena dva fakulteta ali da se u Bugarskoj sa 200-njak dolara mjesecno ne moze dostojno zivjeti. Tako ga zivot dovede u Ameriku pa sada u Las Vegasu masta kako ce svoj zivot, i zivot svoje familije, uciniti laksim. Pitam se da li je mozda napravio gresku, jer za mnoge zivot u Americi nije med i mlijeko.

U narednih par dana, pored obaveza vezanih za konferenciju kojoj sam prisustvovao, ostade mi dosta vremena za obilazak Strip-a, dijela grada u kojem se nalaze glavni hoteli, koji su istovremeno i kockarnice. Svaki je drugaciji i ‘tematski’ je vezan za neko od poznatih mjesta i gradova u svijetu. Temperatura se kretala izmedju 104 i 108 stepeni Farenhajta, sto je, izgleda, tipicno za ovo doba godine.

Pokusavajuci da hodam otvorenim prostorom na ovako visokoj temperatuti, shvatio sam zasto je ovaj grad izgradjen na ovom mjestu: na vani je toliko vruce da nakon nekoliko minuta covjek mora uci u prvi zatvoreni proctor na koji naidje. A cim udjes, naletis na automate za kockanje. i nema ti kud nego da okusas srecu.

Iako nisam imao posebnu zelju da posjetim ovaj grad, moram priznati da sam bio impresioniran mnogim stvarima: velicinom hotela, nevjerojatnim arhitektonskim rjesenjima, brojem igraca na srecu. Taj osjecaj se pojacavao u nocnim satima, kada su temperature malo nize, a kada istovremeno zasija na hiljade sijalica i reklamnih panoa.

U gradu sam ostao puna tri dana i jedva sam cekao da se vratim kuci. Cini mi se da mi jos uvijek u glavi odzvanjaju zvuci aparata za kockanje kojih ima u tolikom broju da ne vjerujem da itko ima tacne podatke.
Ipak mi mir, pjesma ptica, rad u povrtnjaku i odmaranje u mom backyard-u vise odgovaraju od svog tog laznog sjaja, svjetla i buke.

Primijetio sam da blog redovito posjecuje netko iz ovog grada. Predpostavljam da se radi o osobi iz nasih krajeva, vjerojatno Banjaluke. Bilo bi veoma interesantno cuti kako ovaj grad dozivljava neko ko u njemu provodi svaki dan. Jer, jedno je samo navratiti a drugo kada zivjeti zivot.

Nesto od atmosfere mozete osjetiti na ovih nekoliko fotografija. U svoj ovoj trci zadnjih par mjeseci, greskom sam izbrisao vecinu slika iz Las Vegas pa sam se morao zadovoljiti ovim.