Konobari

Ponestade mi materijala za blog.

Obratih se Mariju.

Stize fotos.

Nema teksta.

Ja opet za email.

Tekst stize.

Evo ga:

Mislim da ste saglasni da zivimo u vrijeme razno raznih podjela. U nastojanju da ljeto provedem aktivno, jednu od njih sam nastojao istraziti.

Ta podjela je postojala i prije rata i cesto mi je remetila popodnevni odmor. Konsultirao sam starije, dozivao literaturu u pomoc, nije islo. A zelio sam da uspostavim davno naruseni sklad.

Slozicete se sa mnom da je podjela snazna i da ju sam nisam mogao prevladati. A jednostavno, nasi konobari delozirani su iz konoba. Nama konobari, a tamo negdje konobe.

Ceznuo sam da se nasim konobarima vrate izgubljena radna mjesta, tj. konobe. Imali smo mi gostione (gostionice), kaf / vane, kafice, mehane, krcme, hanove, pivnice, restorane,birtije, kantine, podrume, cak i zdravljake... pa i kleti. I ko nas je tamo usluzivao? Ko?

Naravno, konobari. A zasto? Jer njima, jadnicima, nije omoguceno da se dokazu u svojim (i nasim, svakako) konobama.

Nisam se slagao sa tumacenjima da su konobe u stvari bacvare, kacare i sl. Pa onda bi bacvara ili pintera izjednacili sa konobarom.

Elem, nikako nisam mogao zatvoriti davno nacetu temu pa sam ovo ljeto posjetio par originalnih konoba. Da skratim, u konobama nigdje konobara. Tamo rade socijalni radnici, motociklisti, propali studenti i dr. Istrazivanje se nastavlja!

Pozdrav, Mario

Gledajuci fotos, cini mi se da se Mario vrlo ozbiljno posvetio istrazivanju. Moram priznati da mu nije lako, ali izdrzat ce on, poznajem ga