SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, July 31, 2007

Kobaslije u New Milford-u, CT

Cini mi se da vise nije lako napraviti prilog i jednostavno ga poslatiCika Co-u, kako je to nekada bilo.

Razlog tome je jednostavan, treba: misliti kako i sto napisati. Ne mozes a da se ne poredis sa istinskim majstorima pera.

Cika Marijeve opservacije, imas utisak da je to prepisao od nekog. Natasini putopisi, ni manje niti vise nego kao da joj je Zuko Dzumhur ostavio neobjavlljeni materijal. Co je utrenirao pisanje komentara i izvjestaja do perfekcije. Moram pomenuti krstarenje po Australiji sa Karmen i po Kanadi sa Dubravkom i Cankom.

Ne zapostavljam priloge iz Skandinavije, a niti germansko govornopodrucje, nego je ovo do sada dovoljno da opravdam dvomjesecno kasnjenjemog priloga. Imao sam osjecaj da trebam napisati nesto specijalno, medjutim na kraju evo mog priloga.

Zlata i ja, ustvari nasa familija, je imala u gostima stare prijateljeiz starog kraja, Kobaslije, Suzanu i Muharema.

Osnovni razlog njihove posjete bilo je prisustvovanje dodjeli doktorske diplome njihovom mladjem sinu Murisu. Muris je promovisan u doktora hemijskih nauka. Tom svecanom dogadjaju smo prisustvovali i Zlata i ja sa starijom kcerkom Dunjom.

Sta reci, bilo je prekrasno. Na povratku kuci, Koba i Suzana u pratnji ni manje ni vise nego PhD-a, proveli su sa nama nekoliko dana u New Milford-u i okolici. Bilo je skoro pa dovoljno vremena da preberemo sva sjecanja. Dragi blogeri i vi ste bili sa nama.


Svako vam dobro, Cadjo.

Labels: , , ,

2 Comments:

Blogger co said...

Ovaj Cadjin prilog zasluzuje komentar, iz vise razloga.

Iako nas kolega nalazi opravdanje za kasnjenje u javljanju kvalitetom priloga nekih od ‘vanjskih suradnika’, to ga ne opravdava da o ovako znacajnom dogadjaju nije ‘podnio izvjestaj’ odmah po njegovom dogadjanju. Imao sam informacije o Murisovom zavrsetku doktorata ali sam cekao da izvjestaj dobijem iz prve ruke. Ali bolje ikad nego nikad.

U svemu ovome malo zamjeram i Murisu. Ponekad se i on znao javiti, ali ovaj put nista. Razumijem skromnost, ali ima nas jako puno koji smo zeljeli biti prisutni ovom svecanom trenutku, makar ovako preko Internet-a. Za roditelje znam da imaju problema sa pristupom novim (nakon svih ovih godina!) tehnologijama, pa ih ovaj put necu kritizirati.

Murisu od srca cestitam na ovom velikom uspjehu, uz nadu da ce nam se ponekad javiti s novim vijestima. Cestitke takodjer upucujem i ponosnim roditeljima, jer zaista se imaju cime ponositi.

A i nasem ‘dopisniku sa Istocne obale’ takodjer cestitke na majstorijama: da ne bi ove svecane prilike, ne bih znao u sta sada trosi svoje slobodno vrijeme.

Masala.

Tuesday, 31 July, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Murisu i ponosnim roditeljima iskrene cestitke sa zeljom za dalji uspjeh u zivotu i karijeri. Svaka cast Murise. Sve mi se cini kao da je jucer bilo kad smo gledali slike poslije diplomiranja.
Bravo i za naseg Cadju. 'Bolje ikad nego nikad', kaze stara poslovica, a ja dodajem - samo kad se radi o lijepim stvarima i dogadjanjima kao sto je ovo.

Thursday, 02 August, 2007  

Post a Comment

<< Home