SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, July 23, 2007

Banjalucke dzamije

Bilo ih je sesnaest. Po cijelom gradu. Nikom nisu smetale. Bar meni ne. Jedna od njih je bila simbol grada. Ferhadija. Mozda jedini spomenik, jedne kulture i jednog historijskog perioda, koji smo s ponosom pokazivali onima koji bi nas posjetili.

I dodje mracno doba. Doba inkvizicije. U 20. stoljecu. Jedna po jedna nestadose. Porusise ih oni koji se u boga zaklinju. Pravovjernici. Nesta i Ferhadije, bez koje grad i nije neki grad. Jer sta sada staviti na razglednicu a da se mozemo ponositi. Mozda neboder na Kastelu! Ili bivsi Dom JNA!

Cak su i kamenje raznijeli. Na smetljiste. Da se nikad ne nadje. Kakvi su to ljudi?

Osta Banjaluka bez svojih dzamija. Osta sramota. Koja se nikada i nicim ne moze sakriti. Ni opravdati. Osta mrlja na ljudima koja se nicim ne moze oprati.

Citam ovih dana da je obnovljena dzamija u Docu. Bi mi drago. Iako je se, pravo da vam kazem, dobro ni ne sjecam. Nisam cesto prolazio tim putem pa mi nije ostala u sjecanju.
Citam da su obnovljene i neke druge a da se konacno naziru i prvi kameni Ferhadije. I opet mi drago.

Ferid-Dado Lukacevic je ovog ljeta svratio u rodni grad i poslao mi ovaj prilog:

Uvazeni banjalucki muftija Ekrem ef Camdzic, 1998 dosao na mjesto banjaluckog muftije, borac i covjek koji se svim svojim snagama bori za povratak nas banjalucana u Banja Luku, kao i u Bosnu i Hercegovinu. Covjek koji je zajedno sa ljudima iz banjaluckog muftiluka i Islamske zajednice Banja Luka, izgradio oko 73 dzamije u ‘dijelu Bosne gdje gdje su tokom ovog zadnjeg rata nelilice rusene’ (napomena – ovaj dio teksta izmijenjen od strane autora bloga).

Dana, 01 juna 2007, petak, bio sam u Banja Luci i prisustvovao jednom velicanstvenom dogadjaju, dogadjaju kojeg smo mi banjalucani, svih vjeroispovijesti jedva cekali, a Bogami i docekali, a to je polaganje kamena temeljca i pocetak izgradnje dzamije Ferhadije

Taj dan smo dozivjeli sa velikom srecom u srcu i taj dan banjalucki muftiluk pozvao je nas banjalucane na povratak.

Kamen temeljac ugradio je nas uvazeni reis-u-ullema Mustafa ef. Ceric.

U periodu od 17-tog maja do 2-gog juna 2007, bas je bilo lijepo biti Banjalucanin u Banja Luci, tih 15-tak dana cu pamtiti dok sam ziv.

Ferid – Dado – Lukacevic

Labels: ,

3 Comments:

Anonymous dubravka said...

Evo gledam blok oko 1 h ujutro.
citam ovaj prilog o dzamijama i gledam slike novih zdanja.
jedna mi misao prolazi kroz glavu a mislim da je dijelim s mnogima.
steta je ucinjena. ta steta se ne moze popraviti. ona neprocjenjiva vrijednost jedne specificne arhitekture, gdje su sve dimenzije bile u odredjenom odnosu i harmoniji, specifican nacin gradnje i specifican materijal, to se nikad ne moze vratiti. ja cuvam jednu malu sliku, akvarel sto je moja kcerka Ana nacrtala prije destak godina.ona je posebno. voljela dzamiju Arnaudiju. razlozi: "slatka je, mala, i ima lijepu kapiju odmah s tranzita. vjerovatno ce vama biti drago da vidite nestalu ljepoticu.
pozdrav od dubravke kusmic
nazalost sad sam shvatila da ne mogu ubaciti sliku u prilog.
poslacu je preko e-maila

Monday, 23 July, 2007  
Anonymous Djulijana said...

Slazem se sa Dubravkom. Steta je ucinjena i popraviti se ne moze. Kako se moze izgraditi nova Ferhadija, Arnaudija...? One su bile ljepotice zbog svih onih razloga sto Dubravka rece.
Meni licno izgradnja grandioznih vjerskih objekata ne znaci poziv za povratak, naprotiv. Nisam protivnik niti jednog vjerskog objekta i cvrsto vjerujem da niti jednom pravom vjerniku ne bi smetalo da ima svoj skroman, i miran kutak i slobodu vjeroispovijesti kao i pravo na dostojanstven zivot.
U "Nezavisnim novinama" smo nedavno imali priliku procitati da se Merhametska kuhinja zatvara zbog nedostatka materijalnih sredstava, a da i ne govorimo o zdravstvenoj zastiti, ravnopravnosti ( ne govorim o politickoj strukturi) zaposljavanju...
Pozdrav svim blogerima sirom svijeta.

Monday, 23 July, 2007  
Anonymous Grof said...

"slatka je, mala, i ima lijepu kapiju odmah s tranzita…“
Postovana g. Dubravka
Mislim, da je samo sretno i uljudno vaspitano dijete moglo svoj dio lijepoga prenijeti na aquarell-papir. Usput, tzvrdim i da je aqarell tada male Ane sasvim uspio aquarell.
Sam Pikaso dosavsi u first svog stvaralastva, uhvativsi sebe da mu slikarstvo postaje laz nadje put u dijelu kubizma pokusavajuci crtez svesti na nivo djecijeg razmisljanja, vjerujuci da djeciji crtez ne laze. I bio je u pravu jer godine iza moderna psihologija pretvori takve hipoteze u realnost. Predivno preneseno Anino razmisljanje o Arnaudiji "slatka je, mala, i ima lijepu kapiju odmah s tranzita…“ puka je istina, koja je necujno lebdila Banjalukom. Jer ne ulazeci u analizu „s v e t o“ ili „g a l a v n o“ interesantno za vecinu gradova Bosne i Hercegovine, uzecu za gotovo ovo “ glavno” sto je Ferhadiji davalo prednost. Po “duhovnosti” Careva dzamija u Sarajevu je ispred Begove dzamije, po “duhovnosti “ i “arhitektonskom ansamblu” Arnaudija je iznad Ferhadije. U Bosni i Hercegovini su samo Begova dzamija i Ferhadija uradjene pod “carskim-razvijenim stilom” karakteristicnom po kupoli i polukupolama sa strane. Ali u okviru Osmanske arhitekture, nista posebno. Ostalih 30 dzamija medju kojaima su Arnaudija, Aladza, mostarske dzamije... su dzamije pod jednom kupolom, radjene u vanrednim proporcijama sa dosta preuzetog od “dobrih bosnjana”. Medjutim interesantno je da je u Svjetskim enciklopedijama umjetnosti i arhitekture medju mnogim dzamijama kao jedinstven primjer dzamije na Balkanu prikazana Arnaudija jer je jedina dzamija gdje je u kompleksu “matica” dzamija i turbe donatora na istom zidu. ...”lijepa mala kapija” je radjena kao “aksamdzik”, mala munarica, vrlo prakticno, a sluzilam je kao mjesto odakle su “ucenici” medrese vjezbajuci pozivali ezanom na molitvu, karakteristicno za mostarske dzamije. Jos jedna “munarica” je bila u Seheru na lokaciji danasnjeg Bazena, postoji legenda o gradjenju iste, mozda o tome drugi put....

nama
...o nama
Na lokaciji danasnjeg Bazena bio je prelijepi drveni Mesdzid i malo groblje, bas tamo gdje danas Dijaspora, sa tri-koraka naprijed i jedan nazad, povrh svojih mrtvih, drma guzicom...

...o zgradama, pa identitetu.
Ali, sruseni stari sakralni objekti se ne mogu posmatrati samo sa ekonomske ili strane kontriranja retrogradnom teokratskom vrhu koji vodi konfesije.
Amerika polivalentno upija identitet i kulture doseljenika stvarajuci od „francuskog neorokokoa“ “svoj stil” vracajuci svaku zeljeznu volutu na arkadama ravnih starih ulica. Njemackoj je trebalo pedest godina da vrati Frauenkirche u Drezdenu. Englez i danas dodaje “kamenje” u Stonhedzu...
Zasto ne vratiti ono sto Ti je identitet, Arnaudija, pravoslavni kompleks Zitomislici, Scit...
Ko mi moze osporiti tvrdnju da su drvena vrata od teske grubo tesane hrastovine dzamije u Stocu donesena iz Sambola. Zar imaju bolji hrast od Cemernice... Ko mi moze osporiti tvrdnju da su svijecnjake od kovanog zeljeza za Krzlar-aginu dzamiju u Mrkonjicu kovali Stambolski kovaci pa onda takve poslali na granicu jebene Bosne...a pola Dvora sa Sultanom ni nezna gdje je Bosna. U tome istom Mrkonjicu i tada a i danas kuju Duvnjacim iz Rike najaci kovaci na daleko...
...jer nema u svijetu ulaznih vrata, grubo tesanih u stilu “dobri bosnjana”, na sredini ubacene romanska rozeta a u vrhu vizantiskog luka. Ja to objasnjavam kao toleranciju u dizajnu.

...o kamenu
po meni je necuvena, namjerna, provokacija de Mustafa Ceric postavlja kamen temeljac na Ferhadiji. Rekao sam javno da je za mene za ocuvanje religijskog identiteta banjaluckih muslimana zasluzan Ale-Alija, jer dok je Ale klanjao djenaze nasim mrtvima sumnjivi tip iz Cikaga je krstario Malezijom i Pakistanom dokazujuci njima da su mi oni blizi, od tebe Co, od Zdenka i mnogih meni dragih licnosti.

Grof

Tuesday, 24 July, 2007  

Post a Comment

<< Home