SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, July 13, 2007

Banjaluko, tugo moja

Tehnologija je zaista cudesna stvar. Prije dan sam spomenuo takmicenje trubaca u Banjaluci, koje je organizirano u dane kada se na drugom kraju iste drzave odaje posta zrtvama rata ubijenim na najmuckiji nacin, a danas evo imam i fotos plakata koji daje malo jasniju sliku o svemu.

Da je ovaj sabor trubaca od prvorazrednog znacaja za kulturni napredak grada pokazuje cinjenica da su pokrovitelji takmicenja, nitko drugi nego “predsjednik republike” i grad Banjaluka. Znajuci licne afinitete osoba iz vlasti ("predsjednika vlade" smo imali prilike vidjeti i cuti na ovim stranicama), njegovo pokroviteljstvo me ne iznenadjuje, ali grad Banjaluka!

I drago mi je, a u isto vrijeme i zao, sto nisam u prilici da prisustvujem tako “znacajnom kulturnom dogadjaju”. Drago mi je, jer da sam tamo, izgubio bih i ovo malo zivaca sto mi je ostalo, pa je bolje da o ovome citam iz poprilicne daljine. Zao mi je sto se grad Banjaluka, koja je nekad imala ugled, svoj image, bila kulturni centar jedne siroke regije, srozala tako nisko u svakom pogledu: i kulturnom, i moralnom.

Nove zgrade i ulice su samo paravan palanke koja se prostire na mjestu na kojem je nekad postojao jedan grad. Ljudi i njihov duh je ono sto neko naseljeno mjesto cini gradom. A Banjaluka je, cini mi se sve dalje od toga.

2 Comments:

Anonymous Anonymous said...

"Ljudi i njihov duh je ono sto neko naseljeno mjesto cini gradom."

Ovo sam shvatila davne '94 dok sam svako jutro (8 mjeseci)pjesacila od Rosulja (preko puta parka Mladen Stojanovic) do MZ Mejdan (Ministarstvo za dobrovoljno raseljavanje) nadajuci se svaki dan da cu napokon vidjeti nasa imena na "Listi za odobreni turisticki izlazak iz BL".
Za sve to vrijeme (240 dana)nisam srela niti jednu poznatu osobu da razmijenimo pozdrav/pogled, svi su vec bili otisli.
Nagledala sam se krava, konja, ovaca, krmaka i ostalog zivotinjskog svijeta za cijeli svoj zivot. Zvuk cijepanja drva na balkonu, bacanja smeca sa ko zna kojeg sprata sa balkona, ma da ne idem u dubiozu. Ukratko, gradsko jezgro je bilo razbijeno i nije moglo da se nosi sa novopridoslim "gradjanima".
Naucili smo da jednan idiot moze da izludi masu, ali u masi idiota jedan normalan je nemocan.
Postavljam pitanje i sebi i svim vama:
Zasto smo iznenadjeni i uzrujani kada svi mi dobro znamo kome smo ostavili Banja Luku???
Nemojte me pogresno shvatiti, ali ja se licno cesto pitam, sta smo mi to uradili, radimo ili cemo uraditi da se nesto promijeni?
Pozdrav svim blogerima,
Djulijana

Sunday, 15 July, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Why are you spreading lies against Serbian people? Shame on you!

Jonathan S.Lewis, Reno NV

Monday, 31 January, 2011  

Post a Comment

<< Home