Banjaluko, tugo moja

Tehnologija je zaista cudesna stvar. Prije dan sam spomenuo takmicenje trubaca u Banjaluci, koje je organizirano u dane kada se na drugom kraju iste drzave odaje posta zrtvama rata ubijenim na najmuckiji nacin, a danas evo imam i fotos plakata koji daje malo jasniju sliku o svemu.

Da je ovaj sabor trubaca od prvorazrednog znacaja za kulturni napredak grada pokazuje cinjenica da su pokrovitelji takmicenja, nitko drugi nego “predsjednik republike” i grad Banjaluka. Znajuci licne afinitete osoba iz vlasti ("predsjednika vlade" smo imali prilike vidjeti i cuti na ovim stranicama), njegovo pokroviteljstvo me ne iznenadjuje, ali grad Banjaluka!

I drago mi je, a u isto vrijeme i zao, sto nisam u prilici da prisustvujem tako “znacajnom kulturnom dogadjaju”. Drago mi je, jer da sam tamo, izgubio bih i ovo malo zivaca sto mi je ostalo, pa je bolje da o ovome citam iz poprilicne daljine. Zao mi je sto se grad Banjaluka, koja je nekad imala ugled, svoj image, bila kulturni centar jedne siroke regije, srozala tako nisko u svakom pogledu: i kulturnom, i moralnom.

Nove zgrade i ulice su samo paravan palanke koja se prostire na mjestu na kojem je nekad postojao jedan grad. Ljudi i njihov duh je ono sto neko naseljeno mjesto cini gradom. A Banjaluka je, cini mi se sve dalje od toga.