Kusmici na Nijagari

Za danas sam planirao jedan duzi prilog, ali svakodnevne obaveze me natjerase da ga skratim pa se javljam na brzinu, da se vidi da sam jos ziv.

I naredni dani ne izgledaju mnogo bolje tako da prilozi nece biti onakvi kakve sam ih zamislio. Ostala raja se uspavala pa je ovo za sada jedino rjesenje.

Prica o posjeti Kusmica Americi jos nije zavrsena: cak naprotiv, tek pocinje. Osim upoznavanja Pisttburgh-a, dosta vremena je ‘utroseno’ u obilazenju nekih od Americkih poznatih turistickih destinacija.

Cilj prve posjete su bili vodopadi Nijagare. Kako sam na americkoj strani bio prije par godina, odluka je pala da se ovo cudo prirode ovaj put pogleda sa kanadske strane.

Put nije bio narocito naporan, i uz jedno stajanje u svakom smjeru, sve je obavljeno u jednom danu. Dan je opet bio prekrasan tako da smo uzivali i u vremenu a naravno i u okolisu uz kanadsku obalu Nijagare.

Turista je bilo malo manje nego smo to ocekivali, vjerojatno jer je bio radni dan. Dio uz vodopade je u stvari jedan veci park koji ima sve pratece objekte: restorane, prodavaonice suvenira i, naravno, hotele. Lako smo nasli mjesto za parkiranje i nakon toga se uputili u laganu setnju uz samu obalu rijeke.

Velicina vodopada i snaga rijeke impresionira. Na mnogim mjestima smo bili osvjezeni kapljicama vode koje je lagani povjetarac donosio sa samih vodopada. Bilo je to prijatno ‘kupanje’ u toplo ljetnje popodne. Ove iste kapljice su stvarale duge koje su se pojavljivale na vise mjesta.

Iako se nikuda nismo zurili, hodanje u ovim godinama brzo umara. Srecom, tu su klupe na kojima se moglo predahnuti izmedju dva obilaska. Ova jedna sa slike je smjestena u dubokoj hladovini kestena u punom cvatu. Kao da me posjeti na nesto poznato.

Nakon nekoliko sati razgledanja vrijeme je bilo za povratak. Nismo se zurili jer, zaboga, bili smo na odmoru. A i nove avanture su bile pred nama.