SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, June 12, 2007

Majska jutra

Jutro u maju, razmisljanja i sjecanja

Ulica Danka Mitrova.

Svakodnevni put na posao sa Starcevice u Cajavec.
Aleja platana je prilicno ostarila i drvece pravi dobar hlad.
Izdvajam jednu kucu, gdje svaki dan vidim intersantnu scenu.
Vlasnik kuce drzi malu transportnu firmu, teretna kola sa platformom i jednan konj.
Mala kuca, sa dva prozora, jedan gleda prema ulici a drugi u dvoriste U dvoristu konj, rasterecen, nesto zvace. Uzde i ostala oprema leze na zemlji.
Jutro je suncano, svjeze. Oba prozora sirom otvorena.Miris jutra je usao u sobu . Na prozoru koji gleda prema ulici uvijek ista slika. Kocijas i njegova zena sjede jedan prema drugom. U okviru prozora se vide njihovi profili, podsjeca na dobro poznate motive sa dva goluba. Zena melje kafu. Rucni mlin od mesinga,naslonjen na poveci stomak starije zene. Okrece rucku polako, Kao da se ustrucava narusiti harmoniju pticijeg hora sa obliznjeg drveta. S druge strane sjedi muz. Pusi cigaretu, otpuhuje lagano. Uskoro ce se piti topla kafa. Miris kafe pomijesan s mirisima svjezeg jutra i jakim mirisima biljki koje se oplodjavaju. Svaka izgovorena rijec je suvisna. Majsko jutro,treba znati uzivati.

Banjalucka gradska pijaca.

Svakodnevni put sa Caira na posao u Elektro skolu. Godina 1990,neposredno pred rat.
Prolazim kroz dio, gdje se prodaje voce i povrce. Poslije toga nailazim na dio gdje nema cega nema: farmerke i odjeca iz Italije, odjeca sivana kod lokalnih krojaca, nakit, bizuterija, razne dzidze. Daske za tucanje snicli, rende, modle za kolace, cekeri i mnogo raznih drugih stvari, sve u mnogobrojnim malim radnjama gdje se covjek jedva moze okrenuti. U rano majsko jutro neke su radnje jos uvijek zatvorene, dobro spakovane, i zakljucane s ogromnim katancima. Neke su se tek otvorile. Gazde slazu robu na tezge, zagledaju malo izdaleka da provjere dali je sve dobro i privlacno. Neki su vec sve namjestili i sjede sa strane, pijuckaju kafu uz cigarete. Nailazim na jednu radnju, u kojoj radi cijela familija, komsije sa Caira. U radnji je obicno kcerka, koja sjedi u invalidskim kolicima. Njena majka otvara radnju. Ovog jutra je zaboravila ili izgubila kljuc. Hoda oko susjednih radnji i trazi pomoc. Dvojica komsija preko puta, taman su poceli piti kafu. Pokusavaju joj dati savjet kako da otvori radnju u situaciji bez kljuca. Shvativsi da komsije zbijaju salu s njom, povisila je ton i pocela galamiti: “ja samo trazim ako imas kakvu zagu da prezagam katanac i to je sve”. Sva razdrazena hoda oko svoje zatvorene radje i vice na njih. Komsije preko puta se ne daju zbuniti, ne dozvljavaju nikome da im poremeti mir i spokojstvo divnog majskog jutra. Smiju se i komentarisu. Komentar koji sam ja cula prolazeci, i kojeg cu se uvijek sjecati, glasio je ovako: “ ma sta je ovoj zeni jutros, sto je tako ljuta, k’o da se jutros rano popisala preko turpije..ha ha”. Tipicno bosansko majsko jutro, u poslovnom centru.

Sarajevo Bas Carsija

Moje studentsko doba. Ispit is elektricnih masine treba da se odrzi u prizemlju Ekonomskog Fakulteta u ulici Vase Miskina. Tamo su bile laboratorije za ispitivanje masina, sa velikim teskim elktromotorima i ostalim uredjajima.
Subota, rano jutro.Grad se polako budi, kupa se u prvim zracima sunca.
Mi cekamo profesora, svi imamo dupli karirani papir, na kojem cemo pisati teoriju i raditi zadatke. Jedan moja kolegica dolazi preko Bas Carsije i prica nam kako je jedva uspjela nabaviti karirani papir za ispit. Prvo je otisla u jedan kiosk , nisu imali sitnih para da joj vrate. Onda je odlucila da navrati u slasticarnu , pojede nesto slatko i usput razmjeni pare. Naruci ona kolace, hoce da plati. Gazda, onako veseo i pun jutarnjeg ushicenja, nece da uzme pare: "neee, ja te castim, ti si danas sefte" (prva musterija tog dana). Tako je cura na brzinu pojela svoje kolace i dalje nastavila trazinje kioska koji ispunajva dva uslova: da imju karirani pair i sitnih para za kusur..

Tipicno bosansko majsko jutro na Bas Carsiji.

I uvijek i svagdje to budjenje prirode, uzrokovano , primicanjem sjeverne polulopte suncu, je svecano i puno optimizma. Svima nam je drago da zemlja nije promjenila putanju, isto tako se nije prestala okretati oko svoje ose.
Svaki novi dan donosi novi zeleni list, cvjet i pjesmu ptice koja je uprvao stigla s juga.
Kad govorimo o pticama, mora se pomenuti da je Quebec poznat po ogromnom broju ptica, cija se pjesma cuje u proljece na sve strane. Nikad necu biti u stanju da naucim sva njihova imena znam samo nekoliko: blue jay, cardinal, sparrow, red wing, cigal, rossignol itd.. Svima njima se zuri da odgoje mlade, ljeto je jako kratko. Zato se u maju svuda cuju ljubavne pjesme i dozivanja.
Prosle zime sam vam poslala slike s moga puta na posao.U ljetno doba, moja putanja je malo drugacija. Vise se hoda napolju.. Idem pjeske do autobusa oko 20 min i uzivam u pjesmi ptica. Iz kuce izlazim u 7h05. ulicom Neptune prema jugu. Prodjem cetiri kuce, skrecem u ulicu Carson iprema istoku. Idem do ulice Pine Beach oko 15 min, skrecem prema sjeveru. Dolazim do autoputa, moram proci podzemnim tunelom ispod njega, da bi stigla na autobusku stanicu. To je dio puta koji bas niije tako ugodan. Tunel je dosta uzak, najcesce vlazan, na zidovima prefarbani i novi svjezi grafiti. To je samo mala neprijatnost koja se zaboravi kad izadjem iz autobusa i krenem prema fabrici, malim putem, koji se zove Morgan. Snimila sam i sliku i zvuk, gdje se cuju ptice i vidi svo okolno rastinje u cvatu.. Slike mnogo vise govore.

Pozdrav svima od Dubravke Kusmic

3 Comments:

Anonymous Djulijana said...

Draga Dubravka,
ZAVIDIM, ZAVIDIM I ZAVIDIM, na setnji, na JORGOVANU kojeg ovdje mogu vidjeti samo na slici.Pokusala sam i naruciti sadnicu preko interneta , ali su me savjetovali da bi to bila najvjerovatnije bacena para i nisu bili voljni prodati proizvod.Cvrkut ptica imamo ovdje, ali i subtropske vrucine, vlaga u zraku skoro neizdrziva.Imamo puno aligatora ,a zohari su nam masala velicine vrapca (ne uvelicavam, matere mi). Evo me vec punih 12 god. tu na Floridi ali nikako da se naviknem na ovu klimu.Prozore da "kuca prodise" otvaram jedino zimi, proljece nam traje oko 15-ak dana.
Hvala ti jos jednom za jorgovan.
Pozdrav,
Djulijana

Monday, 11 June, 2007  
Anonymous Jasna T. said...

Draga Dubravka,

Hvala na lijepim sjecanjima. Divno si to pretocila u tekst. Zaista sam citajuci jutros na poslu, polako pijuckajuci caj ( kafu ne pijem) uzivala.
Zelim da ti kazem da I mi danas u Pittsburghu imamo prekrasno jutro nalik onom tvom iz price. Svjeze, sve obliveno suncem, nebo kristalno plavo bez trunke oblacka, nizak procenat vlage I naravno cvrkut ptica. Znam da je medju njima I cardinal, a za ostale ne znam jer nisam neki poznavalac pticijih vrsta. Volim ptice a osobito njihov pjev, a ovdje u Pensilvaniji ih ima mnogo jer je izobilje sume.

Pozdrav blogerima,
Jasna

Tuesday, 12 June, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Divno!

Od sveg srca hvala na "stvarima koje zibvot znace"!

Puno pozdrava,

Edita

Sunday, 17 June, 2007  

Post a Comment

<< Home