Udruzenje logorasa Banjaluke

Zadnjih dana ludnica: pripreme za docek prijatelja iz starog kraja (sredjivanje kuce i okucnice jer na goste se mora ostaviti utisak, pa, zaboga, stizu u Ameriku), na poslu par sati prije odlaska na odmor problem koji se mora neodlozno rijesiti (tako to obicno biva), planiranje puta na zapadnu obalu (kupovina avionskih karata, rezerviranje hotela i kola, odluka sta obici), sve u isto vrijeme. Prijatelji stigli, druzenje, prica, razgledanje grada, posjeta Nijagari… Slobodnog vremena ni za lijeka a blog se ne moze zanemariti. Aida poslala slike sa druzenja u St. Louis-u, moraju se pripremiti jos dok su svjeze. Trebalo bi nesto pripremiti i o posjeti. Sejo se jos prije javio sa slikama iz Norveske.. Dubravka se javila iz Kanade sa svojim prilogom. Ferid iz Svedske moli da objavim pismo iz Banjaluke. Treba nesto uraditi.
Dok gosti sjede na ‘verandi’ iza kuce, ja evo pripremam priloge (pravi domacin, nema sta). Idem sa onom koji zahtijeva najmanje vremena. Ovi ostali ce valjda nekako stici na red.

Ovaj zadnji rat je donio mnogo zla, to nam je svima dobro poznato. Mnogo neduznih je prezivjelo dane u strahu ne znajuci sta im donosi sutra. Jedna skupina o kojoj se malo prica su logorasi, oni koji su prosli kroz sve strahote ovog rata u logorima formiranim od onih na cijoj je strani bilo svijetlo oruzje (hrabrosti nisu imali, pokazalo se to kasnije). I mrznja prema onima koji ne pripadaju istom stadu. Ili bolje reci, krdu.

Ovaj dopis gore mi je poslao Ferid Lukacevic iz Svedske, s molbom da ga objavim. Evo ja to cinim u nadi da ima onih koji su spremni pomoci jer su to ovi ljudi zasluzili.