SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, May 29, 2007

Banjalucki Talibani

...banjalucki Talibani

...ono nekad

Svako ima pravo na licni dozivljaj Ferhadije. Neko kao licnost koja prakticira u vjeri kao istinski vjernik, neko kao licnost koja kroz Ferhadiju i neprakticiranje uvezenih vjerskih normi postuje religioznu tradiciju i religiozne obicaje Banjaluke, a neko kao ateist ili pripadnik Druge konfesije, postujuci Ferhadiju kao spomenik kulture iz ranog nastanka rodnog Grada.I niko nema vise prava u svom dozivljaju.

O tome ko daje diplomu i gdje se izdaje dokument ko je istinski vjernik, ja, ne mogu govoriti. Svako, Onaj, ko se napio vode sa cesme ispred Ferhadije ili u Turbe ubacio novcic, docekao djevojku, momka, svratio do Safikade u Ferhadiji je nasao sve ono sto jednom Gradu daje epitet urbanog naselja ne potencirajuci Ovaj spomenik kao paradigmu ostalim banjaluckim spmenicima Sakralnog karaktera, Crkvanma i Katedralama.

Medjutim ko od Ferhadije pokusava napraviti vjerski bastion necega uvoznog, vehabizma, stranog Banjaluci, mislim da nije dobro dosao i da ga ne treba podupirati ni novacano a pogotovo moralnim akcijama.

Jer knjige, ali knjige starih Bosanskih i Hercegovackih pjesnika i filozofa, nikako uvezenih Medinskih filozofa koje polupismena Ulema (hodze i mus. intelegencija) protura i udomljava u svojim govorima, kazu,

-da je bolje da se zatre Naselje, nego jedan obicaj...

Godinama Mi djeca ostavljasmo podbijene nokte, naboje uz ograde banjaluckih harema, od onoga kod Turbeta pa do onoga u Stupnici, Kadenica....Mi djeca. Ja, Izet, Rade, Pane, Reuf, Ivica.... I vadismo krpenjake kad prelete preko rijetke haremske (grobljanske) tarabe. Ono, kada se podjelimo na dva, do onih kad curice igrase izmedju dvi vatre...

I sticasmo tapiju. Nesto kao tvoje.

A kada ispracasmo umrle, bijahu to trenutci gdje svi nasi nestasluci ostajase van rasklimane tarabe. A u harem (groblje) ulazise, rodjaci, komsije prijatelji i mnogi usput. Muslimani, pravoslavni, katolici, vjernici... Muskarci i zene. Pa i pijanci.Bar tada prestanu. Komunisti, ateisti, rauberi, kurve...I sahranjivasmo, u takvom sarenilu. Dostojanstveno. Posteno...

...ono izmedju
na trenutak Zlo podvi, pod svoje. Tesko, ali sahranjivasmo. Kako je ko mogao.

...ovo danas
a onda dodjose provincijalci, sa provincijaliskim navikama, iskolovani na Fakultetima gdje se govori o pustinjskom pijesku Saudiske Arabije a ne o bascama, banjaluckim i Vrbasu. Gdje se govori o Ibn Nekom. O Pruscaku Hasanu i Novljaninu Omeru, ni glasa. A nama ukradose djetinjstvo i zabranise da dostojanstveno i posteno ispratimo umrle.
Na djenazu (sahranu) moje Majke 18. aprila. ove godine na harem (groblje, kod Halil-pasina turbeta) skupise se, rodjaci, komsije prijatelji i mnogi usput. Muslimani, pravoslavni, katolici, vjernici... Muskarci i zene. Pa i pijanci.Bar tada su prestali. Bivsi Komunisti, ateisti....Sa razdaljine od po 2000 km. I pokusali smo sahraniti moju Majku, u takvom sarenilu. Dostojanstveno. I posteno.

Tada mi glavni banjalucki Imam (vjerski vodja), hodza, neki Muris Spahic, provincijalac vodnjikavih pjanskih ociju rece da zene ne mogu uci u harem (groblje). Ulazak zena u banjalucka muslimanska groblja je godinama cin religiozne tradicije, tako da me je neuogodni imperativ stvarno iznenadio. Na takvu mogucnost me u Islamskoj zajednici u Ferhadiji niko nije upozorio, jer bi organizaciju sahrane uradio drugacije. Kratki razgovor sa bratom, jer djenaza je krenula i donijeli smo odluku da se djenaza nastavi, vjerujuci da se radi o malom nesporazumu. Spustajuci Majku u mezar (raku) cuo sam glasnu prepirku, okrenuo se i vidio kako taj Glavni hodza, malogradjanin ispod ahmedije, iz harema istjerava moje najblize rodjakinje, zene koje pasu u svjetske metropole obucene kako prilici Ovakvom mjestu. Samo iz pijateta prema umrloj Majki nastavio sam sa sahranom uz prisustvo onih koje smatram da im je hodzinstvo zanat i da ga rade za novac.

I normalno o ovom slucaju obavjestio Sarajevo.Izvinjene je odlika civilizacije.
Sarajevo je odgovorilo e-mail-om u kome izrazava zaljenje.. ali da su takva pitanja u nadleznosti banjaluckog Muftijstva. Normalno da banjalucko Muftijstvo do danas nije odgovorilo, nista. Vjerovatno misleci da su nedodirljivi, jer sam u pismu trazio izvinjenje i smjenu Glavnog imama. Misljenja o narodu, pastvi, jatu kao hajvnima je normalna u krugovima onih koji zive kao paraziti prikazujuci se kao duhovnne vodje. Hodze.


Fazit
U Banjaluci se lagano uocavaju znaci vehabizacije. Poslije zabrane ulaska zenama u groblje (u ovo slucajua Groblje kod Halil-pasina turbeta, Seher) sto se u Banjaluci apsolutno nije nikad njegovalo, doci ce sigurno nesto novo. Mozda skola sa Jordanskim skolskim programom. Ili zabrana djevojcicama da rade fiskolturu. Sve je to pozanati sncenarij koji se uspjesno provlaci jer Banjaluka ima isuvise ekonomskih i socijalnih problema. A uz siromastvo, dolazi i do vjerske radikalizacije.

Inventivni Banjalucanin Bedrudin, godimana ukazuje na devijacije u IVZ-Banjaluka. Neaktivnosti na Ferhadiji su direktna posljedica nesposobnosti, licemerja, oholosti i lopovluka. Steta sto smo bili pasivni posmatraci. Na celu je Muftija Camdzic. Dobojlija. Glavni imam je Spahic iz Gracanice.... U redu. Sudbina i njih dovede u Grad. Ali zasto ne postovase gostoprimstvo i religiozne obicaje Banjaluke. Zasto ove opasne provincijske ideje nastanise u ovom Gradu.

Pa kako, mnogima, nije jasno da nema Ferhadije uz raubere ispod ahmedije, na celu sa mafijasom iz Cikaga. Bez obzira koliko novca Mi slali.(akcija skupljanja novca za Ferhadiju na Kajaku)

U Banjaluci se zna kome je pomoc potrebna. Mnogim sugradjanima koji ne mogu citati Forume, i kojima je svaka Nezavisna novina veliki trosak.
Strah, od Crvenog kombija, onda, nisam imao.
Danas od ufitiljenih spodoba sa bradama dugim 13 cm. i bjelim gacama do iznad clanka, imam brigu za Ferhadiju, banjalucku i svu djecu u Bosni i Hercegovini i Svijetu.

Volio bih da moje iskustvo pomogne nekom i da mu Majkinu shranu neljudi ne pretvore u moru.

A meni je i dalje Drina, Meka i Medina...

Grof

...do epiloga
...onoga ko se smatra vjernikom, ili postenim Vjerskim sluzbenikom nisam zelio povrijediti...
Namjera mi nije bila ni ometanje “Od srca za Ferhadiju”, stim sto se ne slazem sa detrminizmom, to, da je sve zapisano i da si odmah protiv. Data ti je glava da mislis...
U to da je, islamski propis, ne ulazenje zena u harem, nema potrebe da me neko poducava. Postavicu odmah pitanje, gdje se zene mole direktno ispod Kabe ili kako je donesena odluka da se uposlene zene u IVZ-Banjaluka (prostorije pored Ferhadije) ne moraju pokrivati propisno, maramom.

Pisem ovo da moje sugrdjanke sirom svijeta u teskim trenucima koji moraju nastupiti ne dozive razocarenja i vrijedjana kao moja sestra, rodice, komsince, poznanice kojima se od srca izvinjavam.

Da zenama kojima je pored ukradenog vremena i djetinjstva provedenog daleko bez neninog ili bakinog krila i price, a koje proputuju i po 2000 km. da bi majki, neni, baki, iskazale zahvalnost na brizi i ljubavi, hodzinska lopovija ne zabrani ljudski rastanak.

Kao Grof, poznat sam uvazenom CO-u, a oni koji su mozda citali neki moj tekst primjetili su da sam jedan od rijetkih koji je u tekstu navodio i dida i nenu i majku i baku, skole ....tako da druge porsonalije smatram nepoptrebnim, niti bi te druge personalije mnogima nesto znacile.

8 Comments:

Anonymous dubravka kusmic said...

Dragi Co, jedno moje veliko hvala za ovaj blog. Ja sam se polako navikla da se javim i kazem nesto sto ustvari nemam gdje drugdje reci.
Evo sad citajuci ovaj prilog, hvata me strah. Isto kao u onim ratnim godinama mnogo puta, ali sad mi je na umu jedan trenutak kad sam ujutro izasla iz zgrade na cairama, gdje je zivio dida cazim .
Odmah ispred ulaza bio je parkiran vojni dzip, na vratima crnom bojom nacrtana lobanja sa dvije kosti (standardni znak za smrtnu opasnost, koji se stavlja na etikete za otrovne substance).
ispod toga tekst " bog prasta a mi ne".
polako kopcas da vozac, a mozda i putnici spavaju negdje u toj zgradi.otprilike mozes i pogoditi ko bi to mogao biti. hvata te jeza.

potpuno se slazem s autorom ovog priloga. mnogo je onih koji nemaju mogucnosti da ukljuce kompjuter, ili procitaju novine, nemaju cak ni mjesto gdje da se pozale.
ljudi koji pokusavaju da protestuju na civilizirani nacin, nailaze na zatvorena vrata.
a tesko se civiliziranom covjeku odluciti na radikalne metode, koje jedino pale kod takvih radikala.
zaista je tesko biti covjek

dubravka

Tuesday, 29 May, 2007  
Blogger co said...

Citam ovaj Grofov prilog i pitam se da li sa ovog naseg svijeta polako nestaju ljudi koje bar ja smatram normalnim. Znao sam da je vjera sve uzela pod svoje okrilje ali nisam ocekivao da ce se i u Banjaluci poceti dogadjajti ovakve stvari. Ovo sto napisa Grof se zaista treba shvatiti kao upozorenje sta nas ocekuje ako ostanemo pasivni kao sto jesmo. Pitam se sta je slijedeci korka. Mozda ce neki od nas morati ulaziti na zadnja vrata autobusa ili sjedati na samo za to odredjena mjesta. Primjera iz historije imamo, a isto tako vidimo sta se dogadja u pojedinim krajevima svijeta.

Mogu zamisliti kakav sok su dozivjeli neki od prisutnih kada su se poslije toliko prevaljenih kilometara i predjenih granica, susreli s jednom koju ne mogu preci. Za koju punovazni pasos ne postoji.

Znam da ce biti onih koji ce reci “sta se to on uplece, nije njegovo da odredjuje sta je dozvoljeno a sta nije, narocito ako se ne radi o njegovim”. Vidjeli smo sta se dogodilo u nasem gradu sa velikom vecinom koju smo smatrali ‘normalnim’. Preko noci su se okrenuli i prihvatili se vjere, kao da im je to neko branio. Objasnjenja i opravadavanja za preobracenje su vec odavno otrcane fraze kako im prijasnja vlast nije dozvoljavala da idu u crkve i mole se blogu. Nitko od njih nece da prizna da nisu mogli uzivati u privilegovanom polozaju partijasa na funkciji a da, u isto vrijeme, sluze bogu kao dobri vjernici. Vecina ih je izabrala privilegije iz razumljivog razloga.

Sada se stvar okrenula naopacke pa me puno ne cudi (!) ovo sto se sada dogadja na ‘drugoj’ strani u Banjaluci. Oni na vlasti tamo su vec od 92 ‘obraceni’ a sada je red i na one iz ‘krivih vjera’ da se okrecu ‘pravoj’, jer to je izlaz za sve probleme!

Rijetki su oni kao Grof koji su spremni reci sta misle o stvarima koje su u novije vrijeme postale tabu. Jer, kako zaboga, reci da crkvenjaci (svih vrsta) ne rade pravu stvar jer oni su ti koji danas odredjuju pravila zivota (I smrti) za sve. Vlast se spetljala s ‘crkvom’ kao da se radi o dva brata blizanca pa ne mogu jedan bez drugoga. A naivna raja placa danak i ne shvacajuci sta se desava.

Mozda ce jednog dana ‘neki novi klinci’ opet pricati istu pricu, kako im je u ovo doba bilo zabranjeno da slobodno misle, kako su bili prisiljeni da zive pod kontrolom vlasti, kako nisu mogli misliti svojoj glavom. A nisu podigli glavu kada je trebalo.

A i vecina nas cuti. Jer kako zaboga reci nesto protiv ‘svojih’.

Wednesday, 30 May, 2007  
Anonymous BosnjaciTravel.com said...

selam aleikum
Ljep post

Thursday, 15 October, 2009  
Anonymous Karmen said...

Nemam sta dodati kao comentar, ali mi zapade za oko recenica: "Ali zasto ne postovase gostoprimstvo i religiozne obicaje Banjaluke. Zasto ove opasne provincijske ideje nastanise u ovom Gradu". Na koju to Banjaluku se misli? One stare nema a ova nova ima svoje nove obicaje.

Pozdrav od Karmen

Thursday, 15 October, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Ovo je jedan od najozbiljnijih priloga na blogu koji zasluzuje da se ponavlja svaki mjesec i ne skida do trajanja bloga.
U proslu nedelju je na HTV 1 u emisiji "Nedeljom u dva"koju vodi po mom najbolji novinar Aleksandar Stankovic.Gost mu je bio Bakir Hadziomerovic urednik emisije "60 minuta" na Federalnoj TV.Emisija"Nedeljom u dva" se gleda u svim djelovima bivse domovine.
U nekim pisanim medijima se pojavio tekst da "balija dolazi u goste cetniuku."Bakir se nije osvrnu na epitete koji su njemu upuceni.Nazivaju ga placenim ustasom. komunjarom, islamskim fundamentalistom i sta sve ne.Vise ga je pogodila uvreda Stankovicu.

Onda je javno prozvao Ef.Cerica a branio imama Spahica (vjerski sluzbenik -spominjanjem njegovog imena treba se ustati, a u nemilosti je IVZ), ovako.Ef. Spahic je zbog svojih stavova robovao u Komunistickim zatvorima.Ef Ceric je u to vrijeme bio imam u Cikagu.Postavio je pitanje za razmisljanje "Ko je u to vrijeme kao bilo koji vjerski sluzbenik mogao dobiti dokumente za izlazak iz zemlje." Odgovor je samo oni koji su radili za KOS.Bakir je vec godinu dana pod policiskom pratnja.Samo zbog istine i razmisljanja svojom glavom.
Ovi svi prilozi pokazuju jedno.LJUDI, nasi sugradjani, ,nasi poznanici, komsije prijatelji,(naravno ne svi ali vecina), su glavni krivci za sve. I uvijek su bili u svim sistemima.
U Sarajevu nije zabranjen ulazak zenama u harem za vrijeme djenaze.To se ovde radi suptilnije.Na vjerskim okupljanjima .Posebno zene ,posebno muskarci.Vracanje zena u srednji vijek.
Ja sam bila na svakoj djenazi ljudima koji su u mom zivotu puno znacili.Bilo prijatelju ili prijateljici.Jednom mi se desilo da sam bila jedina zena.Nije mi bilo neugodno.Naprotiv, bilo je pogleda koji su streljali.

Za vrijeme posljednjeg Ramazana restorani, kafei, slasticarne su bili poluprazni.Nakon iftara puni.Znam da mnogi ne poste, ali kazu necu da me "neki" vide.Vjerovatno sefovi.Ponekad mi se cini da je gore nego u komunizmu.Clanstvo u partiji je bilo javno, sastanci javni.Nije se mogla folirati pripadnost.
Dokle, dokle,dokle.
Vjekovima vjera zabranjuje ovde ljubav razlicitim. Koliko je mojih prijatelja i prijateljica, odustajalo od pravih ljubavi,zbog roditelja, rodbine i udavalo se za " svoje" samo reda radi.I danas tuguju. Zato uspijeva "crcecepajuca" sund muzika.Puno je nesretnih.Pjesma kaza "da nije ljubavi ne bi svita bilo", a koliko je kod nas ima.Nigdje na svijetu nema izraza da se za nesto lijepo kaze:" Znas kakva je macka.Mrak. Znas kako nam je bilo.Boli glava" Kako se ovo dvoje moze moze upotrebljavati za nesto lijepo i predobro?????
Moj zakljucak je svijest.Svako mora preispitati sebe i svoje najblize.I boriti se .Ovo je nevidjeni primitivizam.Mnogi mu povladjuju i podrzavaju a mnogi su indiferentni.Promjena svijesti je jedino rjesenje.I rad.Bjeda i primitivizam uvijek idu ruku pod ruku. Ciscenje smeca pocinje iz svog dvorista.HVALA GROFE.
Saima

Friday, 16 October, 2009  
Anonymous Niskana said...

Dragi Co, Osjećam se pozvanom da se pridružim komentarima o "vjerskom teroru" IVZ.

Očito je iz nastupa sarajevskog novinara Bakira Hadžiomerovića na HTV1 da IVZ uvodi nove običaje i u Banja Luci. Sjećam se muslimanskog običaja, da žene ne idu na dženazu, ali ja se toga nisam priržavala. Nije mi drago vidjeti mladu muslimanku u marami, jer to kod nas nikad nije bio običaj.

Živim u Hrvatskoj, gdje se crkva pokušava mješati u politiku podržavajući vladajuću stranku.
Oporba na svakom mjestu ukazuje na to i opominje da je religiji mjesto u crkvi. Teška su vremena,ljudi žive siromašno, ali vjerske zajednice to ne osjećaju.
Žive kao država u državi u bogatstvu i izobilju. Samo su na "rijećima" uz vjernike.

Kada o tome govorimo onda treba da vrijedi staro pravilo:"Pometi prvo ispred svojih vrata!" Ja sam pokušala ali ovdje se o IVZ malo govori i piše.

Pozdrav Niskana

Sunday, 18 October, 2009  
Blogger co said...

O uticaju vjere i vjerskih poslanika na nasim prostorima se pise ali mi se cini da to nema nekog velikog efekta da se stvari promijene. Razloga ima vise: od novih vlasti kojima to odgovara, jer im je na taj nacin lakse raju drzati u torovima, do same raje, koja misli da ce okupljajuci se oko svojih rijesiti sve svoje probleme. Rezultate vidimo na terenu.

Ja sam ovdje htio o jednom dogadjaju, iz onih prvih izbjeglickih vremena u Zagrebu. Bila su to teska vremena, kada se jedva sastavljao kraj s krajem. Posla nije bilo ni za domacine (Zagreb je uz to bio pun raseljenih iz ostalih krajeva Hrvatske), a kamo li za hiljade izbjeglica iz Bosne. Svaki dinar (lipa) je bio prava dragocjenost.

Jednog dana nam nasa prijateljica Velida, mlada inzinjerka iz Cajaveca, (s njom smo izgubili kontakt nakon njenog povratka iz Amerike u Sarajevo!) rece da bi za Neru mogla naci nekakav posao u Islamskoj Zajednici u Zagrebu. Radilo se na organiziranju pomoci za Bosnu. Bi nam drago jer je Nera bezuspjesno obijala pragove kojekakvih ‘firmi’ pokusavajuci naci bilo kalav posao. Velida upozori Neru da ce na poslu morati nositi maramu, sto je ona i uradila, iako nam je to bilo malo neobicno: radilo se o Zagrebu, na kraju dvadesetog stoljeca.

Dan, dva po ‘zaposlenju’, jedan od visokih vjerskih sluzbenika (ime poznato ‘redakciji’) se poce raspitivati o Nerinom prezimenu: rece joj da joj ne zvuci bas muslimanski. Nera mu reci da joj je muz Hrvat i na tom ostade.

Sutradan se javi Velida najavljujuci svoju posjetu. Razlog posjete objasnjava mnogo toga o cemu ovdje razgovaramo. Donese Velida Neri 100DM uz poruku da vise ne dolazi na posao. Bilo joj je nezgodno ali nije se tu moglo nista uraditi.

Ova mala epizoda se uklapa u danasnje stanje duha u krajevima bivse Juge. Oni koji ne pripadaju ni jednom bogu tesko mogu naci svoje mjesto pod suncem. Mozda i to objasnjava zasto se vecina okrenula bogu (istina, svako svome) jer ako to nisi uradio, sanse za prezivljavanje su jos manje. A i u stadu se covjek osjeca nekako sigurnije.

Sunday, 18 October, 2009  
Anonymous Anonymous said...

Mozda nekako u isto vrijeme isto kad se Cou desavala ova epizoda, ja sam imala svoju.
Poslije Franinog dolaska iz bolnice, nakon ranjavanja, dosla sam u krizu sa nedostatkom soli u kuci.Borci sa Trga heroja me uputise da se obratim "Merhametu" na podrucju nase mjesne zajednice.Odveo me mladi komandir Safet , predstavio kao "teta Sajmu" i dao mi neku potvrdu da mi se da 1kg.soli na Franino ime.(civilna zrtva rata-dijete).Kad sam dosla na red, ona je uzela potvrdu i jednim "ubiboze" tonom i glasom upita: " Kako se on ovo zove?" Ja joj istrgnem potvrdu iz ruke, odgovorim "Sveti Petar" i izidjem iz prostorije.
Postujem postene vjernike i njihovu ideologiju ako se u potpunosti pridrzavaju u licnom zivotu bozjih zakona.S njima bi ovaj svijet bio idealan.Kasnije sam za osobu iz "Merhameta' saznala da je bila osoba lakog morala prije rata.Svoju proslost prikrila je maramom i donjela sebi i svojima materijalnu korist.Svi na svim stranama pricaju da je ideologija tih vjerskih humanitaraca bila.Okret na lijevu stranu sa rijecima "oprosti mi pape" a onda okret na desnu sa rijecima "dodji mi taaaate." Samo sebi i svojima.Svi smo uhvaceni u njihovu klopku.To i danas traje.Cini mi se da nas je dosta ovde pravih vjernika koji se drze jedinog starog pravila "pomozi sam sebi pa ce ti i bog pomoci".Rad i postenje su odlike mojih vjernika.I ne biti ravnodusan, naci vremena i za ovaj blog, iznjeti svoj stav, pokazati slicice iz svojih ljudskih zivota. Pokazati svoju porodicu. Da ostanu zauvijek zapisane porodice raseljenih banjalucana svih vjera i u svim krajevima svijeta.Sa dolaskom starosti sve se vise zeli znati o svojim roditeljima i proslosti.Abu ,Bruja i Nada To najbolje rade, imaju najduza sjecanja.Naravno i Milan koji je zacetnik i postujem ga zbog toga,
Pozdrav Saima

Sunday, 18 October, 2009  

Post a Comment

<< Home