SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, May 26, 2007

Dan mladosti

Naravno da nisam zaboravio "Dan mladosti" (znam, bilo je to jucer, pa sta?), ali nisam htio da se ponavljam, a vidim da moram. Majda, jedna od onih koji se tesko mogu sjecati tih dana, nakratko me vrati u dane moga djetinjstva, kada smo svi, svako na svoj nacin, ucestvovali u proslavi ovog dana.

Vjerujem da se svi malo stariji sjecaju tih dana, priprema za slet, nosenja stafete, te zavrsne priredbe, obicno na stadionu JNA, na kojoj je stafeta predavana predsjedniku bivse nam drzave, Titu. Ako se sjetimo koliko je bivsa Jugoslavija imala stanovnika, jasno nam je da je samo mali broj izabranih imao sansu da bude posljednji nosilac stafete. Bila je to posebna cast.

Iako godine cine svoje, sjecanje me jos uvijek ponekad posluzi. Bio sam u pravu kada sam Majdi rekao da sam vidio fotos na kojoj njen ujak Rudi Sarafin predaje stafetu Titu. Cim sam stigao s posla, dohvatio sam knjigu Aleksandra Ravlica “Banjaluka, razdoblja i stoljeca” i na brzinu je prelistao. Prvo prelistavanje nije dalo rezultata pa sam to ucinio ponovo. Pazljivije. I evo je, slika sa strane 244, godina 1955-ta, Rudi ‘uhvacen’ u momentu predaje stafete. Evo Majda, slika je ovdje, za tebe, ali i za sve one koji se sa sjetom sjecaju tih lijepih vremena.

Vidim da se u bivsoj Jugi neki sjecaju ovih vremena. Citam vijesti na Internetu. U "Kuci cvijeca" se okupili oni kojima su ti dani ostali u sjecanju kao dani kada je bilo mnogo lakse zivjeti. Bezbriznije. S manje neizvjesnosti i straha sta donosi sutra.

Citajuci neke komentare na vijesti o ovim okupljanjima ponovo gubim nadu da ce stvari u nasim krajevima ikada krenuti na bolje. Veliki je broj onih koji s mrznjom govore o tim vremenima i o osobi kojoj je ovaj dan bio posvecen. Nikada nisam bio pristalica kulta licnosti, pa tako ni u ovom slucaju, ali toliku mrznju prema osobi koja je velikom broju ljudi omogucila dostojan zivot jednostavno ne mogu shvatiti.

Kao da smo zivjeli u nekim razlicitim vremenima.

Labels:

3 Comments:

Anonymous majda said...

Hvala, vam na trudu i slici. Nisam znala da je zabiljezeno, bilo je to ipak jako davno!
Majda

Sunday, 27 May, 2007  
Anonymous Anonymous said...

davno,jako davno ali ove stvari se ne mogu zaboraviti....moj deda zauvjek u mom srcu

Friday, 20 August, 2010  
Anonymous Anonymous said...

I moja strina Mima Tafilović-Bahtijarevć jedne davne godine,kao vrsna gimnastićarka predavala je štafetu drugu TITU.Šteta što se Majda više ne javlja na blog.Pozdravi Majdo roditelje i brata,kome sam bila razrednica u Građ. šk.15 godina sam u Zagrebu,ali mi se nije nikad javio. Enisa

Saturday, 21 August, 2010  

Post a Comment

<< Home