SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, May 21, 2007

Ivan Frano Jukić - Banjalučanin

Jednom od najznačajnijih sugrađana, koji se ponosio svojim porijeklom i s ponosom svom imenu dodavao 'Banjalučanin', svojevremeno je podignuta bista. I to baš preko puta kuće u kojoj se rodio. Šezdesete, bila je neka godišnjica, bila je tu mala skupina kulturnih i političkih radnika i jedan red učenika... Tada je otkrivena bista Ivana Frane Jukića, u bronzi izliven rad Ahmeta Bešića. Jukić kao jedan od svetionika iz bosanske kulturne prošlosti, prosvjetitelj, književnik, etnograf, mislilac... je rodom Banjalučanin. Franjevac obrazovanjem, razapet između raje i careva, osjetio je potrebu naroda i formirao prvu transkonfesionalnu školu u Bosni. Ljubav prema domovini je pokazao i izborom svog pseudonima – Slavoljub Bošnjak.

Prije stotinuipedeset godina u Beču, Jukić je umro i sahranjen u masovnu sirotinjsku grobnicu (ista sudbina Mocart i on). Jučer se u rodnom gradu takođe se obilježavila ova godišnjica, a pored biste su govorili pjesnici.
A ponizno pišući Njegovom Carskom Veličanstvu 28 životnih zahtijeva, želja i molbi stvorio je klicu prvog evropski pisanog građanskog ustava u bh istoriji.

Kao čovjek ispred svog vremena bio je i ostao neshvaćen. Dugo vremena potom počeli su ga priznavati. A da se njegov doprinos shvata danas, nisam siguran.

Ovo pišem ne samo da pomenem znamenitog Banjalučanina nego da istaknem tragičnost čovjeka u borbi za ljudska prava, bolje reći za dostojanstvo. Prema principima starogrčke tragedije njeni junaci mogu biti samo veliki ljudi. Takav je bio i IFJ.

Prilažem dio Jukićevog zanimljivog viđenja Krajine Bosanske prije više od 160 g.

P.S. Zamalo da sam zaboravio novčanicu od 1 KM sa portretom IF Jukića (autor: Gabrijel Jurkić)

Mario

3 Comments:

Anonymous Emira said...

Mario, odlican prilog. Iako mo svi znali za Ivana Franju Jukica, valjda po ulici sto je nosila njegovo ime i bisti za koju zaboravih gdje sam je vidjala, nisam znala nista o njemu i njegovom radu. Ako imas nesto pri ruci, napisi nam malo i o njegovoj preipsci i tim prvim pocecima borbe za ljudska prava u nasim krajevima.

Monday, 21 May, 2007  
Blogger co said...

Koliko se ja sjecam, bista bi mogla biti ispred zgrade u ulici Borisa Kidrica, negdje preko puta starog Doma JNA! Mario, jesam li pogodio?

Monday, 21 May, 2007  
Anonymous mario said...

Dakle, Jukićeva bista nalazi se u Jukićevoj ulici (ulica paralelna s Gospodskom u smjeru starog Doma Armije). Često je bila 'skrivena' kontejnerima i tako sačuvana od ratnih vandala. Ili još jedna vickasta napomena: Bista nije uklonjena jer ti ratni vandali nisu znali da je Jukić bio komunista.
................................
Ivan FJ je bio borac za civilizovano društvo, a promemorija iz 1850. godine 'Želje i molbe kristjanah u Bosni i Hercegovini, koje ponizno prikazuju Njegovom Carskom Veličanstvu sretnovladajućem Sultanu Abdul-Medžidu’ su napisane po principima današnje Evrope. Napisana pod pseudonimom Slavoljub Bošnjak i sa objašnjenjem sultanu da ‘više hiljadah Vaših podložnikah podpisalo bi se, ali ne smije! Mi smo više putah tamo da vašeg prestolja slali naše ljude, koji su većom stranom od mjestnih vezirah poubijani, a mnogi ni danas ne smiju u svoju otačbinu doći zato, što su se usudili vama molbe podnijeti ol na njih se podpisati.’
Navedeni tekst počinje s temeljnim stavom "Da se više ne zovemo raja, već građani i državljani cjelokupnog turskog carstva!", a nakon toga se pominju sudska praksa, porezi, vojna služba, radne obaveze, pravo na zemlju, pravo na školu, pravo na vjerske slobode, status kmetova,….
- Na sudu da smo jednaki s Turcima.
- Harač, što sad kristjani od muške glave plaćaju, da se zanavijek digne kanoti jednakosti državljanskoj protivan.
- Danke i poreze kristjani svoje, a Turci svoje napose da kupe i veziru predaju.
- Da nikad gospodar samovoljno ne može kmeta sa zemlje dignut, već ako dokaže na sudu njegovu nevaljalštinu, a u tom slučaju ima kmetu trošak platiti što je ovaj potrošio krčeći, sadeći voćke i zgrade načinjajući.
- Beglučenje gospodarima želimo da se više nikad ne uvodi.
- Opravljanje putova i mostova, uređenje pošte I ostalih potrebitih sredstava za promicanje trgovine i zanata, da se što pria o zemaljskom trošku započne.
- Da se o zemaljskom trošku utemelji štamparnica za kristjane da nam se carske i državne zapovijedi i naredbe pokraj turskoga i bosanskim jezikom priobćuju, jerbo po dosadašnjemu priobćivanju nikad podpuno nismo znali što nam se zapovijeda i naređuje.
……………..
Eto toliko, za sada.

Tuesday, 22 May, 2007  

Post a Comment

<< Home