Slavlje u Pittsburgh-u

Cekajuci Izeta da mi posalje par rijeci o jos jednoj diplomi, evo i od mene par rijeci.

Zaista je divno biti u situaciji da mogu pisati o ovako lijepim trenucima. U dalekom svijetu, otrgnuti od domovine, mlada generacija bivsih stanovnika naseg grada grabi velikim koracima u bolju buducnost. Da li je to prkos, ili borba za prezivljavanje, ili oboje, ne znam, ali ova mladost se odlicno snalazi u ovim okrutnim 'kapitalistickim vodama'. Bolje od nas starijih, to je sigurno.

Slavlja su ovih dana sirom svijeta u domovima bivsih Banjalucana. Djeca zavrsavaju fakultete, magistrira se, brane se doktorske disertacije, dobijaju se poslovi u najpoznatijim firmama, istrazivackim i naucnim centrima, na fakultetima. Roditelji i rodbina leti s jednog kraja svijeta na drugi da prisustvuje svecanostima.

Sve je to prije nekih desetak godina bilo nezamislivo, u ono doba kada je za nas starije cak prelazak u novu firmu bio veliki dogadjaj. Zivimo u nekim drugim vremenima i igramo neke druge igre. Ovi mladji igraci su vjestine i pravila igre vrlo brzo savladali i rezultati su ocigledni. Treba im se skinuti kapa s glave.

Zao mi je sto mnogi oni koje bih tako rado predstavio na ovim stranicama nemaju hrabrosti (ili volje) da se jave, da njihove uspjehe svi zajedno proslavimo. Potajno se nadam da cemo vidjeti jos neke, i to vrlo skoro!

Noc evo odmice, Tufe se ne javlja. A planirao sam ovaj prilog vec odavno, moram ga objaviti, da vijest ne 'zastari'.

Prosli petak je na Duquesne University odrzana svecana priredba u povodu zavrsetka skolovanja jos jedne generacije studenata. Na priredbi je glavni gost bio direktor CIA-e, bivsi student univeziteta. Medju slavljenicima se ovaj put nasla jos jedna nasa ljepotica: Aida Tufekcic.

Slijedeci dan je odrzana svecanost na kojoj su se dijelile diplome, a nakon toga se, po obicaju, otislo na svecani rucak. Aida je opet bila vrijednija od tate i slike su stigle vec slijedeci dan. Tata je zakazao ali ja sam ipak smogao snage da vam bar malo docaram atmosferu.

Maj 10. 2007. Tufe mi je svoj prilog poslao malo kasno a evo ga tek sada 'kacim' na ovaj postojeci. Na gornjem linku su dodane dodatne fotografije!

Posto ja Co najavio ovaj mjesec kao mjesec diplomaca i to poceo sa Sanjom evo ja nastavljam sa nasim novopecenim diplomcem, Aidom.

Aida je imala dodjelu diplome kao i Sanja istog dana samo na dva razlicita kraja Amerike. Kako se Aida odlucila da studira u gradu u kome i zivi tako je sve i obavljeno u Pitsburgu.

Duquesne University, koledz na kome radi nas urednik bio je domacin ove svecanosti.Slavilo se dva dana. U petak je bila svecanost za sve skole: farmacija, pravo, biznis, pedagogija, prirodne nauke i drugoa u subotu su se dodjeljivale diplome po skolama u razlicita vremena. Po mojoj procjeni bilo je vise od 600 studenata.

Vrijeme je bilo pravo proljetno, znaci jako ugodno pa je tako raspolozenje bilo na visini.U petak se poslije svecanosti nastavilo slaviti vani u krugu koledza gdje je bila pripremljena zakuska za sudente i goste.

Duquesne je mali privatni koledz, smjesten u samom gradu Pitsburgu, ustvari na jednoj uzvisini iznad gr! ada tak o da se sanjega mogu fino vidjeti neki dijelovi grada. To je bila prilika mnogima da naprave mnogo snimaka za uspomenu.

Dodjela diploma za skolu biznisa, bila je zakazana u subotu u podne. Krenuli smo sat i po ranije jer smo trebali pokupiti Nerinog tatu,a naseg dragog gosta didu Danijela. Medjutim zaglavili smo se u koloni auta koja je bila nepregledno duga i nije se gotovo micala zbog radova na putu.

Minute su samo nestajale a mi smo se micali puzevom brzinom. Sve nas je pomalo hvatala panika a nas diplomac je izgubio nadu da cemo tamo stici na vrijeme.

Kako je Aida bila u svecanoj odori sa cetvrtastom kapom na glavi, ljudi su vidjeli da smo u problemima pa su nas pustali. Nekako sam uspjeli doci do prvog exsita i nekim precicama smo stigli bukvalno minut do dvanaest. Naravno svi smo odahnuli ali su nam nedostajali dida Dane i nasa Sunita, koja nije mogla doci, da sa nama podijeli te fine trenutke.

Ipak bilo je lijepo biti dio te nasmijane mladosti ! i bar n a trenutak se vratiti u studentske dane. Evo uz ovaj prilog saljem vam i par slika.

Co, sada je Cadjo na redu.

Izet