SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, April 21, 2007

Ovaj povijesni dogadjaj je koristen kao jedan od argumenata kojim su se privolile gradske vlasti Fremantlea da prihvate potpisivanje sporazuma o bratimljenju Fremantle-a i Korcule. Fascinirajuci detalji te price nisu izbjegli ni filmskom stvaraocu dr. Josku Petkovicu, predavacu na sveucilistu Murdoch u Pertu i glavnom organizatoru simpozija o barki Stefano odrzanom pocetkom decembra 2002 u dvorani novog pomorskog muzeja u Fremantle-u. Za ovaj dogadjaj je prvi put cuo od svog ujaka a potom i od unuka kapetana Charlsa Tackey-a (koji je na kraju spasio dvojicu prezivjelih brodolomaca). On je dr Petkovicu ukazao na knjigu “WRECK OF THE BARQUE STEFANO off the North West Cape of Australia in 1875” a koju je napisao Gustav Rathe, unuk prezivjelog Mihe Bacica.

Simpoziju su prisustvovale i tri sestre, praunuke Mihe Bacica (njihova baka bila je drugo od sedmoro Baciceve djece) iz USA, kao i potomci plemena koje je spasilo brodolomce. Od mnogih slojeva ove price za organizatora simpozija najznacajniji je bio onaj koji govori o ulozi domorodjackog stanovnistva u Austrajili, stanovnistva koje je tokom povijesti demonizirano i prikazivano u negativnom svjetlu i protiv koga je vodjena gotovo genocidna politika.
Tretman Aboridjina sa strane bijelaca osobito na sjevernoj obali zapadne Australije gdje su djelovali sabiraci morskih bisera bio je neljudski okrutan a izgleda da je sreca prezivjelih brodolomaca lezala u cinjenici da domorodjacko pleme na koje su naisli jos nije bilo izlozeno takvim iskustvima pa je bilo spremnije djelovati instinktivnim porivom da se pomogne drugom ljudskom bicu u nevolji.

Prica o brodolomu dobro je bila poznata svim clanovima i potomcima obitelji Bacic a kao sto se ispostavilo na simpoziju, i potomcima plemena koje je spasilo brodolomce ta prica nije bila nepoznata. Dapace, o njoj se i danas prenose sjecanja.

Za 3 sestre cijelo iskustvo je bilo nezaboravno otkrice. Nakon sto su ranije provele nekoliko dana u blizine same lokacije brodoloma sa potomcima plemena, novootkriveni odnosi obitelji Bacic i aboridjinskog plemena nametnuli su simpoziju jednu novu dimenziju koju niti sam organizator nije ocekivao. Da prica bude jos slozenija, jedna od Bacicevih kcerki je bila i rodjena na sam dan brodoloma te joj je nadjenuto ime Juksinija sto znaci “crno more” ali i pojam dobrodoslice strancima, kao sto su Aboridjini docekali ovu skupinu brodolomaca. Ime Juksinija i danas nosi jedna od sestara pa i sama ta cinjenica da se ime prenosilo iz narastaja u narastaj ukazuje da su pricu i svaki njeni detalj odlicno poznavali nasljednici Mihe Bacica. Ono sto je pridonijelo emotivnom naboju trenutka bilo je otkrice da su Bacicevi potomci sasvim neocekivano postali znacajni akteri u procesu pomirenja bijelog i crnog stanovnistva Australije te da je prica koja je do tada bila privatna prica njihove obitelji postala predmetom knjige, filma, simpozija, sirokog interesa brojnih ljudi i skupina.

Eto, ovo je jos jedna prica o pomorstvu, obiteljima i narodima, o njihovom dolazenju u kontakt i odlasku na udaljene kontinente; o ljudskom sjecanju i prenosenju na mladje narastaje; o iskonskom porivu da pronadjemo uzroke i korijene; o umjetnickom nadahnucu i inspiraciji.


Karmen

4 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Draga Karmen,
ne volim da se ponavljam, 'al izgleda da moram.
Opet se me odusevili. Hvala.
Pozdrav,
Zaga

Saturday, 21 April, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Draga Karmen,
Znajuci da si ti Bacicka, nije li ovo tvoj predak po ocevoj liniji.
Ako jeste, a po svo prilici da jeste, onda imas razlog da ovo jos vise istrazis.
Prica zanimljiva, uostalom kao i ostali tvoji prilozi.
Veliki pozdrav tebi i tvojima iz
Pittsburga.
PS: Ako si vec nekome slala tvoje slikarske radove stavi i mene na listu.

-Izet

Sunday, 22 April, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Zaista bi bilo šteta da nam je Karmen prešutila dramatičnu pripovijest svoje familije i našeg pomorstva. Možda otkrivam malu tajnu kad kažem da je osnovna tema ove priče i jedan od motiva njezinog slikarskog opusa.
Inače, mislio sam da su Bačići sa Brača, a ne Korčule.

Sunday, 22 April, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Evo da odmah uskocim: nisam jos sigurna da sam u rodu sa akterom ove price. Inace, moji preci po ocu su iz Skradina a moj dida je kao mladic doselio u Solin. Moj stric je radio nase porodicno stablo, nedovrseno, pa jos nisam sigurna kako stvari stoje. Sjecam se da mi je otac spomenuo da su bila tri velika plemena Bacica: od Karlovca, Sibenika i valjda Korcule. Dalje od toga ne znam ali ovaj dogadjaj me je upravo i privukao zbog prezimena glavno ucesnika price. Kad budem imala vise vremena posveticu se tome.
Pozdrav od Karmen

Sunday, 22 April, 2007  

Post a Comment

<< Home