Kemo u Pittsburgh-u

Za ovih 13-tak godina u Pittsburgh-u imao sam priliku da vidim mnoge zvijezde svjetskog show business-a: od Rolling Stones-a, Ray Charles-a, Tine Tarner, pa do Joe Cocker-a, B.B. King-a, Kenny Rogers-a, ali nasih zvijezda ovdje nije bilo. Broj bosanskih izbjeglica u Pittsburgh-u nije toliki da bi neko od nasih pjevaca svratio u ovaj grad na svojim turnejama po USA, koje su zadnjih godina postale izuzetno atraktivne za njih. Ovaj zadnji rat je otvorio ‘nove radne prostore’ za nase zabavljace jer u svakom vecem gradu Amerike zivi znacajan broj Bosanaca: ponegdje je brojka nekoliko desetina hiljada.

Zbog toga sam bio veoma iznenadjen kada sam cuo da u posjetu Pittsburgh-u stize Kemal Monteno, kantautor, legenda bosanske i jugoslavenske zabavne muzike, jedan iz plejade sarajevskih muzicara koji je za moju generaciju imao posebno znacenje. Pored Bijelog Dugmeta, Indexa i nekih drugih sarajevskih grupa, Kemo je bio i ostao simbol Sarajeva. Jos vise je to postao tokom ovog zadnjeg rata, kada je dijelio sudbinu sa ostalim sarajlijama, iako je mogao otici kuda je zelio.

Kada malo razmislim o onim prijeratnim vremenima, ne mogu se prisjetiti gostovanja poznatih pjevaca u nasem gradu. Ili sam ja bio nezainteresiran za njih, ili nisu bila tako cesta. Cini mi se da ovdje u izbjeglistvu imam vise sanse da vidim nekoga iz te stare garde nego sto je to bio slucaj prije 15-tak i vise godina. Jeste da se koncerti odrzavaju u nekim drugim gradovima ali ovdje 'ni razdaljine nisu kako sto su nekad bile'.

Sve u svemu, karte su kupljene i u subotu 14. aprila smo se uputili u jedan lokalni restoran da prisustvujemo Keminom koncertu. Tog popodneva je pocela neka dosadna kisa pa je atmosfera bila nekako sumorna. Ove godine se proljecu ne da: groundhog je totalno pogrijesio prognozu, jer od radog proljeca ni traga ni glasa.

Kad smo stigli, parking je bio prepun te smo jedva nasli jedno slobodno mjesto. Velika sala restorana je vec bila puna i mnogi su se morali razocarano vratiti kada su culi da su sve ulaznice rasprodate. Bilo je tu dosta nepoznatog svijeta je su mnogi Bosanci iz gradova u okolini Pittsburgh-a dosli na koncert. Vecina lokalnih banjalucana je takodjer bila tu: bila je to sansa da se sretnemo i ispricamo, jer ovdje vise nema onih druzenja nase raje kao onih prvih godina nakon dolaska.

O Kemi sam cuo mnogo. Pricali su kako je prava raja, kako ga slava nije pokvarila. Prije nastupa je sjedio za stolom u blizini male bine i strpljivo pozirao sa mnogobrojnim posjetiocima koji su zeljeli da imaju uspomenu sa ovog koncerta. Onako malen, kose bijele kao snijeg, obucen u crno, nicim nije odavao da se radi o jednoj od jugoslavenskih muzickih legendi. Da ga nisam poznavao, pomislio bih da se radi o nekom od mnogobrojnih bosanskih muzicaru ovdje u Americi, koji putuju od grada do grada i pjevaju na lokalnim zabavama, vjencanjima, druzenjima izbjeglica…