SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, April 16, 2007

Slika se promijenila kada je sa svojom tamno plavom gitarom izasao na pozornicu i zapjevao. Bio je to onaj poznati Kemo, istina nesto stariji nego sto smo ga poznavali, ali onog istog prepoznatljivog glasa, koji su mnogi obozavali.

Nizale su se poznate pjesme, hit do hita, uspomena do uspomene. Plesalo se. Kamere su bljestale, nastup se snimao video kamerama, bilo je zabavno. Cijeli restoran je pjevao s njim: i stariji a, bogami, i oni mladji. Ocigledno je da Bosanci ostaju Bosanci, bez obzira gdje se nalaze.

Bilo je to jedno lijepo vece, pravi bosanski ugodjaj, ovdje u dalekoj Americi. Ostalo se do kasno (rano ujutro), uz pice i obavezne bosanske cevape. Uspio sam pripremiti ovih
nekoliko fotografija uz veliku pomoc Aide Tufekcic, kojoj se ovom prilikom zahvaljujem. Nadam se da ce one bar malo docarati atmosferu.

Na vani nas je ponovo docekala dosadna kisa, koja ovih dana nesmiljeno pada u ovom dijelu Amerike. Kratka voznja kuci i direktno u krevet. Ceka me novi dan, treba pripremiti prilog a uz put zavrsiti jos neke vazne poslove.

Vece je bilo prijatno: jedino su plasticne case kvarile ugodjaj.

Labels:

10 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Kako je dobro dobiti informacije sa raznih strana. Ovim sto si napisao spasao si, na neki nacin, cast i ugled Kemin u ocima nas, koji smo bili na njegovom koncertu u Torontu odrzanom prije par nedjelja.
Nas utisak sa tog koncerta je da je i Kemo pod stare dane postao tezgaros, kome je jedini cilj doci i ''uzeti pare emigraciji'' , a za uzvrat ne dati skoro nista. Mnogi od nas smo koncert napustili ranije uz obecanje: nikad vise (milo moje). Evo zasto.
Koncert je odrzan u nekakvom Ukrainskom ili Moldavijskom Klubu, gdje je organizator, na Kemino ime i reputaciju skupio 1200 ljudi. Sala, nesto bolja od kanadske stale, okrugli stolovi nacickani jedan do drugoga. Ako trebas izici 5-6 ljudi treba da ustane i naprave ti mjesto. ''Miris'' cevapa potisnuo sve druge miomirise i uvukao se u odjecu jos od ulaza. A cevapi peceni samo po povrsini. Unutra '' zivo'' meso. Pice iz konzevi i preskupo. Atmosfera vasarska, podsjetila na ''Dane Pere Kocica'' na Zmijanju. E sad zamislite tu atmosferu i Kemu. Ne ide nikako...A Kemo, prehladjen. Sve vise tonove izvlaci prateci vokal, tenor, jedina svijetla tacka koncerta. Zaista dobar. Posto je Kemo prehladjen, uskace Novica, brat pokojnog Tome Zdravkovica. Svaka cast legendi Tomi a brat Novica nije los, ali za trecerazrednu kafanu kraj puta. A posto je Kemo mnogo prehladjen, brat Novica razvukao svoj nastup. I kolo se uhvatilo ispred bine. Ne treba nasima mnogo...Dobro sto se uhvatilo, ali nikako da prestane i postaje sve vece. Zamislite sada, Kemin koncert i kolo...
U neko doba, meni je prekipilo. Dodjem do bine stanem pored izbacivaca, pridjem raspjevanom Novici, mahnem mu. On se sagne i potura mi mikrofon. Misli pjevacu s njim. Ja odmaknem mikrofon i sapnem mu u uho: ''Skrati starac, ljepote ti!'' On me pogleda zacudjeno i misleci da sam ''iz organizacije'', odmah prekinu, na zalost onih iz kola ali na radost moje raje i mnogih drugih.
Pjevali smo mi sa Kemom, nije da nismo. Ponijelo nas ono skupo pice, a i dobro drustvo. Jer ne treba nama mnogo da se proveselimo. Vazno je da smo zajedno. Ali nam ne trebaju ni tezgarosi i njihovi organizatori koji izgleda ne shvataju da se termin ''emigracija'' u sustini promijenio i nije dovoljno pojaviti se samo....
Ako sam vam ovom istinitom pricom pokvario misljenje o Kemi, znajte nije do mene.... Moje drustvo I ja ga i dalje rado slusamo i pjevamo, ali na koncert mu necemo ici vise...

Monday, 16 April, 2007  
Blogger co said...

Sto se tice samog ambijenta, ne mogu reci da sam bio odusevljan, ali na Kemin nastup nemam primjedbe. Cak sam bio vise nego odusevlje njegovim glasom koji je zvucao isto, cak mozda bolje nego na plocama (CD). Bas smo Nera i ja komentirali kako nas je iznenadilo da zvuci tako dobro, za razliku od nekih poznatih svjetskih imena koji kada pjevaju u zivo zvuce gore od amatera.

Kemo je svoj dio odradio posteno i za njega nemam zamjerki. Ostali program me nije posebno zanimao ali je bilo onih koji su dosli vise zbog tog dijela, kao sto je uvijek i svagdje slucaj.

Monday, 16 April, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Kemin koncert u Pittsburg nije bio tako los mada mjesto odrzavanja kocerta nije bilo nimalo impresivno. Doduse bilo je dovoljno mjesta izmedju stolova ali ono sto me iznenadilo je puna sala dima. Doduse na kraju su napravili kao neku promaju pa je bilo nesto cistije, ali zar nas svijet I poslije toliko godina zivljenja u Americi nije mogao da usvoji lijepo americko pravilo da se ne pusi u zatvorenom prostoru. Tako sam nakon dugo vremena ponovo bila zrtva tudjeg uzitka. To me je stvarno razocaralo. Ono cime sam jos bila iznenadjena je ne postojanje bine. Ja jos uvijek koncerte dozivljavam na nacin da je tu postavljena bina I dole nize gledateljstvo, ali izgleda da ja zivim u oblacima I ne shvatam da to nebih organizatoru donijelo nikakav profit.
Kemo je nastupao zajedno sa bratom Tome Zdravkovica ciji nastup ne zelim komentarisati jer me takva muzika previse ne zanima, mozda to neko voli pa ne zelim da ga uvrijedim, ali sam prije koncerta to vec znala I unaprijed prihvatila. Bilo je tko voli nek izvoli. Cineci polukrug ispred mikrofona, pjevali smo svi zajedno sa Kemom njegove nama svima drage pjesme I mislim da je on profesjonalno I posteno odradio svoj posao. Jest da se promijenio al’ tko to nije, vrijeme neumitno prolazi. Bilo mi je drago vidjeti I dosta mladih koji su zajedno sa nama pjevali I uzivali u lijepoj muzici.
Nisam zazalila sto sam otisla makar me jedan dio koncerta I nije previse zanimao. Pored ostalog to je za mene bila prilika da uz uzivanje u Keminim pjesmama vidim I neke nase bivse sugradjane koje inace nemam sansu da cesce vidim zbog tempa zivota koji se ovdje zivi. Ja za sebe na kraju mogu reci da sam ipak imala lijep provod.
Sigurno je da se koncerti ovakve vrste mogu organizirati na puno vecem levelu (ljepsi prostor, bez dima I pusenja, bina, nema cevapa jer sto ce mi cevapi na koncertu I sl.) ali se niko od nas ne prihvata takve organizacije, a do tada dok se bolji organizator ne pojavi ja sam zadovoljna sa Zdenkom ( Pittsburskim organizatorom ). Kad pomislim da li da budem u kuci Ili na koncertu , pa opet izaberem ovo drugo. Bila je dobra Kemina pjesma, a ovo drugo manje fino, brzo cu da zaboravim.

Monday, 16 April, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Mislim da organizatior treba biti zaduzen za ambijent, a estradni umjetnik za atmosferu (raspolozenje).Isto tako mislim da isti organizatori koji dovode etradne "zvjezdice" nemaju sta traziti u organizovanju koncerata estradnih umjetnika, upravo zbog same cinjenice da se je struktura emigranata promijenila u poredjenju sa "gastarbajerskom" erom.
Do sada sam sa porodicom bila na pet koncerata za evo 12 god. u USA, mada ovdje u Jacksonville, Fl jedno vrijeme je skoro svake subote dolazio neko od nasih zvjezdica. Odlucili smo da djeci stvorimo osjecaj za kvalitetnu domacu zabavnu/narodnu muziku,jer smo se uspanicili kada smo shvatili jednog dana da nam djeca slusaju samo americki punk/rock/rap.
Na sve i jednom koncertu smo bili svjedoci necega ruznog.Ili se omladina toliko napije (zasluga organizatora koji prodaje alkohol maloljetnicima)da se obavezno potuku na podijumu za ples usred koncerta, ili najavljeni "gosti" koncerta pjevaju duze od glavnog pjevaca, a da i ne govorim o pijanoj publici koja preuzme mikrofon...Zakljucili smo da smo na pogresnom putu i da mozemo djecu obrazovati, a i sami uzivati u dobroj muzici i uz pomoc interneta.
Moram dodati da uvazavam bolest, jer ipak smo svi mi samo ljudska bica.

Monday, 16 April, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Prije par godina bila sam na koncertu Zabranjenog Pusenja u jednom zagrebackom klubu. Nikada prije nisam bila na njihovom koncertu mada ih slusam od „malih nogu“ tako da sam bila iznimno sretna. I u sred koncerta, atmosfera uzavrela, kaze Sejo Sexon: „Pa di su ruke, niste valjda svi iz Zagreba!?“ Za tu njegovu salu ja sam dobila znacajan pogled svojih kolegica.
Ovdje se trebao odrzati neki narodnjacki „skup“ svih izvodjaca sto iz Hrvatske sto iz Srbije, Bosne i ne znam sve od kuda. Uglavnom, organizatori su ga prebacili u Ljubljanu zbog navodnih prijetnji nekim izvodjacima. Neki cak govore da je koncert preseljen zbog slabog odaziva publike, sto cisto sumnjam.
Meni je sve to cudno, mislim da bi se ovom situacijom kod nas mogli baviti profesori na katedri filozofskog fakulteta, zaludjene mase ljudi slusaju Tomsona, dizu ruke (mada mislim da ni ne znaju sto rade) pozdravljaju se na meni neobican nacin, a u isto to vrijeme kada sjednu u svoje aute i spuste prozore, odvrnu Cecu, Draganu i neke slicne izvodjace. Lokali gdje se „pustaju“ narodnjaci su krcati, a sva ona rock scena daleko kaska za njima. Kada ce se stvari promijeniti ne znam, jer ovakva situacija pase svima, svi drmaju lovu sto Tomson sto neki drugi tako da „Sunce nije na vidiku“, barem ne za moje usi.
Ovih dana vode se zustre rasprave oko Tomsonovog koncerta u Sarajevu. Mislim da se javila prvo zidovska zajednica kako bi ga zabranila, kasnije i neke druge. Imali pravo ili ne, nije opste bitno, po meni je bitnije reci da njegov koncert organizira Hrvatsko katolicko dobrotvorno drustvo, a na celu toga je don. Anto Jelic koji govori kako nije nikada cuo da su Tomsonove pjesme nacionalisticke. Izgleda mi to sve kao da don. Anto Jelic nikada nije ni cuo za Tomsona. I kao rezime svega moze se reci da je Tomson dobio dobru reklamu, da ce opet napuniti neke dvorane, stadione,…da ce mu se novi album „izlizati“ od silnog preslusavanja.

Tuesday, 17 April, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Evo I moje iskustvo s koncerta, kojeg je Goran Bregovic odrzao u Montrealu prosle godine.
Gostovao je s orkestrom, koji se zove "Svadbe i sahrane".
To je orkestar trubaca, kombinovan s violinama. Pjevacice su iz Bugarske, Makedonije I Rumunije. Jako dobri glasovi I nebicno pjevanje.
Bregovic je na pocetku koncerta objasnio da trubaci obicno sviraju na svadbama I
Sahranama, zato je orkestar dobio to ime.
Bilo je to u junu prosle godine, besplatan koncert na otvorenoj sceni u centru grada, na mjestu koje se zove Place des arts. Svake godine tu se odrzava Jazz festival. Sveke veceri se odrzavaju koncerti vani obicno na 3 ili 4 pozornice, sve u krugu trga Place des arts.
Svi ti koncerti vani su besplatni. Ozvucenje je jako dobro, dobra muzika i velika guzva.
Svira se obicno jazz, blues, muzika iz tropskih krajeva, a nekad ima i dobre ciganske muzike (koju ja jako volim). Velike muzicke zvijezde obicno odrzavaju koncerte u zatvorenim prostorima, i ulaznice su veoma skupe.
Bregovic je imao cast da zatvori Jazz festival prosle godine. U okvirima festivala to je zaista velika cast..
Posjeta je bila ogromna, a mi smo dosli sat ranije da zauzmemo dobru poziciju.
Osim naseg svijeta, bilo je tu i ostalog svijeta, pravo sarenilo Montreala. Pored mene je bila jedna francuskinja, odusevljena, raspitivala se Bregovicu, njegovoj muzici, nasoj domovini i slicno. Imala je utisak da je on mladji, nego sto usvari jeste.
Koncert zaista bio uzitak za uho. Ali ne ona muzika koju mi znamo od prije.
Bregovic je usput popio prilicnu kolicinu piva.
Evo sta je mene razocaralo:
U publici su se mogle vidjeti zastave kako one sa ljiljanima tako i one sa cetiri S .
Nije mi nikako bilo jasno sta imaju zastave tu da rade. To je samo jedan obicni koncert.
Moja kcerka se cudila sto to mene toliko pogadja, ljudi imaju pravo da donesu sta hoce, Oni na kraju nikoga ne diraju, samo masu zastavama.
Jos jednom shvatam da se puno toga moze nauciti od djece. Ovo su druga vremena, treba ih prihvatiti kakva jesu. Muzicari se takodje prilagodjavaju publici koja je najbrojnija i gdje se moze zaraditi novac. Od neceg treba zivjeti. Neke stvari niko ne moze sprijeciti, kao sto niko nije mogao sprijeciti seobu Slovena (naprimjer).

pozdrav svima
dubravka

Tuesday, 17 April, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Moram se nadovezati na ove komentare i reci nesto o nasem iskustvu. Kemo je odrzao koncert u Melbourne-u prije dvije godine. Organizacija nije bila losa jedino sto ozvucenje na nasoj strani sale nije radilo pa kad je Kemo dosao na red da pjeva, ako smo ga htjeli cuti morali smo preci na drugu stranu sale gdje smo naravno stajati svo vrijeme. Ono sto je otpjevao bilo je dobro i ja sam uzivala slusajuci ga. Nazalost, kratko je trajalo jer valjda zbog bolesti nije mogao izvuci do kraja. Otisao je sa bine i ne pozdravivsi se. Cak ni "Lidiju" nije otpjevao sto, priznacete, ne ide. Gdje moze biti Kemin koncert bez "Lidije"!! Ali, sto rece Jasna, ostatalo je bilo dobro i drago mi je da sam isla.

Nekako prije tog koncerta isli smo na koncert "Crvene Jabuke" koji je bio organiziran u pub-u nekog hotela u gradu. Prestojali smo cijeli koncert utopljeni u dim od pusenja. Ali, uzivala sam slusajuci poznate pjesme, pjevali smo zajedno s njima i opet cu ih ici slusati ako dodju.

Prosle godine u Decembru je gostovalo "Bijelo Dugme". Organizacija je bila ispod nivoa: vani vruce i vlazno, klima ne radi a svi puse. Ali opet, "Dugmici" su me odusevili a najvise Bebek. Malo se udebljao pa sad izgleda bolje nego prije 20 godina.

Jedina dva koncerta gdje organizatoru "skidam kapu" su proslogodisnji koncert Olivera Dragojevica i nedavni koncert Gorana Bregovica i njegove grupe "Weddings and Funerals".

Ali, sad se sjetih Mariovog priloga sa koncerta "Leb i Sol" kad kaze da su on i Ljilja isli na podmladjivanje. Ne cini li vam se da je isto i s nama. Kad sam nekad davno isla slusati ove grupe, na koncertima je bila prisutna samo nasa generacija. Sada, ja na svim ovim koncertima vidim cak tri generacije. Mislim da je to divno.

Tuesday, 17 April, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Imam jedno pitanje vezano za slike sa Keminog nastupa. Na jednoj od slika se vide Asija i Danica.

Asija mi je poznata, mislim da smo zajedno bile u Gasincima(izbjeglicki centar) u Hrvatskoj.

Dali mi neki moze reci nesto vise o njoj. Dali je iz Banja Luke i dali ima sina (sada mu se imena ne mogu sjetiti).

Sunday, 06 May, 2007  
Blogger co said...

Evo da odgovorim na zadnji upit: da, Asija je iz Banjaluke i u svakodnevnom sam konatktu sa njom.

Njen sin Nino je do prije nekoliko mjeseci zivio sa njom u Pittsburgh-u a sada ga je posao odveo u Lousville, KY.

Sunday, 06 May, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Pa to je znaci Asija iz Gasinaca. Ja sam tamo bila sa mamom Murisom koja je bila dobra sa Biserom i Edom pa smo preko njih upoznali tetu Asiju. Bas evo gledam sliku iz Gasinaca Asija me drzi u krilu (tada sam imala oko osam godina) vidi se i njen zavoj oko ruke.

Pozdravi te je od Ilvane i Murise ,iz Banja Luke a sada u Svedskoj, i zazelite joj sve najbolje.

Hvala!

Sunday, 06 May, 2007  

Post a Comment

<< Home