Životinjsko carstvo

Tražeci nešto po kabinetima u kuhinji, pogled mi pade na čokoladice koje dida Dane drži tu, spremne da ih daruje klincima iz kuće do naše. Životinjsko carsto, zaštitni znak poznate zagrebačke tvornice Kraš, su ostale u lijepoj uspomeni većine rodjenih krajem četrdesetih i početkom pedesetih. Naše komšije Regina i Geri su postali roditelji malo kasnije nego što je to kod nas bio običaj pa se sada u komšiluku čuje dječija graja, rijetkost u kraju u kojem uglavnom stanuju penzioneri.
Za Gereta i Kajla je već postala ‘rutinska stvar’: ako ih dida Dane pozove, znaju da su u pitanje čokoladice.

Javiše se sjećanja: sakupljanje sličica, albumi, fasunga, trgovac Rafo, trokolica, Ale…

Opet putovanje u mladost, u neka davna vremena, kada smo kao djeca uživali u nekim malim stvarima, ne razbijajući glavu stvarima koje nas sada opterećuju.

Kraševe čokoladice životinjstvo carstvo su imale posebno mjesto u životima mnogih iz moje generacije. Vjerujem da nema djeteta u to doba koje nije skupljalo sličice i lijepilo ih u album, (upoznavajući se usput sa stvorenjima iz životinjskog carstva, od kojih mnoge nikada nisu imali priliku vidjeti u živo), a istovremeno se nadajući da će ga jednog dana popuniti i na taj način dobiti nagradu (o kojoj se baš puno toga ne sjećam, jer nikad nisam uspio popuniti svoj). Bilo je prije a i kasnije mnogo drugih čokoladica (većih, možda ukusnijih, ljepše pakovanih) i sličica (Caja je u svoju knjigu Slije nazvao prema sličicama nogometaša koje smo takodjer sakupljali), ali su čokoladice životinjsko carstvo imale posebno mjesto u našim zivotima.

Kvalitet čokolade je bio vrhunski i ja sam ih uglavnom tamanio, za razliku od nekih drugih, koje sam kupovao samo zbog sličica. Taj kvalitet su zadržale i dan danas i u to se, s vremena na vrijeme, sam uvjeravam, jer i ja ponekad zavirim u kabinet i ‘ukradem’ po koju.