Nakon posjete univerzitetu, svratili smo do Beverly Hills-a. Obavezno slikanje kod onog poznatog stable sa ogromnim deblom, setnja Rodeo Drive-om (naravno bez kupovine, cijene su astronomske), kafica u maloj kafanici sa par stolova na trotoaru (uz razgledanje luksuznih auta i dama iz obliznjih trgovina, trgovkinja, po pravilu obucenih u crnu!), te povratak po Sanju na univerzitet.

S univerziteta odosmo direktno u Café Aroma, na banjalucke cevape. Iznenadni susret s Radom Serbedzijom, koji je, cini mi se, stalni gost u ovoj kafani – cevapcinici. Sumnjam da bi ga netko prepoznao za stolom, sa kartama u rukama, s gazdom lokala kojeg sam ‘upoznao’ na slikama koje mi je dao Tufe.

Slijedeci dan smo se zaputili u Hollywood, ali smo prvo stigli (preko prece, naokolo blize) do Getty Museum-a, impresivnog zdanja koje nam je Emira predstavila nedavno. Iako nismo planirali ostati duze, tri sata su proletjela za cas a nismo obisli mnoge dijelove ove gradjevine s koje puca izvanredan vidik na gotovo cijeli Los Angeles. Muzej je bio prepun posjetilaca te smo pri ulasku cekali prilicno dugo da parkiramo u garazi koja je smjestena duboko pod zemljom.

Iako nisam namjeravao da se ponavljam, nisam mogao odoljeti a da ne objavim jos nekoliko fotografija (napravio sam ih pedesetak), tek tako da se dobije cjelovitija slika ovog zdanja za one koje to interesira.

U i oko muzeja provedosmo vise od tri sata pa nam ostade samo malo vremena za Hollywood. Tamo su se vec uveliko zavrsavale pripreme za dodjelu Oskara te je saobracaj u tom dijelu grada bio zagusen i trebala nam je mala vjecnost da tamo stignemo. Sam Hollywood Boulevard nije nista drugo do jedna obicna ulica na kojoj su trotoarom ugradjene sve one ‘zvijezde’. Da mi nije bilo poznato od ranije da nesto takvo postoji, vjerojatno nikada ne bih otisao tamo da to razgledam. Ovako, sto netko rece, sta cuo, hodo!