Novi dan, nove avanture. Nakon dorucka ponovo u obilaske. Prva stanica: vidikovac s kojeg se u daljini vidi druga strana Hollywood-a. Odatle, pravac obala. Jasko, kao odlican poznavalac svih kutaka LA-a je odabirao autoputeve, glavne ulice, precice i nakon nekog vremena stigosmo u Santa Monica-u. Prvo obilazak plaze i slikanje, usprkos jakom vjetru koji nije smetao nekima u majicama bez rukava i japankama. Mi smo bili dobro opremljeni pa smo se ipak morali dobro zakopcati, a i kapuljace su u svemu pomogle. Izgleda da godine cine svoje.

S plaze se uputismo nazad u centar grada i prosetasmo pjesackom zonom koja me je jako podsjetila na evropske gradove. Mnogobrojni potencijalni (vecinom muzicki) talenti su se trudili da privuku paznju prolaznika: bilo je tu nekoliko kandidata za americkog idola, par solista na instrumentima, par plesaca, znate onih sto se, izmedju ostalog, caskom zavrte na glavi. Na jednom mjestu je cak bila grupa plesaca: plesao se tango i cini mi se da je bilo onih ‘pravih’ ali i onih koji su pokazali zelju da na licu mjesta nauce ovaj poprilicno kompliciran ples.

Nakon kafe u Starbacks-u, vecera u lijepom italijanskom restoranu. Vrijeme je proteklo vrlo brzo i vec se blizilo vrijeme naseg leta nazad, kuci u Pittsburgh.

Oprostismo se od Huzbasica i nakon kraceg odmora u Sanjinom apartmanu, pozurismo na aerodrom. Cetiri dana su protekla brzo, brze nego sto smo ocekivali, prepuna dogadjanja, pa nam je overnight let za Pittsburgh dobro dosao da se malo odmorimo. U Pittsburgh smo stigli oko 6 sati ujutro a vec u sedam smo ponovo bili u krevetu.

Eto ‘ukratko’ kako je sve to izgledalo. Fotografija je bilo na stotine a ovdje oni koje to zanima mogu naci samo jedan mali dio. Trebalo bi mi nekoliko blogova da ih sve objavim a vjerojatno nitko ne bi imao strpljenja i vremena a ni zelje da ih pogleda.

Ali evo, ovo je prilog koji nije ploticki i trebao bi zadovoljiti one koje politika ne zanima.