Bod

Rekordan broj gostiju je tu Novu godinu docekivao na spratu hotela ‘Bosna’, pa se bina za muziku instalirala kraj zadnjeg sanka, iznad ‘Sokare’.
Ispred bio prostor za ples, stolovi posajbani – gdje se moglo.
Pored uobicajeno sjajno dotjerane publike, koja se za tu zgodu okupljala u ‘Bosni’, medju prisutnima bude i kontingent irackih oficira.
Nesvrstani.
U svecanim uniformama, njih sedamdesetak, kod nas se poducavali vojnim vjestinama.
Sve mladji ljudi, kulturni, ugladjenih manira.

Zabava isla svojim tokom.
Kako se svirkom pocne, plesaci ispune podijum.
Za pola sata, koliko je trajao muzicki set, se gosti isplesu, pa udri po pivi ili kakvom bezalkoholnom osvjezenju, uz sve glasniju i veseliju pricu.

Napravili mi pauzu, sviraci pozurili ka sanku.
Stojka i ja pive imali na bini i – uz sitnu zezu, odozgo osmatrali razvoj raspolozenja u prisutnih.

Desno od bine fina gospodja u pratnji naocitog kavalira, uz njih trojica u uniformama.
Par krenu ka sanku, kad je jedan od vojnika povuce za haljinu.
Ona se okrenu, crvena lica pokusa tkaninu osloboditi.
Vojak ne pusta, nego joj ljuta izraza nesto zivo govori.
Onda mi nekoliko prolazecih zakloni vidik, pa ne vidjeh kad poce.

Odkloni se, vidik.
Ugledam krug, u sredini – vojnik i kavalir se drze za vratove.
Skocise odmah dvojica preostalih vojnika, skoci i nekoliko civila u pomoc svome.
Zene vriste, izmakinju se, vojska i civili dalje namakinju.
Koliko tri minute, cijeli vojni kontingent marise, organizovano.
Civila je vise.
Krug se siri, pomjera u dubinu.
Lete flase, stolice, pod naletom mase popustaju hranom i picem bogato nacickani stolovi.
Zariste sukoba se pomjera ka stepenicama hotela, iza ostavljajuci raskrvavljene, poderanih kosulja i sakoa, kravata sa cvorovima na najcudnijim mjestima.
Onda uz stepenice, ka gornjim spratovima, i vise se nije moglo pratiti.
Blizu sat se nosali, kad stize vojna murija, razvali, pa ostade - nerjeseno.

Jak bod.

Caja