SLIKE I DOGADJAJI: Alvin

Ne znam da li ste to primijetili, ali ljepsi pol je preuzeo blog, gotovo potpuno. Muski dio ‘ekipe’ se nekako primirio i ne javlja se. Kako sam i ja presao u pasivu, situacija je postala sve ociglednija. Nije da mi je krivo, samo konstatiram.

Da izuzetak potvrdjuje pravilo (mislim da se tako kaze), potrudio se Sejo iz Norveske. Mislio sam da nas je zaboravio ali sam se prevario. Evo njenog priloga o jednoj posjeti vezanoj za jos jedan sretan dogadjaj:

Posto je nas treci badjo Buco postao dido a Binka nena (ranije predstavljeni u prilogu Skandinavci) Visici i Kusmici odlaze iz Norveske u Svedsku na cestitanje. Naime njihov sin Damir i supruga Edisa dobili su sina Alvina, ujedno i najmladjeg blogera.

Prema vremenskim prognozama protekli vikend je bio bez padavina, i mi odlucimo krenuti u cetvrtak Ekremovim pasatom na put dug oko 500 km. plus dva i po sata voznje brodom. Vrijeme na brodu ColorLine - Viking smo proveli uglavnom u kasinu "kockajuci". Svi smo izgubili, samo je Ekrem dobio 260 Kr. ili 30 eura.

Hrnici su nas docekali u Nårkopingu, i pored nesporazuma na kojem izlazu sa autoputa ce nas cekati Buco. Nakon pola sata telefonskog odredjivanja nase pozicije uspjesno smo se sreli.

To vece nije moglo proci bez dobre Binkine vecere i pica. Sjedilo se do kasno, Ekrem i Emina su spavali kod Buce i Binke, a ja i Amila zbog guzve spavali smo u komsiluku kod kcerke Amele.

Sutradan je prosla ceremonija posjete mladencima i novorodjenom Alvinu, gdje opet nije moglo bez pica i meze. Zadnje vece smo proveli kod Amele. Amela nam je priredila Banjalucke cevape. Tu je samo Ekrem bio hendikepiran jer nije smio piti osim jedne case vina. Naime morali smo krenuti sutradan ujutro odmah iza kafe. Ispod je nekoliko fotografija s druzenja.

Srdacan pozdrav Sejo Visic.