SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, February 22, 2007

Razglednice

Od vremena kako sam postala vlasnik jedne digitalne kamere, uvijek kad negdje idem pravim svoje razglednice. Onda, cesto, nakon zavrsenog putovanja uzivam u svojim razglednicama, prisjecam se dogadjaja i ljudi koji su s njima povezani. Voljela bih da imam dara kao Canak (samo za Canka: nedostaju nam tvoji prilozi ) pa da tekstom docaram ta putovanja na nacin kako on to radi, sa puno duha i humora. Nazalost.

Lanjske godine smo isli u posjetu nasim dragim Huzbasicima, Radi i Jasku, koji zive u neposrednoj blizini Los Angeles-a u predivnom mjetu Santa Clarita. To je predivan gradic sa jos ljepsom klimom, kao uostalom cijela juzna Kalifornija. Nasi domacini su zeljeli da nam pokazu znamenitosti, barem ono sto su oni do tada upoznali, posto su i sami zivjeli tu tek godinu dana. Potrudili su se da nas odvedu da vidimo zaista interesantna mjesta. Bili smo u prelijepom i vrlo interesantnom Getty Muzeju, na Beverly Hills-u , u Hollywood-u, a tresnja na slag je bila radnja nasih bivsih sugradjana, familije Slipac.

Isli smo u Hollywood da bi kasnije mogli reci..’Cuj cit’o, ..hod’o’, sjecate se sigurno onog starog vica.

Getty muzej je moderno zdanje sa nekoliko zgrada, sa stalnom postavkom slika i skulptura , bibliotekom, predivnim parkom, i sta sve ne. Stalno se organizuju specijalne izlozbe sa umjetnickim djelima iz cijelog svijeta. Muzej se nalazi na brdu i do njega se moze doci samo malim vozom koji vozi od parkinga svakih deset minuta. Americki muzeji su puno drugaciji od onih kod nas ( barem iz onih kojih se ja sjecam iz predratnih vremena). Prije svega, uvijek je puno posjetilaca, obicno postoje i specijalni programi kojima se privlaci odredjena vrsta publike, napr. djeca , penzioneri, studenti, ljudi iz udaljenih mjesta dolaze specijalnim autobusima. Naravno da ni ovaj muzej nije izuzetak. Kako je bio predivan proljetni dan, najvise posjetilaca je ipak uzivalo u parku. Medjutim, mi smo iskoristili sansu pa smo uzivali i u slikama poznatih majstora predstavljenih u okviru stalne postavke. Nismo imali vremena da posjetimo i specijalnu izlozbu koja je bila na rasporedu tih dana. Ukoliko nekog interesuje da sazna nesto vise ovdje je web site:


http://www.getty.edu/art/gettyguide/

Poslije razgledanja Muzeja smo ‘otisli u grad’. Naravno da se i tamo imalo sta vidjeti. Drvece, cija stabla su tako velika da treba najmanje tri-cetriri covjeka da rasirenih ruku stanu oko njega da bi ga ‘opasali’. Na slici se da vidjeti kako sjedimo na korijenju jednog takvog drveta. Jedna od razglednica pokazuje izgradnju buduce luksuzne vile, koja ce sigurno imati cijenu od nekoliko miliona, obzirom na velicinu i lokaciju. Sve sama ‘talasika’ kako mi to kazemo. Nigdje betona, ni betonskih blokova, a cigla dodje tek na kraju, za ukras. Sve nekakve dascice. Kad sam prvi put vidjela te dascice od kojih se ovdje prave kuce, zaplakala sam. Poslije sam se navikla i shvatila da to i nije tako strasno, pogotovo kad je dobra izolacija i imas grijanje i hladjenje. Medjutim, kad je oluja ili nestane struje, e onda…

Hollywood je prica za sebe. Sve izvan zone gdje se krecu ‘zvijezde’ i turisti je isto kao i svakom drugom americkom gradu. Obicne kuce, istroseni asfalt i rupe u njemu, hiljade auta …. Cini ti se da je sve isto i onda najednom samo dva coska dalje, ulice sa palmama, vilama, bazenima, prelijepo uredjenim bastama…

Prije oho-ho godina, kad se nekoliko nasih radnih kolega vratilo sa specijalizacije u LA, mi smo slusali njihove price o drvenim kucama, o ogromnim razlikama u izgledu dijelova grada u kojima zive bogati i dijelovima grada gdje su ostali, sve nam je to bilo strano i nezamislivo. Medjutim, to je tako lako vidjeti u samo jednoj kratkoj voznji ulicama bilo kojeg grada. Nazalost, nisam uspjela napraviti ni jednu razglednicu u tim ulicama…. morala promijeniti baterije.

Nekoliko razglednica koje sam napravila su sa Sunset Boulevard-a, ispred kina KODAK gdje se dodjeljuje ‘Oskar’. Mi smo bili samo jednu sedmicu prije dodjele. Sve je bilo u znaku Oskara , hiljade turista, foto aparati, kamere, ljudi koji zradjuju za svakodnevni zivot setajuci po trotoaru u kostimima poznatih filmskih junaka. Carli Caplin pod ruku sa Supemenom ili Betmenom, Paja Patak i Miki Maus, "Debeli i Mrsavi’, kauboji, indijanci i da ih vec sve ne nabrajam… Biznis sa dobrom dozom kica….suveniri…starlete… Montazna sjedista su vec tu i samo cekaju da budu prekrivena i uljepsana za one koji ce doci da gledaju paradu, da se slikaju, da vide i da budu vidjeni , pripremaju se i ostale sitnice, reklame, restorani, hoteli,….

Sljedece subote bio je prenos dodjele Oskara na TV. Sve je izgledalo nekako drugacije, puno sljokica , limuzina, zvijezda i zvijezdica……a mi smo se radije sjecali smjeha i svakog trenutka provedenog kod gostoprimljivih Huzbasica i jedva cekali da se opet vidimo s njima.

Emira

P.S. Evo stigoh veceras u LA, planiram da se vidim sa Huzbasicima, pa ce biti jos novosti. Za prekide u javljanju se unaprijed izvinjavam. - Co

Labels:

1 Comments:

Anonymous Jasna T. said...

Iako se Komljenovici ovog trenutka nalaze u Californiji u posjeti kcerci Sanji, Co je azuran I ne dozvoljava da mi I jednog trenutka ostanemo uskraceni za prolog ili komentar na blogu. Co, svaka cast. Nadam se da ste Nera I ti imali ugodan let I da ste sretno stigli u tople krajeve.
Gledajuci ove Emirine slike nisam mogla a da se ne prisjetim dana provedenih u Californiji prosle godine kada smo tamo otputovali sa zeljom da vidimo nasu kcer Sunitu koja je imala sluzbeni put a to je bila I zgodna prilika da posjetimo I nase drage Huzbasice, Radu I Jaska. Sa njima smo proveli ugodne trenutke druzecij se I obilazeci grad a I mi smo se slikali ispod ovog velikog dreveta sa slike. Drvo je predivno, ogromno, ali mu ja nisam upamtila ime, cini mi se da ima lisce slicno fikusu.
Emira, ti ne samo da si redovan I meni drag nas dopisnik, a sve nesto mislim da bi mogla da se posvetis I fotografiji. Slike su ti predivne.

Pozdrav sima, a poseban za Komljenovice uz zelju da se sretno vrate u Pittsburgh.

Jasna

Thursday, 22 February, 2007  

Post a Comment

<< Home