SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, February 21, 2007

Janja

Siguran sam da ovakvih prica ima jos, da je slicnih susreta bilo ili ce ih tek biti, samo ja za njih ne znam pa ne mogu o njima pisati. Zato pisem o ovom, jer se dugo ocekivao i konacno, proslog oktobra, nakon punih trinaest godina, i desio.

Kada je tamo 80-tih trebalo naci rjesenje za cuvanje djece, kuma Aida nam predlozi zenu iz njene zgrade, zapravo iz stana preko puta njenog. Nije trebalo mnogo da se dogovara i Janja je pristala da preizme brigu o Sanji, a uz put i Davoru, koji je bio nesto stariji i vec duze vremena isao u vrtic.

Janja je stizala svako jutro na vrijeme, kao svicarski sat. Kisa, snijeg, mraz, “nista je nije moglo iznenaditi”. Djeci je “upala kasika u med”: Davor je mogao duze odspavati prije jutarnje skole, topao dorucak je uvijek bio spreman, stvari spremne za skolu. Sanja je bila posebna prica. Janja je posebno bila 'slaba' prema njoj, a ona, kako to obicno biva, je iskoristila situaciju i od prvog dana preuzela 'komandu' u svoje ruke. Dorucak se donosio u krevet, igracke bi se razbacivale po stanu, radilo se sta se hoce. Kada bi se mi vratili kuci, stan je bio besprijekorno uredjen, sudje oprano, kreveti zategnuti, nitko ne bi pomislio da je tokom dana licio na bojno polje.

Jedan iznenadan posjet u toku radnog vremena i sok: stan okrenut naopacke. Igracke na sve strane, Sanja se izvalila na kaucu a Janja je hrani kao malu bebu. Ali sta da covjek uradi, djeci je bilo lijepo, covjek se nije mogao naljutiti na Janju koja je sve cinila da djeca osjete toplinu doma koja u danasnje doba mnogima nedostaje.

Labels: ,

4 Comments:

Anonymous Cadjo said...

Hi Cika Coe. Imao sam utisak da ce i nasa Jela banuti od nekud. Janja, Jela i njihove cure su bile godinama nerazdvojne. Moram ovu fotografiju pokazati Zlatinoj mami.
Svako vam dobro dobri judi,
Cadjo.

Wednesday, 21 February, 2007  
Blogger co said...

Cadjo, u pravu si.

Problem je sto nemam niti jedne Jeline slike a i ne znam nista o njenoj sudbini. Bilo bi lijepo kada bi se ti malo potrudio pa nam napisao nesto o Jeli, Janji, Dunji, Anji i Sanji, uz odgovarajucu sliku, pa da pricu zaokruzimo.

Wednesday, 21 February, 2007  
Anonymous Nera said...

Moram dodati da je majka Pasa (Zlatina mama) bila glavni iniciator za ovaj susret.

Nera

Wednesday, 21 February, 2007  
Anonymous Alma Ascic said...

Ovaj put moram i ja nesto da napisem. Mene je takodje Janja cuvala i naravno sve mi je bilo dozvoljeno da radim. Nazalost nismo se vidjeli og 1992 god ali smo se skoro culi preko telefona. Janja je mislila da sam je zaboravila ali to nije moguce. Vrijeme je tako brzo proletilo, da nisam ni osjetila da je proslo toliko godina a ja se nisam ni cula ni vidjela sa Janjom, mada je bilo sansi.
Sada pokusavamo da drzimo kontakt i nadam se da cemo se uskoro vidjeti.

Puno pozdrava od Alme

Friday, 23 February, 2007  

Post a Comment

<< Home