SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, February 18, 2007

Na put kuci u tudjinu

Mislim da je vecina bila u mogucnosti (pogotovo oni u Americi i Skandinaviji) da vidi film mlade Sabine Vajrace. Prekjuce 16. 02. 2007. Zagreb, kino Tuskanac ugostili su zagrebacke banjalucane. Bilo je tu puno svijeta meni vecinom nepoznatog al onim malo starijim bila je to odlicna prilika da sretnu poznata lica. Bio je to za mene malo cudan osjecaj. Konacno sam bila sa svojim narodom, sa svojom Banjalukom, a znala i prepoznala samo pokoje lice. Bilo je lijepo prepoznati na necijem licu da je Bosanac i cuti malo bosanskog naglaska, osjetiti miris bureka, cuti pokoju bosansku.

Srela sam tu malo i rodbine, mamine tetke, sestre poznatog banjalučkog glumca Adema Cejvana.

Ulaz je bio samo uz pozivnicu, a ja sam na Kajaku vidjela poziv i tako dosla do pozivnica naravno zahvaljujem se Sabini koja mi je ustupila par pozivnica i uljudno odgovorila mailom. Film je dokumentarni i pokazuje sto smo prosli svi mi koji smo morali izaci iz svojih domova i sve sto nas je snaslo u to nesretno doba. Drago mi je da je neko i to dokumentirao. Bosna je (poslije rata) pokazala sa dosta filmova sto ju je snaslo, al svi su ti filmovi vecinom vezani za sarajevski dio price. Oni su nazalost imali puno tezu situaciju nego mi u Banjaluci. I kod nas se ubijalo al ne u tolikoj mjeri svi to dobro znamo, pa necu duljiti. Mislim da je ovo prvi film koji izravno pokazuje Banjaluku i banjalucko podrucje i nase brige i probleme u to ratno doba. Kod nas je dosta knjiga napisano al ne znam da je bilo kakvog filma o tome. Film meni nije pokazao nista novo sto nisam znala, al mi je posebno drago da se i takvo nesto snimilo i da pokaze svijetu kako je Banjaluka postala najiseljeniji grad bivse Juge. Drago mi je da cu jednog dana svojoj djeci moci staviti cd i pokazati. Nadam se da ce biti jos filmova sa slicnom tematikom, jer ne smijemo dozvoliti da se zaborave takve stvari. Sabina nadalje u filmu pokazuje danasnju Banjaluku o kojoj ne zelim trositi rijeci. Ideja filma da se pokaze Banjaluka i ratna i poslijeratna problematika koja dolazi od mlade autorice je za svaku pohvalu.

„Ako zelis upoznati i voljeti svoju domovinu idi u tudjinu“! To je jedna poslovica koju sam nasla na netu. Ja nisam znala da zivim u Bosni dok nisam dosla u „tudjinu“ gdje me prozvase Bosankom i ukazase mi da potjecem iz Bosne, ukazase mi na to koliko volim svoju Bosnu. Mislim da smo mi volili svoju Bosnu i u Bosni, al danas skoro svaki dan razmisljamo o njoj, a to sigurno ne bi da smo u njoj. Mozda smo tu u prednosti? Sad nam je i nasa domovina postala tudjina, pa se sad to sve jos duplicira i mislim da smo i po tome jedinstveni.

Kako jos jedna poslovica kaze:

„Nesreca moze biti most na putu ka sreci“!

Pozdrav od Majde!


Majda je poslala par fotografija koje mozete naci o ovoj stranici. Kamera joj je 'zakazala' pa su mnoga lica ostala, nazalost, nezabiljezena.

O Sabininom filmu je receno i napisano mnogo toga. Za one koji bi htjeli saznati malo vise, evo jedan link:

www.backtobosnia.com

Labels:

2 Comments:

Anonymous mario said...

O filmu sam tu i tamo nešto pročitao. Ako sam dobro shvatio film je u formi DVD/CD komercijalno dostupan? Kako ga se dočepati?

Wednesday, 28 February, 2007  
Anonymous Majda said...

Mislim da je too u procesu da ga jos nema na trzistu ako se varam ispravite me!?

Wednesday, 28 February, 2007  

Post a Comment

<< Home